Politika ličnih interesa i monopol nad crnogorstvom

Piše: Neven Mitrović

Čim se na crnogorskoj političkoj sceni pojavila nova, jaka, zdrava građanska, a u isto vrijeme crnogorska opcija – čini se da odmah kreću u akciju određeni krugovi bliski jednom sveznajućem brkatom savjetniku koji voli da se za sve pita, a da ni za šta ne odgovara.

Evropski savez, u kojem su konstituenti SDP, SD i LP je koalicija koja je vrlo dobro krenula i poslije Budve se pokazalo da ima potencijal da bude ključna snaga, koja će u sinergiji sa ostalim zdravim, procrnogroskim i građanskim subjektima smijeniti destruktivnu litijašku vlasti u Podgorici i Kotoru. Za početak.

Ali ako oni budu ključna snaga, što će biti sa onom ekipom okupljenom oko dijela DPS-a kojom se upravlja iz istog centra, sa istom, promašenom politikom koja je i dovela do 30. avgusta 2020. godine?

Ovo je pitanje koje se u određenom dijelu DPS-a, koje se dovodi u vezu sa kontroverznim kompanijama povezanim sa švercom narkotika i cigareta, nameće kao imperativ i osnovni impuls djelovanja. Takvo djelovanje izgleda kao stanje potpune političke paranoje.

Ali bez obzira na to, čini se da se istorija na političkoj sceni u Crnoj Gori ponavlja po ko zna koji put i da su ti krugovi za svoj naum ovoga puta pokušali iskoristiti šačicu nekadašnjih članova Liberalne partije Crne Gore (LPCG), koja, dok su ti sad već bivši članovi bili u njoj, nije bila ništa do predizborni privjezak DPS-a. Odnosno onoga dijela DPS-a koji je ranije u tekstu pomenut.

Nije tada Rabrenovićima i ostaloj družini smetalo ni što se ne pominje ime LPCG u nazivu liste, ni to što neće dobiti mandate, samo su trebali da ćute i ne talasaju. A pokazalo se da su najbolji bili, kad su ćutali.

Pomenutoj družini takođe nije smetalo ni 15. ni 26. ni 45. mjesto na listi sa DPS, jer se to “kompezovalo” nekim drugim ustupcima, o kojima i te kako postoje zaista pouzdane informacije. Ali nećemo o njima, nije to naš nivo.

Sad kad nakon godina izigravanja politikantskog priveska LPCG konačno liči na partiju, kad imaju lidera koji uliva povjerenje i nije predmet sprdnje kao njegov prethodnik – javili su se “nezadovoljni”. Isti oni koji za 20 godina nikad nijesu izašli samostalno na izbore!?

Pitanje koje javnost postavlja je – da li će ova iznenadna diverzija imati uticaj na Evropski savez, ali i na ukupne odnose u crnogorsko-građanskom bloku, u ovom presudnom trenutku kada je došlo vrijeme da se od Podgorice i Kotora krene u konačnu smjenu destruktivne vučićevsko-litijaške vlasti?

Realno – snaga odbjeglih članova Liberalne partije nije ni izbliza tolika da bi mogla destabilizovati Evropski savez iako se određeni krugovi trude da postignu taj efekat.

Jedini efekat za ES je da iz ove gluposti izađe samo jači, jer je eliminisao subverzivnu grupu koja je navikla da se drži određenih DPS krugova kojima su fotelje, privilegije i novac iznad državnih interesa i koji najviše štete samom DPS-u, ali i čitavoj suvernističkoj opciji.

Jer poznat je princip – neke partije ojačaju kad im neko pristupi – ostale kad neko odstupi. E tako je i sa ovom šarenom ekipom koja je odstupila iz LP-a, koja nema 15 glasova u cijeloj Podgorici.

Lekcija koja iz ovoga treba da bude naučena je da se crnogorsko-građanske snage moraju paziti opasnosti s leđa. Dok se svakoga dana bore sa PES, NSD, Demokratama, DNP, SNP i ostalim partijama štetočinske vlasti koja igra po taktovima ”srpskog sveta” – neki u DPS-u, očigledno imaju ličnu agendu. Agendu ”pojedinačno najjače partije” koja ima 0 (slovima NULA) za koalicioni kapacitet.

Pa ako su bili spremni da takav DPS ušlepaju u vlast od Ulcinja do Budve, neka dobro razmisle ko im o glavi radi i što je donijela politika pokušaja ‘’monopolizacije crnogorstva’’ i čuvanja primata pojedinačno najjače partije čiji će imperativ biti zadovoljavanje ličnih i poslovnih interesa preko i povratak na vlast po svaku cijenu, bez suštinskih reformi za državu.

Pogotovo jer ova aktivnost takozvanog “koncerna BEMAX” nije jedina pred izbore koja može ugroziti vraćanje crnogorske, evropske i građanske vlasti kako u Podgorici tako i u Crnoj Gori.

A da li je čitava ova agenda forsirana iz BIA centara preko brkatih, rasovskih krugova, ili je u pitanju samo bolesna želja za vraćanjem u doba kada je politika bila zaštita od krivičnog gonjenja i pogonsko gorivo za biznis, kako onaj legalni tako i ilegalni, ostaje na nivou spekulacija. Makar za sad, dok se konačno ne poslože sve kockice na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni i otvore najbolnija poglavlja onoga što Crnu Goru izjeda iznutra.