“USTAŠE“, „BALIJE“, „ŠIPTARI”, A SAD TURCI: Kako Beograd izmišlja neprijatelje Crnoj Gori

Piše: Balša Knežević

Projekat koji je počeo da se sprovodi nakon 30. avgusta 2020. godine kada je „oslobodilačka“ bulumenta na krilima paramilitarnih, političkih litija došla na vlast, proteklih dana doživljava kulminaciju. Cilj klerikalnog „oslobođenja“ Crne Gore čini se da je gotovo potpuno ostvaren i društveni ambijent vraćan je u 18. vijek, kada su Crnogorci živjeli za borbu protiv Turaka i na Tablju iznad Cetinja kačili pośečene turske glave.

Istina, sad se borba protiv „Otomanskog carstva“ sa Cetinja i okoline premjestila u zabjelske kafiće i kazina, a Turci više ne jurišaju sabljama, već raznose hranu kao vozači Glova.

Incident na Zabjelu poslužio je trenutnoj vlasti i njihovim beogradskim gospodarima da po ko zna koji put pokušaju da destabilizuju Crnu Goru, da bi zadovoljili svoje političke interese.

Trenutna ksenofobija i mržnja prema turskim državljanima, naložena je iz Beograda preko podguznih muva, političkih poslušnika i BIA tastera, između ostalog, u cilju popravljanja rejtinga pomahnitalog srpskog autokrate Aleksandra Vučića u očima turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana.

“Narodne patrole” traže Turke po Podgorici, dok im policija statira

Subverzivni rad beogradske obavještajno-bezbjednosne klike i huškački napori velikosrpske tabloidne propagande, doveli su do toga da bande razularenih huligana, uz potpunu pasivnost policije, lutaju podgoričkim naseljima tražeći krv. Tursku, ili krv bilo koga ko bi se usudio da im se suprotstavi u trenucima pomračenja svijesti i indoktriniranosti mržnjom i propagandom. Autor ovoga teksta svjedočio je iz prve ruke sa balkona svoje zgrade, izlivima mržnje i ksenofobije „zakapuljačenih“ i izmanipulisanih humanoidnih oruđa u službi izazivanja opšteg haosa.

Sada Turci, prije „ustaše“ i „balije“

Kako smo već pisali, da bi se iskupio zbog svoje krajnje neumjesne izjave upućene Turskoj i njenom predsjedniku, perverznom srpskom autokrati Vučiću je trebala diverzija koju je dobio u vidu hajke nad Turcima nakon aktivacije svojih resursa i političkih marioneta u Crnoj Gori.

Međutim, ovo je samo nastavak velikosrpskog huškačkog i propagandnog djelovanja od strane obavještajno-bezbjednostnih, paravjerskih i političkih centara u Beogradu koji već decenijama Crnoj Gori izmišljaju neprijatelje.

Devedesetih su to bile „ustaše“, a autor ovog teksta, iako je tada imao sedam godina, se još uvijek sjeća RTS propagande koja je tvrdila da čuvene „zenge“, predstavljene kao elitne ustaške jedinice „kolju srpsku nejač“ iz čistih sadističkih poriva. Nakon intenzivnog natapanja crnogorskog javnog mnjenja pozamašnim porcijama ratnohuškačkog otrova, prvog oktobra 1991. godine uslijedila je najveća sramota u novijoj istoriji Crne Gore – napad na Dubrovnik. Posljedice velikosrpske propagande od prije više od 30 godina osjećaju se i danas, jer su u aktuelnoj crnogorskoj vlasti upravo oni koji su devedesetih jurišali na Dubrovnik, ili njihovi potomci, koji se ni danas nijesu odrekli te politike.

Dubrovnik iz vremena kad su “ustaše” bile neprijatelji, FOTO: Dubrovnik.net

Iako je fokus propagande devedesetih bio na „ustašama“, uveliko su rabljene i „balije“ koje su predstavljane kao vjekovni neprijetelji srBstva i „ljudi lažne vjere“, što bi rekao pokojni Amfilohije Radović, veoma uvažen od trenutne vlasti. Upravo je ta propaganda doprinijela da crnogorska policija u maju 1992. godine nezakonito uhapsi 66 civila iz Bosne i Herecegovine, uglavnom muslimana, koji su u Crnu Goru došli bježeći od rata, a potom ih isporučila vojsci Radovana Karadžića.

