VELIKA ČISTKA: U paketu sa Vučićem odlaze Hil i Eskobar?

Piše: Balša Knežević

Geopolitičke igre su veoma čudna i varljiva rabota, okolnosti se mijenjaju gotovo na dnevnom nivou, a samim tim i dugoročni planovi velikih svjetskih sila su podložni tektonskim promjenama.

To na svojoj koži sada najbolje osjeća srpski autokrata Aleksandar Vučić, kojem se samo samo do prije dva mjeseca činilo da je nedodirljiv i da ima podršku Zapada, Rusije, naroda, pa i samog Boga za svoje patološke hegemonističke ciljeve.

Zapad, prije svega američka ambasada u Beogradu na čelu sa Kristoferom Hilom i njegov administrativni potpomagač, izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, posmatrali su ga do skoro kao ”faktor mira i stabilnosti na Balkanu”. Nakon smjene vlasti u Crnoj Gori, pa zatim i odlaska Mila Đukanovića sa predsjedničke funkcije, činilo se da Vučić i njegova autokratsko-hegemonistička garnitura imaju otvoren put za uspostavljanje ”srpskog sveta”, odnosno kako je to eufemistički formulisano – Otvorenog Balkana.

Međutim, u roku od samo dva mjeseca, sve se iz korijena promijenilo – Zapad ”pere ruke” od srpskog autokrate za kojeg sada pouzdano znaju da nema moć da se otrgne od zagrljaja Moskve. Nezadovoljni građani Srbije masovno izlaze na ulice jer im je više preko glave da se njihova vlast bavi zemljama regiona, pogotovo Crnom Gorom i podgrijava svakodnevno tenzije na Kosovu, dok iznutra sistem truli i propada pod pritiskom korupcije, nepotizma, kriminala i nesposobnih poltrona.

Iako se činilo da Vučić može do unedogled da igra igru sjeđenja na nekoliko stolica između Vašingtona, Brisela i Moskve, režim srpskog autokrate odavno je provaljen.

Kako je počeo otklon

Otklon od Vučića na Zapadu počeo je kada je Odbor za strano uplitanje u Evropskom parlamentu krajem aprila usvojio izvještaj u kojem je istaknuto da ”Rusija koristi uticaj u Srbiji pokušavajući da destabilizuje i miješa se u susjedne suverene države”.

Nakon toga uslijedila su dva jaka medijska udarca – jedan iz Amerike, drugi iz Velike Britanije. U tekstu New York Times-a, koji su prenijeli gotovo svi regionalni mediji i pročitali milioni, Vučić se povezuje sa organizovanim kriminalom, prije svega klanom Veljka Belivuka, a zatim ga britanski Guardian opisuje kao populističkog, prokremljanskog autoritarca u tekstu posvećenom nedavnim tragedijama u Srbiji.

Posebni odjek imao je tekst New York Times-a koji je pominjan i pred Odborom za spoljnopolitičke odnose američkog Senata, gdje je Aleksandar Vučić bio izložen baražnoj vatri žestokih kritika. U žestokim kritikama prednjačio je Bob Menendez, demokratski senator iz Nju Džersija koji je predsjedavao Senatskim odborom i koji je bio eksplicitan da je Srbija zemlja na koju Rusija i dalje ima veliki uticaj.

Na pitanje Menendeza savjetniku državnog sekretara Dereku Šoleu o tekstu o Vučiću u New York Times-u i da li može da se razgovara sa partnerom sa takvom pozadinom, Šole je rekao da administracija vjeruje da je izvještavanje New York Times-a kredibilno, što je bio diplomatski nokaut za srpskog autokratu.

To je bio jak nagovještaj da je srpski autokrata spreman da bude pušten niz vodu i da je Zapad, posebno Vašington, konačno počeo intenzivnije da se interesuje za Region i ozbiljno shvata opasnost od ruskog uticaja. Vučić sada ima masovne proteste, vlast mu se debelo ljulja, a neredi na Kosovu koji se sprovode u organizaciji njegovih udruženih kriminalnih grupa su posljednji način da nekako skrene pažnju sa svoje sve izvjesnije političke propasti.

