LIGA PRVAKA: Dječak sa smetlišta izrastao u čovjeka kojeg je nemoguće ne voljeti

SVI POZNATI i kultni sportski filmovi imaju jedan problem. Ako ste pogledali jednog, pogledali ste ih sve jer je obrazac identičan. Momak, rođen u krajnjem siromaštvu, obično na bijednim periferijama velikog grada, pokušava da se probije kroz poroke koji vrebaju iza svakog ćoška, želju da nahrani porodicu i svoj poseban talenat na svjetlost najvećih svjetskih sportskih bina.

Bez obzira na njegove unutrašnje demone, strukturu ličnosti i probleme koji se umnožavaju što bliže cilju, svaki od ovih filmova završava se identično, sa glavnim likom na krovu svijeta. Vidjeli smo toliko takvih filmova da smo kolektivno otupili u stvarnim životnim pričama sportskih heroja. Rijetko izaziva osjećanja i divljenje velikog broja ljudi, a gotovo je nemoguće postići neku vrstu globalnog konsenzusa o tome ko je zaista heroj.

Priča o N’Goli Kantea savršeno prati iver svakog jeftinog i istrošenog sportskog filma. Ali, njen glavni junak osvaja fudbalski svijet svojom skromnošću i jednostavnošću da je nemoguće ostati ravnodušan. Finale Lige šampiona igra se u subotu. Neki će više voljeti ako Citi osvoji titulu, drugi će biti simpatični prema Chelseaju. Ali, vjerovatno, nema osobe kojoj će biti žao ako Kante podigne trofej. On je heroj našeg vremena.

Sa sedam godina je bio čistač, sa 19 je igrao devetu ligu, a sa 25 je ispisao najljepšu bajku modernog fudbala

Film o Kanteu počinje, gle čuda, u predgrađu Pariza. Dijete siromašnih malijskih imigranata zarađivalo je za život kao sedmogodišnjak prikupljanjem i preprodajom otpada.

“To su bili takvi dani. Nisam razmišljao da li je nešto teško. To je nešto što sam jednostavno morao da uradim”, reći će o tom periodu svog života mnogo kasnije.

Mladi N’Golo, kao i sva afrička djeca na periferiji grada, počeo je da igra fudbal, bilo u bjekstvu od tmurne i teške stvarnosti u kojoj mu je otac umro u 10. godini i ostavio ga, tri brata i sestru same na platu majke koja je radila kao spremačica, bilo zbog svoje prave vjere da će se iz bijede izvući fudbalom. Ali, činjenica je da njegova fudbalska karijera već dugo nije bila bajkovita. Koliko god treneri iz njegovog Bulonja retroaktivno hvalili njegove radne navike, stvarnost je bila frustrirajuća.

U vrijeme kada mediji uočavaju, biraju i pumpaju najmlađe talente, prije proslave svog 16. rođendana, Kante je kao 19-godišnjak igrao u drugom timu svog kluba koji se takmičio u devetoj ligi francuskog fudbala. Sa 21 je dobio 11 minuta u cijeloj sezoni druge lige. U Caen je stigao preko dobrih izviđača, a u sezoni 2015/16. u Lesteru.

U jedinoj sezoni koju je igrao za Lisice, Kante je, zajedno sa Mahrezom i Vardijem, bio ključni igrač u najvećem čudu modernog fudbala. Od pet najvećih britanskih kladionica, samo je jedna Lesteru pružila više od 1% šanse za osvajanje šampionata. Tačnije – 1,2%. Primjera radi, takve šanse uoči sezone klađenja, dale su Istri pobjedu u 1. HNL.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Dvadeset godina je trajao put od pariškog smeća do krova svijeta

Čelsi je kupio svog najstandardnijeg igrača u poslednjih pet godina za, iz ove perspektive, smiješnih 35 miliona eura. Već u prvoj sezoni, plavcima je donio titulu, a njegov uticaj u timu je nenadmašan do danas.

Već sljedećeg jleta osvojio je Svjetsko prvenstvo u Rusiji, samo mjesec dana nakon što je njegov brat Niama umro od srčanog udara. Prošlo je tačno dvadeset godina od meča na Stade de Franceu gde su Zidane i kompanija demontirali neprepoznatljivog Ronalda i Brazilce dok je Kante skupljao smeće oko stadiona do trenutka kada se isti dječak popeo na krov svijeta preko Modrića i Hrvatske sa tim istim simpatičnim i nehotičnim osmjehom, srećan što je pronašao način da bude koristan i onima oko sebe u svojoj novoj profesiji. Ali trofeji su samo jedan, manje važan dio priče o N’Gol Kanteu. Redefinisao je način na koji gledamo fudbal i na terenu i van njega.

Makelele naše ere

U fudbalu je uobičajeno personalizovati određene uloge u timu. Objašnjavamo nečije zadatke na terenu uz pomoć prototipa igrača koji su najbolje oličili te uloge.

Ako nekome kažete da je igrač poput Ksavija, jasno je da se misli na igrača koji postavlja ritam napada postavljanjem i dodavanjem. Ako nekome kažete da je igrač poput Batistute, jasno vam je da je rasni strijelac. Ako vam neko kaže da je igrač poput Makelelea, onda shvatate kakav je igrač.

Vrijedni Francuz bio je čovjek za prljav posao, izbacivač ispred diska u koji je smio da uđe samo Realov Los Galacticos. Neki će ići toliko daleko da će raspad kultne generacije povezati sa Makeelovim odlaskom. Do nedavno se Kante smatrao Makelelom naše ere. Na to ne upućuju samo statistike, koje jasno pokazuju da on pripada samoj eliti po broju prekidanih rivalskih napada, zaplijenjenih lopti i drugih kategorija koje tradicionalno povezujemo sa položajem posljednjeg veznog. Na to ukazuju i riječi samog Kloda Makelelea: “Da, radi ono što sam i ja. I ne samo to, očekujem još više od njega. Može biti bolji od mene. U svakom trenutku mora da komunicira sa braniocima, da se malo više nametne.”

