VRLINA PODANIŠTVA: Kad je neko rođen da služi

Srpski autokrata Aleksandar Vučić i ove godine je nastavio tradiciju dodjele raznih priznanja i ordenja na Vidovdan – praznik utkan u samu suštinu velikosrpskog mitomanskog bića, koje ima mazohistički poriv da slavi poraze. 

Vučić je tim povodom u subotu uručio priznanje svom potrčku, gromadi salonskog neočetništva i vedeti profesionalnog srBstva – predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću.

Ovo priznanje se može protumačiti kao nagrada za servilnost koju Mandić godinama ima prema srpskom autokrati, ali ne samo njemu već i svakom destruktivnom, nacionalističkom režimu koji vlada Srbijom od početka devedesetih.

“Vidovdan je, kako danas, tako i kroz istoriju, dan kada se šalje poruka jedinstva, sloge i zajedništva srpskog naroda i upravo zbog toga ovog jutra u Beogradu, kao srpski političar u Crnoj Gori, želim da istaknem da u ovim turbulentnim vremenima za cijeli svijet, srpski narod treba da bude ujedinjen oko onoga što su nam u amanet ostavili naši veliki i slavni preci”, napisao je Mandić na mreži X u svom poltronskom hvalospjevu nakon što je primio nagradu za servilnost od autokrate koji Srbiju lagano vodi u propast.

Srbija do Kosova!

Ovo priznanje je samo još jedan u nizu dokaza da je trenutni predsjednik Skupštine političar koji je svoj uticaj ostvario isključivo nakon neskrivenih ulaganja raznih vrsta od strane srpskog autokrate Vučića, a ne zato što predstavlja osobu koja uživa povjerenje ili raspolaže sposobnostima koje bi doprinijele bilo kakvom progresu crnogorske države. Sa odlaskom Vučića i pražnjenjem te blagajne, Mandićeva ideologija će zasigurno doživjeti bolno prizemljenje.

Međutim, Mandić će zauvijek predstavljati simbol sluganstva čiji se dosije zasniva na servilnosti i poltronstvu stranoj državi i onim malignim političkim snagama čiji je cilj nestanak Crne Gore i njena integracija u „srpski svet“.

Perjanica profesionalnog srpstva

Mandićeva biografija godinama se svodila ne samo na poslušnost Vučiću, već i svim autokratskim i diktatorskim režimima u Beogradu, uz obaveznu patološku snishodljivost prema Moskvi i ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Ova gromada profesionalnog srBstva postala je poznata kao Rajo Koljenica nakon što je pobjegla u podgorički restoran Kristal sa platoa ispred Skupštine 2015. godine, gdje su prethodno on i njegovi saborci iz upokojenog DF-a pokušali da izvedu prevrat ili mini-srBsku revoluciju.

Dok prima priznanja od Vučića, ne priznaje Crnu Goru kao državu, a iako slavi Vidovdan ni ove, kao ni prethodne godine nije čestitao Dan nezavisnosti 21. maja. Ali to mu ne smeta da uživa u svim benefitima visoke državne funkcije.

Rajo nije bježao ni od Borisa Tadića kad je bio na vlasti

Rajo je osvjedočeni negator svega crnogorskog. Za njega razumljivo i sasvim opravdano Beograd mu je daleko bliži nego Crna Gora, a od Skupštine na čijem je i dalje čelu, sanja da napravi podgoričku skupštinu koju slavi kao izraz slobode!

Mandić je zaslužio orden od Vučića jer godinama veliča podaništvo Beogradu kao najveću političku vrlinu. Rajo je milozvučno poltronisao svom velikom prijatelju i nalogodavcu Vučiću u Beogradu nakon pokradenih izbora…

U svoj kabinet svečano je poperio srBsku trobojku i proglasio je za crnogorsku, prima šefa inostrane hegmonističke crkve Jovana Mićovića Joanikija. Defilovao je po parlamentu sa Miloradom Dodikom kome je htio da pokloni crnogorske hidro-resurse i ekonomski i ekološki osakati Crnu Goru.

Mandić je utvrdio novi logo Skupštine suprotno Poslovniku, bez konsultacije sa poslaničkim klubovima i bez prateće konkursne dokumentacije za izradu idejnog rješenja vizuelnog identiteta, uključujući logotip i amblem Skupštine. Novi logo, kako je kazao Mandić, je zgrada Zetske banovine sagrađena 1932. godine, ali nema nikakve sumnje da je ovaj ugroženi profesionalni Srbin samo prekopirao logo njemu toliko bliske skupštine Srbije.

Logo skupštine Srbije koji je postavljen u hol crnogorskog parlamenta

Da dobija priznanja svake godine

Mandić je krajem oktobra prošle godine u Skupštini vrijeđao učesnike protesta na Belvederu prilikom krvavog ustoličenja Jovana Mićovića. Nazvao ih je “zečevima” čime je ispoljio zavidan nivo diplomatske sofisticiranosti u vrijeđanju i klevetanju. Od tada je nepoželjan na Cetinju. Još jedan razlog više da dobije priznanje od Vučića.

Međutim, možda i najbolja preporuka da Mandić dobije priznanje na Vidovdan od čelnika srpske kakistokratije je to što ga je Hrvatska, članica EU, proglasila za personu non grata.

Ako ovako nastavi, perjanica podaništva i profesionalnog srpstva može biti dežurni laureat za priznanja i ordenje Beograda i u godinama koje dolaze, jer će i poslije Vučića, po svemu sudeći, velikosrpska hegemonistička politika i dalje dominirati ko god bude vladao ovom zemljom.

U takvom ambijentu ne postoji prepreka da Rajo Srbenda svake godine dobija po jedno priznanje u Beogradu.