SRPSKI DRŽAVNI TERORIZAM I RUSIJA KAO OSLONAC: Vučić nikad neće biti Putinov balkanski Lukašenko 

Piše: Balša Knežević

Najnoviji sukob na sjeveru Kosova orkestriran od strane Beograda i po svemu sudeći poguran od strane ruskog obavještajnog podzemlja, potpuno je ogolio kriminogeni režim predvođen autokratom Aleksandrom Vučićem.

Do zuba naoružana paravojna formacija u obračunu u mjestu Banjska ubila je kosovskog policiajca i ranila još dvojicu, nakon čega su kosovske snage, zvanično, ubile četvoricu terorista i uhapsile još šestoro. Da je čitava akcija izazivanja sukoba podržana od strane režima u Beogradu govori i činjenica da je autokratski Vučićev režim proglasio dan žalosti zbog ubijenih terorista.

Ministar unutrašnjih poslova Kosova Dželjalj Svećlja optužio je u četvrtak vlasti Srbije za direktnu umiješanost u oružani sukob na području sela Banjska, što nikoga nije začudilo s obzirom da je Vučićev čovjek od povjeranja Milan Radoičić priznao da je predvodio grupu terorista.

Iako je Radoičić kazao da je djelovao nezavisno od Beograda, smiješno je uopšte i pomisliti da srpska vlast nije stojala iza akcije Radoičića, koji sada na krajnje patetičan način pokušava da abolira srpskog autokratu Aleksandra Vučića i zvanični Beograd od umiješanosti u akciji.

Uostalom, činjenično stanje je najbolje objasnio kosovski premijer Aljbin Kurti, koji je u petak na pitanje da li vjeruje Radoičiću da je sam organizovao napad, rekao ”da je Radoičić dobio logističku, vojnu opremu i pripremu od Beograda, a takođe je dobio i političke naredbe od Vučića”.

Iako je jasno da srpski autokrata i njegov teororistički režim stoje iza incidenta, interesantno je da je ministar Svećlja, osim optužbi na račun zvaničnog Beograda, istakao da ”Priština istražuje mogućnost umiješanosti Rusije u napad naoružane grupe Srba na kosovsku policiju”.

Ogoljavanje kriminogene vlasti u Beogradu i Nagorno Karabah

Terorizam na sjeveru Kosova potpuno je ogolio kriminogenu vlast u Beogradu i otvorio sumnje u novu rusku umješanost u destabilizaciji Regiona.

Negdje u isto vrijeme dok se odvijala teroristička akcija na sjeveru Kosova, na oko 3.000 kilometara udaljenosti  privodila se kraju vojna operacija koja bi i te kako trebalo da zabrine srpski režim koji se oslanja na Vladimira Putina i njegovu obavještajno-bezbjednosnu mrežu.

Azerbejdžan je prije desetak dana krenuo u novu ofanzivu na Nagorno- Karabah, koju je Ministarstvo odbrane nazvalo “specijalnom antiterorističkom operacijom” na teritoriji nepriznate republike.

Azerbejdžanska ofanziva je završena, čini se i prije nego što je počela. Jermeni na području Nagorno-Karabaha nijesu ni pomišljali na otpor, a predsjednik te samoproglašene Republike Samvel Šahramanjan je potpisao dekret o raspuštanju svih državnih institucija te republike od 1. januara iduće godine.

Stoga i nije ni čudo što je gotovo svo jermensko stanovništvo već napuštilo Nagorno Karabah, a svjetski mediji izvještavaju kako bi uskoro i ostatak od preko 120.000 pripadnika ovog naroda naseljenih na ovom području moglo da se vrati u Jermeniju jer se boje progona i etničkog čišćenja.

Nema vajde od oslanjanja na Rusiju

Jermenija i Azerbejdžan sukobili su se i 2020. oko kontrole područja Nagorno-Karabaha, a sukob je okončan mirovnim sporazumom kojim je priznata pobjeda azerbejdžanskih snaga. Dogovor je postignut uz pomoć Rusije. Od tada su ruski vojnici stacionirani u Nagorno-Karabahu, ali se Jermenija već duže vrijeme žali na njihovu neefikasnost.

Koliko se ruski vojnici zalažu i koliko je njihovo prisustvo dodatna ”sigurnost” za Jermene u spornoj oblasti najbolje govori razvoj događaja proteklih dana, kada se azerbejdžanska vojska prošetala kroz Nagrono-Karabah, koji za par mjeseci više neće ni postojati!

Stoga i ne čudi što se nekoliko desetina ljudi na dan početka azerbejdžanske ofanzive okupilo u Jerevanu ispred ruske ambasade osuđujući njenu neaktivnost da spriječi oružanu ofanzivu Azerbejdžana u Nagorno Karabahu.

Ruska izolacija na međunarodnoj sceni, zbog sukoba u Ukrajini, ograničava manevarski prostor Moskve, i može da posluži kao izgovor zašto se Moskva nije više zauzela za Jermene u Nagorno-Karabahu.

Međutim, i pored toga što je Rusija opterećena ratom u Ukrajini, to nije nikakav izgovor, već samo dokaz da se nijedna zemlja ne može pouzdano osloniti na ruske garancije kada je u pitanju bezbjednost i odbrana teritorije od stranih vojnih napada.