Kada je počeo igrati kao Ademi, postao je bolja verzija kultnog zemljaka

Kante je u Lesteru igrao ulogu čovjeka koji energično vodi vezni red i visokim pritiskom drži leđa svojoj ofanzivnoj liniji. Njegov zadatak je bio da osvaja loptu što je češće moguće i što bliže golu protivnika. U tome je bio fantastičan i za nekoliko sezona vodio je ligu u svim statističkim kategorijama vezanim za to. Da bi pokazao koliko to Kante dobro radi, treba napomenuti da je u celoj karijeri zaradio samo jedan crveni karton, odnosno još jedan žuti. Bilo je to prije sedam godina protiv Rennesa u drugoj ligi. Odigrao je 377 utakmica za klubove prije i poslije toga, a kao čovjek koji mora da uništava rivalske napade, nikada nije isključen iz igre.

Međutim, Kante danas nije samo Makelele ove ere. On je potpunija verzija jednog od najboljih destruktora svih vremena. Već u drugoj sezoni, u Chelseaju, započeo je proces u kojem ima potpuno novi zadatak u napadu, a danas ga je usavršio. Prvo su Conte, a zatim Sarri, Lampard i Tuchel shvatili da će Kanteove osobine najbolje iskoristiti ako mu u fazi napada daju ulogu igrača koji napada prostor iz pozadine. Jorginho i Kovačić su sjajni stvaraoci u prvoj fazi napada i nema potrebe da im neko pomaže u tom segmentu. Pomjerajući Kantea naprijed, Chelsea je, ne samo dobio više igrača na kraju napada, već je i svog najboljeg igrača približio protivničkom golu gdje može vrlo rano zaustaviti protivnički napad ako se lopta izgubi.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Arijan Ademi je prije njega doživio vrlo sličnu transformaciju. Dinamov pit bull godinama nije klasični zadnji vezni igrač koji igra iza „osmice“, već neko ko vodi ekipu u presingu i neprestano izlazi naprijed.

U subotu će biti ključni čovjek za Chelsea koji će juriti svoj drugi trofej u Ligi šampiona, čiji je zadatak da zaustavi najopasnije rivalske igrače, istovremeno prisiljavajući suparničku odbranu da gleda njegove trke, prisiljavajući ga na stalne rotacije.

Ali igračke osobine nijesu ono za šta će većina fudbalskog svijeta navijati u subotu. Kante je još posebniji kao čovjek nego kao igrač.

Zašto će svi navijati za Kantea?

Brojni su primjeri koji svjedoče o tome da se Kante ne uklapa u dominantnu sliku današnjeg fudbala. Njegovo stvarno učešće u humanitarnim akcijama tokom kojih pokazuje da želi vratiti društvu ono što je od njega dobio, možda nije specifično ili posebno, ali činjenica da je odbio utaju poreza zasigurno je presedan u elitnim sportovima.

Na svaki trening dolazi nekoliko sati ranije u strahu da nešto ne propusti. U džepu, umjesto najnovijeg iPhone modela, nosi pokvareni mobilni telefon i vozi Mini Cooper, iako godišnje zarađuje 9 000 000 eura. Ipak, priča koja najbolje opisuje njegovu jednostavnost i pristupačnost je ona o PlaiStation zabavi sa obožavaocima.

Samo mjesec dana nakon podizanja Svjetskog prvenstva u Rusiji, Kante je odigrao prvenstvenu utakmicu u kojoj je pomogao Čelsiju da pobijedi Kardif sa 4: 1 kod kuće. Po njegovom običaju, kad god ima slobodan dan poslije utakmice, Kante je odmah krenuo prema vozu za Pariz, ali je ovog puta zakasnio. Želio je da izvuče najbolje iz te večeri i guglao je tamo gdje je najbliža džamija oko stanice kako bi obavio večernju molitvu.

U tom trenutku prepoznalo ga je nekoliko navijača Arsenala koji su ga pozvali u svoj dom na kari i FIFA-inu zabavu na PlaiStationu. Bez mnogo razmišljanja, Kante je prihvatio njihovu ponudu i ostavio je navijačima velikog rivala uspomenu za cijeli život.

Da bi sportista bio heroj, njegova dostignuća moraju prevazići ono što je uradio na zelenom travnjaku. Nije dovoljno odigrati određeni broj mečeva ili osvojiti određeni broj trofeja. Mora da ostavi nezaboravan trag u jednom fudbalskom klubu ili u generaciji igrača. On mora biti čovjek koji je povukao potez koji je promenio istoriju fudbala ili koji će svojom harizmom osvojiti generacije navijača. Ukratko, mora imati nešto čime se može napraviti taj patetični i stereotipni sportski film iz kojeg autsajder izlazi kao pobjednik. U doba modernog, Instagram fudbala kojim dominiraju starlete, lov i bijesni automobili, N’Golo Kante je momak koji svakim potezom pokazuje da je jedan od onih s druge strane TV ekrana, isti skromni dječak koji je do nedavno bio samo još jedan siromašni afrički imigrant u Parizu – dvadeset godina između dva finala Svjetskog kupa, od pariških deponija do krova svijeta. A onda još tri godine do najvrijednijeg trofeja klupskog fudbala, deset godina nakon što je igrao u devetoj ligi. Postoji li neko ko ne bi gledao taj film?