Connect with us

Politika

Tako je naredio gazda

Published

on

Piše: Nebojša Redžić

Priča o rezolucijama o Srebrenici, Jasenovcu i ona sugerisana od hrvatskog šefa diplomatije – o Božićnom ustanku, zapravo je priča o vrijednostima. O onome što razlikuje nas koji promovišemo evropsku, emancipovanu i samosvjesnu Crnu Goru i one koji se ponose Srebrenicom, Vukovarom, opsadom Sarajeva i „bratskim“ vezama sa agresorskom Rusijom. O nama kojima su heroji Đuro Drašković ili admiral Vladimir Barović i njima, koji se zore izdajom Sava Fatića ili zločincem Ratkom Mladićem.

To što se Srbija, a ni njoj naklonjeni dio Crne Gore nikada nijesu suočili sa vlastitom prošlošću, sa zločinima koje su počinili 90-tih i rijekama krvi koje su prosule agresijom na komšiluk, bila je tema mnogih mojih tekstova. Nije bilo lustracije, nije se desila denacifikacija Srbije i Srba iz Crne Gore, pa kao produkt neobavljenog posla danas imamo stupidne ideje o rezoluciji o Jasenovcu i još debilnije pojedince kakav je nesretni nacista Marko Kovačević iz Nikšića.

I opet, kada sami ne vidimo svoje slabosti ili propuštene prilike, dogodi se da neko sa strane, onako ovlaš, u par rečenica saopšti dijagnozu današnje Crne Gore koja boluje od neizlječivog tumora zvanog „srpstvo“. Ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman tokom nedavne posjete Hrvatskoj zajednici u Donjoj Lastvi, poručio je tako, da bi se Crna Gora morala suočiti sa vlastitom istorijom, pa ako je sklona rezolucijama, trebalo bi da donese rezoluciju o Božićnom ustanku.

Grlić Radman u par rečenica saopštio dijagnozu današnje Crne Gore koja boluje od neizlječivog tumora zvanog „srpstvo“

“Nama je neprihvatljiva i besmislena Rezolucija o Jasenovcu koju bi navodno trebalo da donese Skupština Crne Gore. Pitamo se kakve veze Crna Gora istorijski ima sa Jasenovcem? Apsolutno nikakve. Niti istorijski opravdano niti je to politički logično. I sigurno će imati našu reakciju ako do toga dođe. Crna Gora bi se trebala suočiti sa vlastitom istorijom, ako je sklona rezolucijama. Trebala bi donijeti Rezoluciju o božićnom ustanku, ako idemo unazad. U svijesti Crnogoraca to je ostalo kao jedno bolno pitanje”.

Prosječan litijaš, međutim, ne misli tako. Njemu je Jasenovac ljuta rana iako pojma nema ni što se tamo dešavalo, ni koliko je njegovih zemljaka tamo stradalo, ni da su četnici tada ustašama isporučivali zarobljene Srbe, ni da je u vojsci NDH bilo 13 srpskih generala, ni da je u Jasenovcu i okolini pronađeno 497 tijela a srpska propaganda govori o 700 hiljada ubijenih.

Na opasku da se nakon okupacije Crne Gore 1918. godine desila “bratska” odmazda protiv pobunjenih Crnogoraca, da je ubijedno sedam hiljada ljudi, da je šest hiljada domova spaljeno, da je naša država sistematski opljačkana i osuđena na život u siromaštvu, da je svim silama udareno na naš nacionalni identitet – prosječan litijaš, koga znamo odlikuje zavidan IQ i obrazovanje na svjetskim koledžima, od prve će odbrusiti da je u pitanju laž i da su srpske trupe dočekane sa cvijećem na ulicama crnogorskih gradova.

Ovdje se, rekoh već, radi o civilizacijskoj razlici, o sukobu različitih vrednosti, gdje po logici velikih brojeva, samo zato što ih je više, misle da su u pravu. Ali, normalan čovjek zna da snaga argumenata nije u velikim brojevima, nego upravo u vrijednostima koje baštiniš. I u istorijskoj istini.

Prosječnom litijašu Jasenovac je ljuta rana iako pojma nema ni što se tamo dešavalo

Njima ovakvima EU ne treba

Nije Grlić Radman slučajno sugerisao današnjoj Crnoj Gori da bi, prije nego Jasenovcem, trebalo da se pozabavi vlastitom Božićnom pobunom. U simplifikovanim tumačenjima ovdašnjih nacista, razlog je vjerovatno to što on kao Hrvat “mrzi Srbe” a “voli Crnogorce”. Ali, nije ni to u pitanju. Diplomata iz susjedne i prijateljske države, čija je zemlja u kratkom periodu realizovala sve svoje spoljno-političke prioritete, zna da gledanje preko plota i bavljenje tuđim problemima, nije baš uputno za jednog od najozbiljnijih kandidata za prijem u EU. Sad, posebna je tema što nikad grđa i crnja Crna Gora, apsurdno, zbog čudnih geopolitičkih prilika i nikad tanjih kriterijuma, zaista ima šansu da postane članica Unije. Ako je Hrvatska ne zaustavi na tom putu. A mogla bi.

“Mi smo od samih početka pomagali i pomagaćemo Crnoj Gori. Ali želimo i poštovanje sa crnogorske strane. Sve što ne ide u prilog tome ne možemo pozdraviti. Crna Gora treba da uvidi tu važnu činjenicu hrvatskog snažnog prisustva u ostvarivanju evropske perspektive Crne Gore. Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju ide preko njenog susjeda, koji je istinski zagovornik evropske perspektive Crne Gore. Ako smo zajedno, onda dijelimo iste vrijednosti”, kazao je Grlić Radman.

