Gotovo je nevjerovatno da su neke ključne države članice EU podržavale otvoreno protivevropsku i protivatlantsku opoziciju, skupinu koja je dominantno bila proruski i prosrpski orijentisana i koja je zagovarala tranziciju iz demokratskoga poretka u autoritarni, po uzoru na Putina i Vučića, a da su se nakon izbora čudile tome što je proces demokratske konsolidacije zaustavljen – kaže u razgovoru za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero. Brojni analitičari smatraju da će Izvještaj EK za Crnu Goru biti jedan od najgorih jer se ne radi gotovo ništa po pitanju reformi, a nijesu ni imenovani šefovi pregovaračkih poglavlja. Ipak Đenero smatra da još nijesmo u ćorsokaku.
Pogrešna politika Brisela
– Do avgusta prošle godine Crna Gora je bila uvjerljivi predvodnik u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Posve je nevjerovatno da su neke ključne države članice podupirale otvoreno protivevropsku i protivatlantsku opoziciju, skupinu koja je dominantno bila proruski i prosrpski orijentisana i koja je zagovarala tranziciju iz demokratskoga poretka u autoritarni, po uzoru na Putina i Vučića, a da su se nakon izbora čudile tome što je proces demokratske konsolidacije zaustavljen, što je Crna Gora postala problematična članica NATO, što se stalno odvija odliv informacija ruskim i srpski tajnim službama, što Vučićev represivni aparat djeluje na području Crne Gore uz privolu crnogorskih službi, što je počeo pritisak na autonomnu sudsku vlast i tužilaštvo, što se sistemski guši sloboda govora. Naravno, kad državom vladaju oni koji sanjaju o evroazijskoj integraciji, da je onda evropska na čekanju – poručuje Đenero.
Građanski otpor
Međutim on smatra da Crna Gora nije potpuno u slijepoj ulici kada je evropski put u pitanju.
– Mislim da činjenica da crnogorski patrioti i konstitucionalisti sistemski pružaju otpor proruskim i velikosrpskim vlastima, što se građansko društvo (ne ono takozvano „civilno“) pokazalo vrlo vitalnim, što se slobodni mediji i vrsni medijski profesionalci bore za slobodu govora i slobodno informisanje, pokazuje da je crnogorsko političko tijelo usvojilo i da živi u skladu s temeljnim evropskim demokratskim normama. Ponosan sam što imam prilike govoriti za Pobjedu, medij koji je jedan od stubova demokratskog društva u Crnoj Gori, jedan od oslonaca demokratskog otpora crnogorskog političkog tijela. Svake sile za vremena, a ono što Vas ne ubije, to će Vas ojačati. Sasvim sam siguran da kojekakvi Krivokapići, Mandići, Abazovići, i kako se već zovu ti likovi, ne mogu ubiti demokratski duh crnogorskog političkog tijela i da aktuelna administracija ne može dugo opstati na okupu. Osim toga, njihovi gospodari iz Moskve i Beograda zahtijevaju daleko više nego što ta skupina skromnih kapaciteta umije isporučiti – kaže Đenero.
On se nada da će uskoro biti stvorene pretpostavke za pravu evropsku pristupnu regatu, za takmičenje Crne Gore i prije svega Sjeverne Makedonije u borbi za liderstvo u pristupnom procesu.
– Crna Gora ima veliku prednost, ali biće dobro da njene buduće vlasti dobiju konkurenciju, kao podsticaj u pristupnom procesu. O tome je važno govoriti, ali se ne treba nadati da će Krivokapići i Mandići, pa i Abazovići, napraviti bilo što u procesu pristupanja Europskoj uniji. To su, čini se, shvatili i u Briselu – kaže Đenero.
Više Evrope
Ističe da je najveći problem za integraciju Zapadnog Balkana u EU politika Aleksandra Vučića. Ta politika, prema riječima Đenera, pravi veliku štetu susjedima.
– Vučiću EU nije niti na horizontu. On uspostavlja azijatski autoritarni režim, razara demokratske institucije, guši slobodne medije, a njegov je poredak moguće upoređivati samo sa „uzornim demokratijama“ kakve su Putinova Rusija ili Lukašenkova Bjelorusija. Jasno je da Evropska unija nije spremna na skoro proširenje, ali je sasvim nerazumljivo da zato gura zemlje iz evropskog susjedstva u okvir Vučićeve carinske unije, koja je nadomjestak za članstvo u EU, a kompatibilna je s Vučić-Vulinovim konceptom Srpskog sveta (ili kako se već ta njihova smijurija zove) i s Lavrovljevim konceptom stvaranja zone samo formalno neutralnih država, a stvarno sklonih Rusiji, na prostoru takozvanog Zapadnog Balkana. Izrečena kritika donosilaca odluka u Briselu ne znači dovođenje u pitanje koncepta Evropske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima. Upravo suprotno, teško da je ikad igdje bilo potrebno „više Evrope“ nego danas na Balkanu – zaključuje Đenero.