„Šiptari će progutati Crnu Goru ako se odcepi“

Nakon „ustaša“ i „balija“ sledeći neprijatelj koji je centrala svekolikog nebeskog srBstva nemetnula Crnoj Gori bili su „Šiptari“ – kako je velikosrpska propaganda nazivala Albance koji su vjekovima živjeli u Crnoj Gori.

Kulminacija propagande protiv „Šiptara“ i predstavljanja Albanaca kao smrtnih neprijatelja ovdašnjeg „pravovjernog“ stanovništva, počela je 2001. godine kada je postalo jasno da se Crna Gora sprema za referendum o nezavisnosti.

S obzirom da je autor ovog teksta tada živio i studirao u Beogradu iz prve ruke se mogao uvjeriti kako je „šiptarski problem“ pod uticajem velikosrpske propagande doživljavan u Srbiji. Građani Srbije, konkretno Beograda, prije nešto više od 20 godina bili su ubijeđeni da u Crnoj Gori živi gotovo pola miliona „Šiptara“ i da će ukoliko dođe do njene nezavisnosti, biti samo pitanje dana kada će „Albanija pripojiti Ulcinj i Podgoricu“, a možda čak i cijelu državu. Jer otrov propagande je govorio da Crna Gora propada ukoliko nije pod „zaštitom“ Srbije.

Albanci jurišaju da zauzmu Crnu Goru

Sada kad se bliži 20. godišnjica od obnove crnogorske nezavisnosti, postalo je jasno kako bolesna velikosrpska propaganda ne preza ni od najbrutalnijih laži da bi ostvarila svoje maligne političke ciljeve.

Na red došli Turci 

Kao što su svojevremeno od Hrvata, Bošnjaka i Albanaca pravili neprijatelje Crne Gore, sada isti ti maligni velikosrpski obavještajno-bezbjednosni i propagandni centri, Crnogorcima, posebno onima koji se osjećaju kao Srbi, kreiraju nove neprijatelje – Turke.

Dok se ksenofobična antiturska propaganda širi Crnom Gorom, a huligani sa kapuljačama „patroliraju“ ulicama crnogorskih gradova, dok se pale objekti i automobili turskih državaljana, malo ko razmišlja o posljedicama. Čini se da o posljedicama najmanje razmišlja trenutna vlast koja je na uzici Beograda i u službi političkih interesa perverznog psihopate Vučića koji i samu Srbiju vuče na dno.

BIA propagandne platforme u Crnoj Gori progon Turaka predstavljaju kao “ustanak” i “odbranu”

Niko od trenutnih Vučićevih poslušnika ne razmišlja kakve će posljedice na turizam, investicije (kojih ionako nema), reputaciju zemlje u inostranstvu (ako je od nje išta ostalo) imati ova propagandno konstruisana ksenofobija prema Turcima. Da sve liči na tragikomediju, histerija je kulminirala nakon incidenta u kojem su čak učestvovali pretežno državljani Azerbejdžana i samo jedan Turčin. Da ne govorimo o mnogim nerazjašnjenim i sumnjivim okolnostima koje prate čitav incident na Zabjelu.

Mada, trenutnu vlast po svemu sudeći i ne zanima reputacija zemlje, ne zanima je kako će stranci gledati na Crnu Goru kao turističku i investicionu destinaciju, ne zanima je država koja gleda u budućnost. Trenutna vlast je prihvatila da igra po notama velikosrpske propagande koja nam, po ustaljenom šablonu, konstruiše neprijatelja sa ciljem destabilizacije i guranja države u društveni, ekonomski i politički haos. Izgleda da im veoma dobro ide, jer je trenutna vlast uspjela da Crnu Goru vrati sa puta evropskih integracija u 18. vijek i period „śeče turskih glava“.