Vučićeva ponižavajuća abolicija i nužnost lustracije

Piše: Stanko Radulović

Aleksandar Vučić, poznatiji kao Oskar, donio je nedavno odluku o aboliciji 13 studenata u Srbiji pod pritiskom javnosti u nadi da će na taj način umanjiti gnjev građana i izbjeći neizbježno – da završi iza rešetaka na duži period.

Vučić se proteklih godina na razne načine nebrojeno puta zamjerio građanima Srbije koji jednostavno nijesu znali kako da sa predsjednikom svega i svčega u Srbiji, a ponajviše mafije, organizovanog kriminala i korupcije izađu na kraj. Ali rješenje je bilo jednostavno i svi su ga znali, ali nisu primijenili.

Studenti su nakon tragedije u Novom Sadu odlučili da Oskara sjednu na klupu za rezervne igrače, a u pojedinim trenucima i na tribine, pa čak izvan sportskog objekta, jer on nije nadležan i nema ingerencije, pa sa njim nemaju razloga da polemišu i pregovaraju.

Svaki put kada bi pokušao da uđe u igru, oni bi mu poručili – kuš u tor nisi nadležan, što je vrlo brzo Oskara dovodilo do ludila i on bi histerične napade ublažavao naručenim gaženjima studenata i tako samo uvećavao gnjev građana koji su uvidjeli kakvog monstruma imaju na vrhu države.

Ni žrtvovanje piona Vučevića ga ne može spasiti

Nisu pomogla ni hapšenja studenata, oni nisu zastrašeni, naprotiv, postali su još odlučniji u svojoj borbi, a Oskar je pribjegao taktici abolicije za studente i profesore koja je promašila metu i dodatno razjarila mladost Srbije, ali i čitav region koji se sve više ujedinjuje u borbi protiv njega.

“Trinaest studenata i profesora je procesuirano i za svih 13 je predviđeno da se donese odluka o pomilovanju. Nikad nisam donosio odluku o pomilovanju, to je uvek rizično, ne možete da uzimate pravdu u ruke, ovim se otvara Pandorina kutija. Čekali smo trenutak da tužilaštvo odbaci dio krivičnih prijava, postoji osnovana sumnja da su počinili krivična djela. Ja ću, ukoliko ne postoji drugo rješenje, u skladu sa zakonom o predsjedniku Republike i ustavnim ovlašćenjima, bez obzira što će to, zbog principa, razumijem koliko je važno zbog društva u kojem živimo, biti spreman za one koji to žele, da potpišem pomilovanje od krivičnog gonjenja. To ću najkasnije u srijedu da uradim. Ostaje još zahtjev za prekršajna djela, to je za MUP, ali mislim da je to mnogo lakše i jednostavnije rješivo“, naveo je Vučić, tvrdeći da je treći zahtjev studenata u potpunosti ispunjen.

Studenti i kriminalci ne mogu u isti koš

Svojom izjavom Vučić je bezočno slagao svekoliku srpsku javnost, pošto je SNS čim je došla na vlast donosila odluke o aboliciji. Po nagovoru Aleksandra Vučića prije više od jedne decenije tadašnji predsjednik Srbije i SNS Tomislav Nikolić je donio odluku o aboliciji Dragana Džajića i Vladimira Cvetkovića zbog teških kriminalnih radnji.

Oskar Vučić i Dragan Džajić

Ukazom predsjednika o aboliciji, se oslobađaju od krivičnog gonjenja, ali se zauvijek stavlja pečat krivice studentima i profesorima, baš kao što je to slučaj sa Džajićem i Cvetkovićem, jer za njih nije postojala mogućnost oslobađajuće presude zbog obimne dokumentacije.

Nešto više od 12 godina kasnije Dragan Džajić je ponovo dio mafijaške hobotnice i neko ko bi se poslije pada Oskarovog režima mogao ponovo naći na optuženičkoj klupi zbog svih krivičnih djela koje je počinio kao predsjednik FK Crvena zvezda i posljednjih godina kao predsjednik FSS.

Stavljati studente i profesore u isti koš i rang sa osobama povezanim sa kriminalnim radnjama, koje su dobijale višedecenijske sudske presude i kojima su, kao u slučaju Džajića i Cvetkovića, prijetile višegodišnje zatvorske kazne je pogrešno. Studenti su to, kao najbolji dio Srbije, prepoznali.

Ipak nije Tito

Oskar se proteklih godina često poredio sa Josipom Brozom, ali je u slučaju studentskih protesta postupio potpuno suprotno od Tita, koji je izašao pred javnost i poručio – STUDENTI SU U PRAVU.

Umjesto priznanja greške Oskar kaže, studenti su kriminalci, ali kao dobar gazda aboliraću svoje sluge pokorne od krivice što me ne vole, “iako ja toliko činim za njih”.

No, kad smo već kod studentskih protesta 1968. godine i tada su glavni batinaši na ulicama Beograda bili ljudi iz Crvene zvezde, samo što su to tada bili udbaški funkcioneri, a sada navijači i mafijaši iz katakombi stadiona podno tenka u službi svog nespornog lidera Oskara.

Prije 57 godina naređenje da se na ulicama Beograda batinaju studenti potpisao je tada gradski sekretar za unutrašnje poslove grada Beograda Nikola Bugarčić (u prevodu načelnik MUP-a), koji je istovremeno od januara 1968. do decembra 1977. godine bio predsjednik FK Crvena zvezda.

Bugarčić je ostao upamćen golootočanima kao najozloglašeniji načelnik Golog otoka, gdje je zaradio nadimak Zvijer.

Oskar je svojim ponašanjem, pravljenjem kontramitinga, prijetnjama i ucjenama, pokazao da nije racionalan, a kamoli pragmatičan političar, i da za njega postoji jedino zakon kolta i tomahavka, ali je zaboravio da batina ima dva kraja i da nakon svega što je uradio Srbija više nema vremena da još jednom napravi greške koje su napravljene nakon pada Slobodana Miloševića.

Mladi ljudi Srbije su svojim postupcima protekla tri mjeseca pokazali da ne žele ponavljati greške DOS-a i drugih političkih prethodnika, i da će nakon smjene Oskara usljediti lustracija iz koje SNS (SRS) i SPS neće izaći bez zasluženih kazni za sve što su uradili u proteklih 13 godina Srbiji predstavljajući se kao patriote.

Ako se to ne desi, pad vlasti u Srbiji predstavljaće samo formalnu promjenu bez ikakvog suštinskog značaja.