Svetosavska crkva u službi antihrista (1): “Što me kušate, licemjeri”

Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) Srpske pravoslavne crkve (SPC), na čelu sa kontroverznim liderom Amfilohijem Radovićem važi za veoma moćnu pseudovjersku instituciju sa razgranatom mrežom aktivista, velikim finansijskim i imovinskim resursima i jakim uticajem na biračko tijelo pro-srpskih nacionalističkih sranaka u Crnoj Gori.

Naširoko je poznato da ova parapolitička organizacija ideološki zasnovana na militarističko-radikalnom svetosavlju, već 30 godina duboko umješana u sva politička dešavanja na prostorima bivše Jugoslavlije i ne libi se da uticaj otvoreno koristi za ostvarivanje svojih finansijskih i političkih ciljeva.

Svakome ko nije zaslijepljen iskvarenom propagandom koja se posljednjih godina vodi na ovim prostorima jasno je da Srpska pravoslavna crkva nema nikakve veze sa izvornim hrišćanstvom i da suština njenog postojanja i djelovanja predstavlja antipod i iskarikiranu grotesku jevanđeljskog učenja.

Visoki funkcineri SPC svojim postupanjem i načinom djelovanja svakodnevno se, svjesno ili nesvjesno, rugaju jevanđeljskim učenjima, kaljaju djelo Isusa Hrista, zloupotrebljavaju apostole, izvorne hrišćane, religijsku dogmu, lik i djelo svetaca u cilju manipulacije širokim narodnim masama.

Ne treba ići u duboku analizu Jevanđelja da bi uočili da način djelovanja SPC potpuno odudara od Hristovog učenja i sa njim nema apsolutno nikakve dodirne tačke. Objektivnom analizom prvog i prema ocjenama vodećih svjetskih teologa, najkompletnijeg Jevanđelja – po Mateju, dolazimo do zaključka da se način ponašanja lidera SPC u potpunosti podudara sa ponašanjem “fariseja” i “licemjera” koje Isus opisuje u Jevanđeljima i naziva “slijepcima”, “bezumnicima” i “porodima aspidinim”.

Portal Aktuelno, uz konsultacije sa više teologa, analizirao je hristova učenja u Jevanđelju po Mateju, na osnovu čega smo došli do zaključka da način djelovanja današnje svetosavske crkve u Crnoj Gori odudara od svih hrišćanskih vrijednosti, predstavlja negaciju jevanđeljskih učenja i zastupa antihrišćansku dogmu.

Da ne bi bilo zabune ili prigovora, treba napomenuti da smo koristili prevod Javenđelja po Mateju odobren od strane Sinoda SPC, a u prvom tekstu o kršenju jevanđeljskih učenja od strane SPC bavićemo se opsjednutošću ove organizacije materijalnim bogatstvom, nakon čega ćemo dva naredna teksta posvetiti licemerju, praznovjerju i govoru mržnje funkcionera SPC koji se jevanđeljskom terminologijom naziva “hula na Svetog Duha”.

U SLUŽBI MAMONA

Usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti izazvalo je pravu pometnju u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MCP) Srpske pravoslavne crkve (SPC) i u političkim krugovima bliskim toj organizaciji. Dio zakona koji najvše “boli” MCP je član 62 koji propisuje “da će svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine, biti prepoznati kao državna imovina”.

Stoga težnja ka izazivanju političke nestabilnosti i rušenju vlasti od strane SPC ne treba da čudi s obzirom da se imovina koja je u Crnoj Gori na sumnjiv način prepisana na ovu pseudovjersku organizaciju ne mjeri ni stotinama hiljada, ni milionima – već desetinama, čak i stotinama miliona eura.

MCP je daleko najveći zemljoposjednik u državi i polaže pravo na – kilometre kvadrata šuma i livada, stotine crkava i manastira, stambene prostore, a samo na primorju vrijednost crkvenog zemljišta se procjenjuje na oko jednu milijardu eura.

Evo šta je Isus Hrist, na koga se lideri SPC uporno pozivanju, rekao o gomilanju materjialnog bogatstva:

Jevanđelje po Mateju 6.

19. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lopovi potkopavaju i kradu;

20. Nego sabirajte sebi blaga na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lopovi ne potkopavaju i ne kradu.

21. Jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše.

24. Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.

Na osnovu kontrasta između imovinskog stanja SPC i ideala iz Jevanđelja jasno je da SPC i njeni lideri ne služe Bogu, već mamonu koji je u Isusovom učenju simbol pohlepe i nezaježljivog apetita za ovozemaljskim dobrima.

Pasus iz Jevanđelja na koji treba obratiti pažnju je i onaj gdje je predstavljen razgovor između Isusa i bogatog mladića koji želi da mu bude sljedbenik.

Matej. 19.

21. Reče mu Isus: Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom.

22. A kada ču mladić riječ, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja.

23. A Isus reče učenicima svojim: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko.

24. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božje.

Nakon ovog pasusa treba postaviti pitanje – da li možete zamisliti čelnike SPC u Crnoj Gori (ali uostalom i bilo koje druge crkve na svijetu, što ovom prilikom nije fokus našeg pisanja), da svoju ogromnu imovinu daju siromašnima? Odgovor je trivijalno jasan i očigledno je da će čelnici SPC uraditi sve da sačuvaju svoje materijlno bogatstvo makar i po cijenu izazivanja nasilja i nereda.

Finansijske transakcije crkve

Jevanđelja su se takođe dotakla teme finansijskih transakcija u okviru crkvenih objekata. Opšte je poznato da su u svakom objektu SPC smještene suvenirnice, prodavnice, a blizu njih i ugostiteljski objekti u vlasništvu crkve ili osoba bliskih crkvi, u kojima se obavljaju različite finansijske transakcije.

Samo primjer manastira Ostrog koji je maltene pretvoren u trgovinsko-ugostiteljski centar sa godišnjim obrtom koji se mjeri milionima, ide u prilog ovoj tezi.

Evo kako se Isus ponašao prema onim koji trguju u vjerskim objaktima:

Matej 21.

10. I kad on uđe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreći: Ko je to?

11. A narod govoraše: Ovo je Isus, prorok iz Nazareta Galilejskoga.

12. I uđe Isus u hram Božji, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po hramu i ispremeta stolove onih što čenjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove.

13. I reče im: Napisano je: Dom moj dom molitve neka se zove, a vi načiniste od njega pećinu razbojničku.

“Ćesaru Ćesarevo”

Nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti došlo je do nepomirljivih nesuglasica između predstavnika SPC i države kome treba da pripada ogromna crkvena imovina. U Jevanđeljima, koja lideri SPC tako “revnosno poštuju”, iznijeto je nedvosmisleno rješenje ovog problema koje se nimalo ne bi svidjelo pregovaračkom timu MCP na čelu sa protojerejem stavroforom Veliborom Džomićem.

Ovi pasusi tiču se pitanja koje su fariseji uputili Isusu povodom konkretnih obaveza prema državi.

Matej 22.

17. Kaži nam, dakle, šta ti misliš: treba li dati porez ćesaru (Cezaru, odnosno državi) ili ne?

18. Razumijevši Isus lukavstvo njihovo reče: Što me kušate, licemjeri?

19. Pokažite mi novac porezni. A oni mu donesoše dinar.

20. I reče im: Čiji je ovaj lik i natpis?

21. Rekoše mu: Ćesarev. Tada im reče: Podajte, dakle, ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.

Ove Isusove riječi su jasnije od bilo kog zemaljskog zakona. Sin Božiji ovdje jasno kaže da obaveze prema državi treba da se ispunjavaju, odnosno da se plaća porez što SPC ne čini od kad postoji u Crnoj Gori i da su materijalna dobra u vlasti Ćesara (Cezara) odnosno državne vlasti.

Postoji opravdana sumnja da bi Amfilohije Radović i njegovi najbliži saradnici ponovo pokrenuli inicijativu za razapinjanje Hrista kad bi im predložio ovakav stav u razgovorima sa Vladom.

Osim što se način djelovanja i ideologija SPC u potpunosti kose sa Jevanđeljima, antihrišćanski, klerofašistički, militantni, svetosavski duh potpuno je otkrio svoje groteskno lice nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Nakon zasjedanja Skupšine 27. decembra prošle godine, građani Crne Gore i regiona već mjesecima svjedoče o subverzivnom i agresivnom političkom djelovanju ove pseudoreligijske organizacije potpomognute logistikom obavještajnih i propagandnih centara bliskih zvaničnom Beogradu.

SPC sada više i ne krije svoje političke aspiracije, pa se tako lider ove organizacije Amfilohije Radović sastaje sa predstavnicima pro-srpske opozicije, visokorangirani funkcioneri SPC koriste svaku priliku da kritikuju crnogorsku vlast, pozivaju da se ne glasa za “one koji otimaju svetinje”.

Vrhunac nepoštovanja države Crne Gore i dokaz destruktivnog djelovanja usmjerenog na smjenu legalno i legitimno izabrane vlasti su politička okupljanja koja lideri ove organizacije nazivaju “litije”.

Kolika je operativna moć SPC u Crnoj Gori pokazala su najnovija dešavanja u Budvi gdje u diverzantskim akcijama koje se u Budvi odvijaju već danima aktivno učestvuje i SPC koja je pružila logistiku opozicionim strankama, pozivala na odmazdu protiv policajaca, a sve u cilju izazivanja haosa i održavanja političke nestabilnosti u susret predstojećim izborima.

O licemerju i praznovjerju koje šire lideri ove pseudovjerske organizacije, i kršenju javanđeljskog učenja u tom segmentu, pisaćemo u sjutrašnjem nastavku ovog mini-feljtona.

Balša Knežević