Teško mi je da predvidim razvoj situacije, ali držim da je najznačajnije stvoriti preduslove za deblokadu sudske grane vlasti, ali i za nove izbore – ocijenila je u intervjuu za Pobjedu poslanica Građanskog pokreta Ura Božena Jelušić.
Ona je istakla da su programske razlike koalicija na vlasti bile duboke, ali i kazala da bi učinci Vlade bili bolji da je sporazum koji su potpisali u septembru 2020. godine bio „iz glave“ cijele većine.
Naglasila je da do sada nijesmo imali vladu čije su se odluke pomno procjenjivale i kritikovale kao što je to sada slučaj, te da ima učinaka kojima je više zadovoljna, ali i onih koji nijesu u skladu sa onim što je kao građanka očekivala.
Prošlo je nešto više od godinu od formiranja aktuelne Vlade. Koliko ste zadovoljni učincima koje su postigli?
Svakako ima učinaka kojima sam više zadovoljna, ali i onih koji nijesu u skladu sa onim što sam kao građanka očekivala. Istine radi, treba istaći da do sada nijesmo ni imali vladu čije su se odluke ovako pomno procjenjivale i kritikovale. Po prvi put su kritike stizale podjednako i iz opozicije i iz pozicije, pa je često djelovalo kao da Vlada igra „između dvije vatre“. Sve vrijeme se otvarao čitav spektar naslijeđenih problema, ali su se javljali i novi, pored toga što se ni oni naslijeđeni nijesu dovoljno posvećeno rješavali, a osobito ne prema prioritetima. Svi ministri zaista nijesu bili na očekivanom nivou, kako u profesionalnom smislu, tako i u dijelu vrijednosti koje su otkrivali svojim djelovanjem i odlukama, raznim imenovanjima ili nedovoljno odmjerenim izjavama. Uz to, izmjena strukture Vlade je kao posljedicu imala svojevrsni gubitak kakve-takve institucionalne memorije, što je predstavljalo posebnu prepreku.
Prethodnu godinu obilježili su i konstantni konflikti unutar parlamentarne većine, iako je sporazum tri lidera koalicije iz septembra 2020. godine definisao „stavljanje moratorijuma na programske razlike“. Zašto su sukobi odmah počeli?
Da je potpisani sporazum odista bio „iz glave“ cijele većine, i učinci Vlade bi bili bolji. Očito je, međutim, da su programske razlike zaista bile duboke, a „najmanji zajednički imenitelj“ u vidu ekspertske vlade je potrajao – dok se osušilo mastilo. Nadala sam se ipak da te razlike ne bi morale biti nepremostive, jer su predizborna obećanja sve tri koalicije imala određene dodirne tačke, ali su one nakon konstituisanja vlasti stavljene u drugi plan.
Zato se kohezija parlamentarne većine nije nadograđivala, već dodatno urušavala. Sticao se utisak da još uvijek traje izborna utakmica, a to je neprekidno sugerisalo da su izbori na vidiku, da ništa ne treba shvatati ozbiljno, pa ni samu Vladu i njene odluke, izuzev kada su služile neposrednom partijskom interesu. Često sam isticala da mnoge političke grupacije nijesu željele da se odreknu ovdašnjeg omiljenog partijskog sna, a po svoj prilici i zacrtane namjere oličene u rečenici: „Kad porastem, biću DPS“. Oni za koje je takva ideja bila košmar, bili su sve vrijeme u evidentnoj manjini.
Aktuelna Vlada od juna nema podršku većine poslanika koji su je birali što je izazvalo duboku političku krizu, ali je niko od predstavnika parlamentarne većine ne ruši. Kao rješenje pominjani su razni modeli, no dogovora nema. Što predviđate, kako će se situacija dalje razvijati?
Da nema straha od glasača, koji su 30. avgusta ipak osvojili suverenitet, imam utisak da bi se političke partije ponašale jednako surovo kao borci u ringu. I ovako se međusobno nanijelo more udaraca, a mnogi su bili i „ispod pojasa“, pa nije neobično da se neprekidno nagađa o mogućim modalitetima izlaska iz političke krize (a time i iz svake druge na koju ovakvi politički sukobi utiču).
Teško mi je da predvidim razvoj situacije, ali držim da je najznačajnije stvoriti preduslove za deblokadu sudske grane vlasti, ali i za nove izbore. Ako bismo kao građani bili dovoljno vitalni i samosvjesni, zahtijevali bismo otvorene liste, uz modalitete koji odgovaraju veličini našeg glasačkog tijela i mogućim načinima osujećivanja potencijalne manipulacije i zloupotrebe mandata.
Ura je, uz SNP i CIVIS, jedna od stranaka parlamentarne većine koje su potpisale Memorandum o saradnji sa manjinskim partijama koji opozicija tumači kao korak ka formiranju manjinske vlade. Jesu li takva tumačenja realna, odnosno da li je Ura spremna da da podršku tom modelu?
Sve se u Crnoj Gori posljednjih godinu dana tumači iz aspekta „svjetskih zavjera“, zakulisnih radnji i dijaboličnih namjera, pa ni ovaj memorandum nije izuzetak. Istina je, međutim, da je ovaj Memorandum svojevrsni svjetionik u ovom „političkom nevremenu“, koji daje na znanje da Crna Gora ima snage da stavi u fokus samu sebe i svoje građane i to na inkluzivan i odgovoran način.