Sa Vučićem idu i njegovi ”saveznici” sa Zapada

Portal Aktuelno više puta je pisao da Vučić ne bi mogao da dođe u poziciju regionalnog silnika i hegemona bez presedana koji je destabilizovao okolne države i pokušao da pripoji Crnu Goru ”srpskom svetu” da nije bilo saveznika sa Zapada, prije svega iz SAD, koji su ga podržavali.

U podršci Vučiću i njegovom regionalnom hegemonizmu, kako smo više puta pisali, isticali su se, već pomenuti Kristofer Hil i Gabrijel Eskobar, koji će, kako saznajemo iz diplomatskih izvora, sada dijeliti sudbinu sa srpskim autokratom.

”Vučić nije ispunio očekivanja Zapada, koja su se prije svega zasnivala na tome da ‘normalizuje’ odnose, odnosno prizna Kosovo. On već 10 godina odugovlači taj proces misleći da će moći vječno da sjedi na više stolica i manipuliše zapadnim diplomatama. Sada je, kako se čini, Zapad, posebno Vašington izgubio strpljenje i Vučića puštaju niz vodu”, rekli su naši dobro upućeni diplomatski izvori.

Osim priznanja Kosova od Vučića je traženo i da se distancira od Rusa, a on je učinio sasvim suportno.

”Ne samo da se nije distancirao od Rusije, već se pokazuje da se svo vrijeme približavao Putinu jer nije smio da se od njega otrgne. Zapad je shvatio da ga ruski diktator Putin drži u šaci i da se Vučić više plaši Moskve nego Vašingtona ili Brisela. Neminovno je da će kad Vučić ode, biti sklonjeni i oni koji su bili zaduženi za sprovođenje politike SAD i koji su podržavali srpskog autorkatu u njegovoj politici – Hil i Eskobar”, rekli su naši izvori.

SAD imaju razloga za zabrinutost

Kako su kazali naši izvori, Amerika ima razloga da bude razočarana učinkom svojih diplomata u regionu Zapadnog Balkana, što je u indirektnoj formi iskazano i na nedavnoj sjednici Odbora u Senatu.

”Hil je bio glavni podržavalac Vučića dok se Eskobar, u nedostatku diplomatske mudrosti i dalje zalaže za propali velikodržavni projekat ‘Otvoreni Balkan’ koji je samo sinonim za ‘srpski svet’. Oni predstavljaju ogromno razočarenje američke diplomatije, ali to nikad neće biti zvanično rečeno. Stoga će i jedan i drugi biti sklonjeni sa sadašnjih pozicija. Hil i onako ima sve uslove za penziju, a Eskobar će biti skrajnut što dalje od Zapadnog Balkana”, kazali su naši izvori.

Međutim, priča se neće završiti na tome, smatraju naši izvori, jer će SAD morati da dođu do odgovora na pitanja – zašto su Hil i Eskobar bili toliko bliski sa Vučicem, zašto su ga toliko hvalili.

”U Vašingtonu moraju da se zapitaju da li su Hil i Eskobar pogrešno procijenili situaciju, što ih čini veoma lošim diplomatama. Ili sa druge strane postoje koruptivni elementi među diplomatijom SAD, o čemu regionalni mediji i intelektualci pričaju i pišu već duže vremena”, kazali su naši izvori.

Za Ameriku je, kako naglašavaju, rješavanje tog pitanja veoma važno.

”Jer ako bude utvrđeno da su Hil i Eksobar bili pod nekom vrstom koruptivnog uticaja Beograda, za to je sigurno znala srpska BIA-e na čijem je čelu tvrdokorni ruski čovjek Aleksandar Vulin.  Stoga, ukoliko je došlo do korupcije među američkim zvaničnicima, onda podatke o tome imaju i ruske službe preko Vulina, koji informacije dostavlja prvo Nikolaju Patruševu, glavnom Putinovom bezbjednjaku, pa tek onda Vučiću. A to je idealno za ucjenjivanje američkih diplomata, što eventualno otvara pandorinu kutiju problema za administraciju SAD”, zaključuju naši izvori.