No, diplomata kao diplomata – nikako da ukapira da postoje dvije Crne Gore. Ili, najmanje dvije. Ova koja je na vlasti, vrlo vjerovatno će se upustiti u usvajanje rezolucije o Jasenovcu, iako svjesna da će to zaustaviti njen evropski put. No, tako je naredio gazda iz Beograda, a njegovi janjičari su dužni da opravdaju Vučićev uloženi trud. Dobro, ne samo trud. Ima nečeg i u evrima. 

I opet se tu radi o razlici u vrijednostima. Oni koji bi da usvoje rezoluciju o Jasenovcu – a radi se o gotovo svim poslanicima većine konstituisane još 30. avgusta 2020. godine – radije će izaći “pred Miloša” sa (ne)sviješću da su na liniji “kosovskog zavjeta”, nego što će se potruditi da Crnu Goru načine državom vladavine prava, članicom Evropske unije i korisnicom brojnih fondova koji bi mogli biti pretpostavka za poboljšanje kvaliteta života sopstvenih građana.

Gazda iz Beograda i njegovi janičari

Osim razlike u vrijednostima, ima tu i podaničkog mentaliteta, vazalnog odnosa koji im je u genetskom kodu, a bogami i klečanja kao metafore funkcionisanja polusvijeta koji podržava svetosavsku sektu. Naravno, suštinski razlog je što oni zapravo ne žele prihvatiti vrijednosti EU jer su svjesni da to nijesu njihove vrijednosti.

CEP će predložiti rezoluciju

Čudna je i teško objašnjiva ta navika ovdašnjih ljudi da se radije bave tuđim problemima, nego da proniknu u svoje slabosti. To što je period nakon okupacije Crne Gore 1918. godine zaista dugo bio skrivena stranica istorije, treba da zahvalimo kako velikosrpskoj asimilatorskoj politici, tako i komunistima koji su o tome mudro ćutali. I dok su u okupiranoj Crnoj Gori savremenici “bijelog terora” Karađorđevića kažnjavani ako bi pričali o srpskim zlodjelima, u komunizmu su stasale generacije koje o tome nijesu imale pojma jer im roditelji nijesu smjeli reći istinu. Umjesto toga, djeca odrasla u komunizmu, radije su se bavili slobodnom teritorijom Trsta, pjevali “volimo Goricu, volimo Istru”, patili zbog krize u Zambiji, prijetili na partijskim sastancima Rusima da hitno moraju napustiti Čehoslovačku, podržavali Jasera Arafata… Znali su sve i svašta o bjelosvjetskim temama, jedino o sebi i stradanju vlastitih predaka – nijesu imali pojma.

Zato takvima danas, inicijativa one Crne Gore koja ima svijest o sebi da se preispita period nakon nasilnog prisajedinjenja djeluje kao vrhunac antisrpskog djelovanja i generisanje podjela jer – uprkos destrukciji onih koji mazohistički žele da Crne Gore ne bude – traže suočavanje sa prošlošću.

Tako je Crnogorska evropska partija saopštila da će uskoro pokrenuti inicijativu za predlaganje rezolucije u Skupštini Crne Gore o etnocidu, odnosno faktičkom genocidu vršenom u kontinuitetu, duže vrijeme, nad Crnogorcima od strane srpskih (srbijanskih) trupa pod komandom beogradskih vlasti i njihovih egzekutora u Crnoj Gori u periodu 1918-1929, a formalno pod okriljem države pod imenom Kraljevina SHS, kojom je vladala velikosrpska tiranija i klika.

“Pozivamo parlamentarne stranke u Crnoj Gori, prvenstveno suverenističke, državotvorne, ali i ostale, te udruženja građana, nevladine organizacije, naučne i kulturne institucije i organizacije u Crnoj Gori, intelektualce različitih profesija, predstavnike novinarskog esnafa i pojedince i građane da podrže ovu Inicijativu”, poručeno je iz CEP-a.

Dobro de, svi znamo da će se malo ko od pobrojanih javiti da podrži ovu inicijativu. Posebno to neće učiniti nevladine organizacije čija je misija u Crnoj Gori bila jedino rušenje bivše vlasti, još manje naučne i kulturne institucije i organizacije koje bi odmah prihvatile ukidanje države, samo ako nekako može da “pretekne” njen budžet.

Ali, Grlić Radman, možda i ne htijući, održao nam je lekciju o vrijednostima. I poslao poruku nakon koje se obično kaže: “pametnome dosta”. No, koliko je zapravo pameti u vladajućoj većini, iznikloj iz skuta crkve Srbije i naviknutoj da uz novac koji stiže iz Beograda stoji samo jedna poruka: “mrzi Crnu Goru”?!

Ipak, ako ne razumiju ni lekciju, ni poruku, sve će im biti jasno ako svoje podaništvo Aleksandru Vučiću zaista začine usvajanjem rezolucije o Jasenovcu. “Sigurno će imati našu reakciju ako do toga dođe”, poručio je Grlić Radman. A reakcija će biti zaustavljanje evropskog puta i tavorenje u sporoj kompoziciji vagona u kojoj bi nas pretekla (po vrijednostima koje baštini) čak i najnazadnija država u regionu, Srbija. No, možda je upravo to ono što vladajuća većina želi.

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije