Ko su zaista lažni ljudi?

Piše: Nebojša Redžić

Kratko je pamćenje ovog naroda. Nema ni dva mjeseca od kada su braća Kažanegra, bezbjednosno interesantne osobe iz Budve, napali dvojicu mladića zbog podizanja dva prsta i naručivanja crnogorske pjesme, a malo se ko sjeća njihovog “učinka”. Psovanje crnogorske majke i batine samo zato što su se veselili uz “Korita Ivanova”, tada je prošlo skoro nezapaženo. Preciznije, bila je to tek vijest koja je trajala jedan dan, sa “pomirljivim” ishodom: izgrednici su samo prekršajno kažnjeni.

Kvalifikaciju djela “težu” od prekršajne odgovornosti lokalnih siledžija nije zavrijedilo ni to što su pripadnike policije verbalno napali i poručili im da se “vrate na śever odakle su došli”. Bili su jasni: “Budva je njihov grad i oni će tu da rade što oni hoće, a ne što policija naredi” i da se “tu neće pjevati crnogorske pjesme”!

Ćutali su tada na to svi – od vlasti do nevladinog sektora. Zapisao sam tom prilikom da je u pitanju tišina koja boli i koja nije ništa novo kada su u pitanju uvrede upućene na račun pripadnika najbrojnijeg naroda. Zabrinula me, naime, ta naviknutost da se Crnogorci, na svojoj zemlji koju su im preci krvlju natopili i ostavili u amanet, brutalno progone, vrijeđaju, tuku,  kamenuju, posipaju govnima, zasipaju suzavcem i drugim bojnim otrovima – a da javnost i dežurni kritičari svega i svačega, junački i veoma glasno ćute.

Ipak, sada, kada je izvjesni Ostojić, uvrijedio na društvenim mrežama pripadnike islama, mediji bruje o tome da je predsjedniku Revizorskog odbora “Luke Bar” određeno zadržavanje do 72 sata i da je uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. I dobro je što je uhapšen.

Ali je još jednom, u “građanskoj” Crnoj Gori, od strane pravosuđa demonstrirana logika dvostrukih aršina, koja u dva primjera, u samo dva mjeseca, ovoga puta ukazuje da su pripadnici islama, valjda, vredniji i senzibilniji od pripadnika crnogorske nacije.

Baš u vrijeme kada je u Budvi nesmetano psovana crnogorska majka i kada je poslata poruka da se u tom crnogorskom gradu “neće pjevati crnogorske pjesme”, javnost se podigla na noge zbog skandalozne freske naslikane u unutrašnjosti crkve Ružice u Rožajama kojom su takođe uvrijeđeni pripadnici islama.

I tada je javnost ta dva događaja različito vrednovala, a mediji su ih nejednako predstavili. Normalnost da se Crnogorci vrijeđaju iz svih oružja, a da se reaguje jedino kada se povrijede prava drugih, začuđujuća je realnost Crne Gore. Dešava se to za vakta nove vlasti koja je u naš javni diskurs donijela neki drugačiji, diskriminirajući, gotovo brutalan odnos prema najbrojnijem narodu. Nacionalni Crnogorci gotovo da su na svim poljima – ostali na ledini. Sami i nezaštićeni. Sirak tužni bez igđe ikoga.

Da se razumijemo: u redu je kada se svekolika javnost, građanski aktivisti, NVO sektor i svi ostali dignu na noge kada se uvrijede dostojanstvo i integritet manje brojnih naroda. No, pitanje zašto se ćuti kada se vrijeđaju Crnogorci, ostaje da lebdi bez pravog odgovora.

Lažni mitropolit i “lažni ljudi”

U prethodnoj kolumni, pisao sam o vjerski i nacionalno motivisanom napadu na dječake iz Sarajeva koji se dogodio u Baru i adresirao moguću krivicu na tzv. SPC koja je svojim nedjelima stvorila ambijent da u gradu pod Rumijom danas niču plodovi mržnje.

U slučaju uhapšenog Ostojića, stvari su još ogoljenije: čovjek nije uradio ništa, do ponovio riječi svog duhovnog učitelja Amfilohija Radovića iz 2014. godine. Mitropolit Amfilohije je tada, na Ilindanskom skupu na Sinjajevini, rekao da je istraga poturica značajan istorijski događaj. I objasnio:

“Mnogi i danas prigovaraju kako je to smio vladika Danilo. Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uva u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”, rekao je tada Amfilohije.