Ura će učestvovati u kreiranju ili dati podršku samo onim modelima koji garantuju očuvanje nacionalnih interesa, evropski put Crne Gore, rješavanje blokade institucija i slično. Uostalom, građani su dali povjerenje Uri kao svojevrsnom jezičku na vagi. Ne vidimo da drugi nude rješenja, a mi smo uvijek spremni da ponudimo nove modele, u interesu svih građana, za rješavanje krize. Jedini smo pouzdan sagovornik međunarodnih partnera, što potvrđuju i posljednje posjete potpredsjednika Vlade Americi i Vatikanu. Nije suština u tome čemu će Ura dati podšrku, nego ko je spreman da da podršku modelima koje zastupamo i nudimo ih 81 poslaniku/ci u interesu građana i države Crne Gore.
Što se tiče moguće podrške Ure manjinskoj vladi, ne znam zašto se stvari ni u jednom trenutku ne pokušaju vidjeti i iz drugačije perspektive. Na primjer, zašto oni koji pozivaju i optužuju Uru ne vide Memorandum kao poziv da se udalje od retrogradnih politika i ambicija kojima svi svjedočimo, a koje trajno uzrokuju gubitak u okviru sva tri kapitala: ljudskog, društvenog i ekonomskog i usporavaju evropsku integraciju? Očito smo zemlja iz koje bi mladi najradije odselili, a i dojučerašnji glasači koalicija većine su duboko nezadovoljni. Istina je da se to dešava u cijelom regionu koji „boluje“ od viška istorije. Tako se samo perpetuiraju podjele i referendumsko stanje, što trajno blokira mogućnost zajedničkog djelovanja u opštem interesu.
Demokratski front često vam je zamjerao što ste neka zakonska rješenja glasali sa Demokratskom partijom socijalista i spočitavao da Ura zakulisno sarađuje sa bivšim režimom. Jeste li imali komunikaciju sa DPS-om?
I DF je na posljednjoj sjednici parlamenta glasao sa DPS-om o interpelacijama za smjenu ministara, pa su tako sve optužbe na račun Ure postale izlišne i neutemeljene. Suština je za šta se glasa, a ne sa kim se glasa, ako je riječ o interesima građana i države, i Ura će se toga dosljedno držati, a čini se da će slična svijest sazrijevati kod svih odgovornih političkih subjekata.
Razumljiva je ogorčenost koju većinska Crna Gora ima u odnosu na DPS (pa i brojni glasači DPS-a). Ta je ogorčenost u prvom redu usmjerena na unutrašnju politiku proteklih decenija, politiku privatne države i burazerskog kapitalizma. Zato je smjenjivost vlasti bila preduslov da svi politički subjekti počnu da budu mnogo odgovorniji prema zajedničkim interesima građana i države.
Međutim, bilo kakva rigidnost i politički ostrakizam u parlamentarnoj većini je dugoročno loš za Crnu Goru. Nemamo mi milione stanovnika već šesto hiljada, naši su politički polovi gotovo ujednačeni, a između njih se tek pomalja krhko građansko biće. I zato, bez obzira na to kako nas ko doživljava i koliko nas „podnosi“, Ura će uvijek dosljedno biti na tragu onoga što je dobro za građane i građansku i sekularnu Crnu Goru. Upravo činjenica da nas sa jednog pola napadaju zbog temeljnih programskih razlika, a sa drugog zbog toga što smo konačno omogućili smjenjivost vlasti – Ura je na pravom tragu. Dok se na jednoj strani žali što je prekinut kontinuitet stare vlasti, na drugoj se nazire potreba novog totalizujućeg pristupa vlasti. Politički animoziteti sa obje strane su, po mom mišljenju, samo tužan znak koliko je suštinski mali nivo patriotizma u koji se svi deklaratvno kunu, ali odbijaju da podnesu i partijsku i ličnu žrtvu da bi državi i građanima bilo bolje.
U parlamentarnim klupama svakako razgovaramo i sa DPS-om. Ta je komunikacija važna, jer važne odluke treba vidjeti i procijeniti svestrano, najbolje prvo iz sopstvenih, potom i iz „tuđih cipela“. Pouzdano znam da je Ura politička grupacija koju DPS najmanje „poznaje“ i najmanje je bio u prilici da je upozna, a bojim se da u odnosu na nju možda gaji i ponajviše resantimana.
Koliko je i pod kojim uslovima moguća saradnja Ure sa opozicionim strankama u parlamentu?
Smatram da će jednom Crna Gora ipak biti pomirena i prosperitetna, zajednica ekonomske snage i socijalne pravde, inkluzivna i otvorena za sve. Zato mislim da će jednom pitanje koje ste mi postavili biti izlišno. U političkom smislu, živim za trenutak u kome će, nakon što neko izgubi vlast, institucije nastaviti da nesmetano funkcionišu, da se radi u najboljem interesu svih, da se delegir odgovornost za nerad i neuspjeh, ali da nema revanšizma ni potrebe da se vlast partijski i burazerski privatizuje. Željka ZVICER
Nije svim koalicijama vlasti bilo jednako značajno pitanje evropskih integracija
U prethodnoj godini nije ostvaren napredak u procesu evropskih integracija, što je i konstatovano posljednjim izvještajem Evropske komisije. Zašto Crna Gora stagnira na evropskom putu?
Sa prethodno ocrtanim stanjem i odnosima unutar parlamentarne većine, uz tijesnu razliku u odnosu na broj opozicionih poslanika, stagnacija je bila očekivana. Uostalom, nije svim koalicijama u vlasti bilo jednako značajno pitanje evropskih integracija. Naprotiv. U svakom slučaju, narastajuće tenzije između zakonodavne i izvršne vlasti, uz odavno umrtvljenu sudsku granu vlasti, vodile su tome da EK samo konstatuje stanje i pozove sve aktere da prepoznaju „krivce“ za stagnaciju.