Slučaj Nagorno Karabaha prije svega je pokazao da Organizacija dogovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB), ili kako je kolokvijalno poznata ”Ruski NATO” jednostavno ne funkcioniše.

Jer isto kao što NATO na osnovu člana 5 o kolektivnoj odbrani Alijanse, napad na jednu članicu tretira kao napad na čitavu Alijansu, tako isto u skladu sa članom 4 o međusobnoj odbrani ODKB, Rusija je trebalao da pritekne u pomoć ugroženim saveznicima na teritoriji koju Jermeni smatraju za svoju.

Ipak, pokazalo se da od oslanjanja na pomoć Rusije nema neke vajde, pa je Azerbejdžan, uz podršku Turske, koja je NATO članica, ekspresno prošetao Nagorno-Karabahom, i postoje svi izgledni da će samoproglašena nezavisna jermenska republika uskoro prestati da postoji. A Rusija nije pri tom ni mrdnula prstom.

Paralele sa regionom

Nemoć Rusije da zaštiti Nagorno-Karabah, iako je Jermenija od 1994. članica ODKB i te kako može da posluži kao lekcija koju bi mnogi putinisti u regionu trebalo da shvate izuzetno ozbiljno.

Srpski režim potpuno je ofirani kao teroristički nakon što je preko paravojnih formacija predvođenih Vučićevim bliskim saradnikom Milanom Radoičićem, koji važi za ruskog čovjeka, na sjeveru Kosova pokušao da organizuje reprizu devedesetih. Kako se spekuliše, čitava akcija potpomognuta je putinističkim obavještajnim podzemljem koji preko Srbije na sjeveru Kosova želi da otvori novo ratno žarište. Na to je indirektno ukazao i kosovski ministar Svečlja. Međutim, Vučić i njegov režim trebalo bi dobro da se zamisle prije nego ozbiljno počnu da računa na podršku Rusije u destabilizaciji ili izazivanja sukoba u regionu.

”Nagorno-Karabah treba da bude lekcija svim putinistima koji se kunu u režim u Moskvi i računaju na rusku pomoć u svojim eventualnim militarističkim podvizima. Jer ako Vučić u svom velikosrpskom hegemonističkom zanosu krene na sjever Kosova, ili eventualno bude želio da izazove sukobe u Crnoj Gori, ili Bosni pa se to Srbiji ‘obije o glavu’ u vidu intervencije Zapada, gotovo je izvjesno da Moskva neće stati iza Beograda i pomagati mu da sanira posljedice svog bezumlja”, rekli su naši diplomatski izvori.

Da Vučić i njegov režim računaju na rusku podršku, govori i to što je srpski autokrata svojevremeno pokazivao veoma veliku zainteresovanost da se približi ”ruskom NATO-u”, odnosno ODKB. A osim što se sve glasnije govori o ruskoj umješanosti na Kosovu, to što se Vučić nakon krvoprolića prošle neđelje sastao prvo sa ruskim ambasadorom Aleksandrom Bocan Harčenkom, ide u prilog činjenici da se srpski autokrata samokandiduje za svojevrsnu poziciju ”Lukašenka na Balkanu”.

Moskva neće sprječavati pad Vučića

Međutim, malo je vjerovatno da Putin i Kremlj računaju na Vučića kao na ”balkanskog Lukašenka”, prije svega zbog geografskog položaja i udaljenosti od Rusije.

Osim toga iskustva sa bojnog polja u Nagorno Karabahu kada je u pitanju ”pomoć”, odnosno odsustvo ruske pomoći, moglo bi se primijeniti i na slučaj Srbije. Srpski autokrata Vučić je odavno u bezizlaznoj situaciji kada je u pitanju njegova politička sudbina. Pritisak Zapada se sve više pojačava, a Vučiću je ostao samo slabi oslonac u vidu posrnulog američkog diplomate, ambasadora SAD u Beogradu Kristofera Hila, o čemu smo više puta pisali.

Sa druge strane, Moskva Vučića posmatra kao glavnog krivca za sve izvjesnije učešće Kosova u međunarodnim institucijama. To je faktički priznanje nezavisnosti ove države, koja je pred vratima NATO-a, što je veliki poraz ruske politike u regionu.

Osim toga, svi pokazatelji govore da je Vučić, iako stoji iza terorističkog akta, bio iznenađen razvojem događaja na sjeveru Kosova, koji odišu neodoljivom ”kremaljskom aromom”. Tu se prije svega misli na ubistvo kosovskog policajca i ranjavanje još dvojice. Tako isprepadan i neodlučan, ispao je dupli gubitnik, nije ispunio očekivanja Moskve koja je očekivala srpsku vojsku na sjeveru Kosova, dok je u očima Zapada, iako još uvijek ne zvanično, postao promoter terorizma i autokrata koji Region vraća u devedesete.

Stoga, ako bude očekivao pomoć Rusije, velika je bojazan da će Vučić i Srbija proći kao Jermeni u Nagorno-Karabahu. Jer je očigledno da Moskva lako pušta niz vodu svoje navodne saveznike, a u Vučićevom slučaju će to učiniti sa zadovoljstvom. Jer, uostalom, Kremlj zna da su Vučić i teritorijalno rastrzana Srbija daleko od Lukašenka i Bjelorusije, kada su u pitanju visoki totalitaristički i antizapadni Putinovi standardi.