https://platform.twitter.com/embed/Tweet.html?dnt=true&embedId=twitter-widget-0&features=eyJ0ZndfdGltZWxpbmVfbGlzdCI6eyJidWNrZXQiOltdLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X2ZvbGxvd2VyX2NvdW50X3N1bnNldCI6eyJidWNrZXQiOnRydWUsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdHdlZXRfZWRpdF9iYWNrZW5kIjp7ImJ1Y2tldCI6Im9uIiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19yZWZzcmNfc2Vzc2lvbiI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfbWl4ZWRfbWVkaWFfMTU4OTciOnsiYnVja2V0IjoidHJlYXRtZW50IiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19leHBlcmltZW50c19jb29raWVfZXhwaXJhdGlvbiI6eyJidWNrZXQiOjEyMDk2MDAsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfZHVwbGljYXRlX3NjcmliZXNfdG9fc2V0dGluZ3MiOnsiYnVja2V0Ijoib24iLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X3ZpZGVvX2hsc19keW5hbWljX21hbmlmZXN0c18xNTA4MiI6eyJidWNrZXQiOiJ0cnVlX2JpdHJhdGUiLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X2xlZ2FjeV90aW1lbGluZV9zdW5zZXQiOnsiYnVja2V0Ijp0cnVlLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X3R3ZWV0X2VkaXRfZnJvbnRlbmQiOnsiYnVja2V0Ijoib24iLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfX0%3D&frame=false&hideCard=false&hideThread=false&id=1649847490278039553&lang=en&origin=https%3A%2F%2Fwww.aktuelno.me%2Fkolumne%2Fko-su-zaista-lazni-ljudi%2F&sessionId=8f5b3ff8d83b43c2b4513d5b5a7732b2dc57770e&theme=light&widgetsVersion=aaf4084522e3a%3A1674595607486&width=550px

Što je učinio Ostojić, osim što je ponovio misao Rista Radovića?! Samo nešto vulgarnije i sirovije. To, naravno ne znači da nije kriv i da Tužilaštvo nije u pravu što mu je odredilo zadržavanje do 72 sata, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje.

Ali, zar ovo nije još jedna poruka ovom društvu da preispita korijene zla, da potraži u ne tako dalekoj prošlosti duhovne inspiratore za stanje u kome se danas nalazimo?! Jer, onda kada je pravosuđe ćutalo na Amfilohijeve riječi, kada su ga u slabo režiranim predstavama dovodili u Sud za prekršaje bez namjere da se makar novčano kazni, dato je zeleno svjetlo za sva buduća nepočinstva njegovih sljedbenika prema nesrpskom življu u Crnoj Gori.

Ostojić je imao samo 26 godina kada je od svog duhovnog predvodnika usvojio misao koju je devet godina kasnije – ponovio. A koliko je samo “ostojića” oko nas?

Još od dana kada je na skupu kod crkve svetog Đorđija u Podgorici poručio da “sve Dukljane treba zakovati za Vezirov most”, osjećao bih nelagodu svaki put kada bih prelazio preko mosta koji je za vakta Miomira Mugoše bez uspjeha preimenovan u most Vaka Đurovića. Nije se primilo u narodu. Izgleda da treba da budem srećan što je crkva Srbije u međuvremenu prisvojila Duklju kao “najstariju srpsku državu”, pa valjda više nema opasnosti za Dukljane poput mene.

Što je sljedeće?

Dobro je, dakle, što postoji javnost, organizacije, partije… koji reaguju na događaje poput onoga u Rožajama ili u Sukobinu, ili na govor mržnje poput Ostojićevog. Takođe, loše je, neobjašnjivo i gotovo zloslutno kada o napadima na Crnogorce, na otimanje njihove kulture, istorije, sakralnog blaga… zavlada muk.

Nema nikakve sumnje da zajednički neprijatelj suživota i multivjerskog sklada neće mirovati ni u vremenu koje je pred nama. Niko ne zna što je sljedeće i čime će nas “počastiti” Judinim srebrenjacima podmazana bulumenta u mantijama i odorama prikrivenih kleronacističkih snaga oličenih u nekoliko partija koje se predstavljaju kao građanske. Nesporno je da se na čelu tendencija kojima je cilj da Crnu Goru bace na koljena, nalaze tzv. SPC i aktuelna vlast u v.d. mandatu.

Naše institucije snom mrtvijem spavaju, naši akademici ćute, intelektualci su svedeni na sakupljače mrvica sa budžetskog stola, a iskrene patriote neorganizovane i prepuštene sebi. Nedostaje samo još par poteza nalik onima u Rožajama i Budvi, sa još par “ostojića”, pa da stavimo katanac na ono što smo nekada zvali multinacionalnom, evropskom Crnom Gorom, sa vrijednostima kakvima smo se jedno vrijeme dičili.

Aktuelna vlast u v.d. mandatu, sljedbenik je one svijesti koja već stoljeće i po ne skriva mržnju, zavist i komplekse prema Crnoj Gori. Vlast koja nikako da ode iako odavno nema legitimitet, ubijeđena je da će vaskrsnuti poraženu ideju, opravdati Vučićeve milione, dokrajčiti krađu crnogorske istorije, identiteta i sadašnjosti. Ona, skupa sa crkvom Srbije, generiše mržnju, drži društvo u stanju permanentnih tenzija, stvara ambijent za incidente i sukobe, ubija tradicionalnu Crnu Goru…

I opet prijeti, možda malo suptilnije nego u vrijeme “apostola”, ali ipak prijeti. Sada u liku nekakvog Milovića koji želi da “dekontaminira” Cetinje. Podsjetimo: uoči Belvedera neki su govorili da će na Cetinju napraviti Srebrenicu. Sada žele dekontaminaciju. To je valjda evropski izraz za genocid.