Svetosavska crkva u službi antihrista (2): “Ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer je u vas jedan Otac, na nebesima”

Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) Srpske pravoslavne crkve (SPC), na čelu sa kontroverznim liderom Amfilohijem Radovićem važi za veoma moćnu pseudovjersku instituciju sa razgranatom mrežom aktivista, velikim finansijskim i imovinskim resursima i jakim uticajem na biračko tijelo pro-srpskih nacionalističkih sranaka u Crnoj Gori.

Portal Aktuelno, uz konsultacije sa više teologa, analizirao je hristova učenja u Jevanđelju po Mateju (prvom po redosledu u Novom zavjetu) na osnovu čega smo došli do zaključka da način djelovanja današnje svetosavske crkve u Croj Gori odudara od svih hrišćanskih vrijednosti, predstavlja negaciju jevanđeljskih učenja i zastupa antihrišćansku dogmu.

U prvom tekstu o kršenju jevanđeljskih učenja od strane SPC koji smo objavili juče, bavili smo se opsjednutošću ove organizacije materijalnim bogatstvom, a danas ćemo se posvetiti licemerju i lažnom altruizmu svetosavskih fundamentalista Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

LICEMJERJE I LAŽNI ALTRUIZAM

Nakon što smo u jučerašnjem tekstu ukazali na kontrast između imovinskog stanja SPC i ideala iz Jevanđelja i jasno predočili da SPC i njeni lideri ne služe Bogu, već mamonu i sopstvenom nezajažljivom apetitu za ovozemaljskim dobrima, na red su došle licemjerne radnje vezane za navodni altruizam i iskrenost čelnika ove parapolitičke organizacije.

Isto kao i juče, u današnjem tesktu koristićemo izvode iz novozavjetnog Jevanđelja po Mateju, a počećemo od stihova iz šestog poglavlja.

Matej 6.

2. Kada, dakle, daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemjeri po sinagogama i po ulicama da ih ljudi hvale. Zaista vam kažem: Primili su platu svoju.

3. A ti kad činiš milostinju, da ne zna ljevica tvoja šta čini desnica tvoja,

4. Da bi milostinja tvoja bila u tajnosti, i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.

U gore navedena tri pasusa eksplicitno je objašnjeno na koji način treba da se sprovodi davanje milostinje koje se, modernom terminologijom rečeno, svodi na ovu prostoproširenu rečenicu – ako nekome pomogneš ne hvali se i ne reklamiraj. Svjedoci smo da u današnjim vremenima, ne samo crvka, već svako ko daje miliostinju krši ova načela hrišćanske skromnosti i čim uradi neko humanitarno djelo požuri da to podijeli sa medijima i razglasi po društvenim mrežama, što je u neku ruku dokaz da živimo u nehrišćanskom društvu.

Ono što treba napomenuti jeste da svetosavska Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije oslobođena ovog grijeha i da se rukovodi principom da kad god nešto pokloni, to uveliko reklamira i rastrubi u javnosti, ako ne direktno preko svojih činovnika onda preko medija bliskih ovoj pseudocrkvenoj organizaciji. Najbolji primjer za to je često reklamiranje narodne kuhinje, a eventualna pomoć koju ova organizacija uputi nekome odmah se naširoko rastrubi u medijima i na društvenim mrežama.

Ovaj grijeh kod SPC međutim, nije previše izražen iz prostog razloga što se, kako smo juče napomenuli, ova organizacija veoma teško odvaja od svog ogromnog bogatstva. Umjesto milostinje koju bi trebali da daju siromašnima, svoja ogromna sredstva koriste da investiraju, najčešće u poslove vezane za građevinu ili modernizaciju objekata koje su okupirali u cilju povećanja prihoda koji im ti objekti donose. Da ne bi ovaj tekst učinili previše opširnim na OVOM linku je objavljena gruba procjena čime sve raspolaže SPC u Crnoj Gori.

Sledeća grijeh koji se pominje u jevanđeljima je jedan od najrasprostranjenijih u SPC kojem se funkcioneri ove organizacije svakodnevno prepuštaju.

Matej 6.

5. I kada se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po sinagogama (danas crkvama, manstirima, hramovima) i na raskršću ulica stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem: Primili su platu svoju.

6. A ti kada se moliš, uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svome koji je u tajnosti, i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.

Svakome ko je posmatrao način djelovanja SPC jasno je da se ovi jevanđeljski postulati krše gotovo svakodnevno. Kršenje ovih načela značajno je intenzivirano nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti kada su funkcioneri SPC u pratnji hiljada zavedenih vjernika, u stilu najgorih licemjera počeli da upražnjavaju svoje “molitve” po ulicama i na trgovima nakon što su to radili po crkvama, manastirima i hramovima. Molitve i litije počeli su čak da prenose preko društvenih mreža i medija.

Jasno je da ovakvo ponašanje predstavlja brutalno kršenje jevanđeljskih učenja u kojima je izričito navedeno da kad se neko moli to radi u okviru svoje intime, da ga niko ne vidi. Umjesto intimne molitve funkcioneri SPC prave medijski šou sa molitvama i religijskim ritualima u kojima čak na najpodmukliji način zloupotrebljavaju djecu za svoje javne predstave kršenja jevanđeljskog učenja.

Sledeći stih iz šestog poglavlja Javanđelja po Mateju razotkriva najveću zloupotrebu svetosavske crkve kada je u pitanju molitva:

7. A kada se molite, ne praznoslovite kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni.

U narednim stihovim, Isus navodi da je molitva “Oče naš” jedina pravilna, a takođe ističe da se u molitvama ne “praznoslovi” i da se ne izražava mnoštvo želja i prohtjeva.

Funkcioneri SPC, u stilu najvećih neznabožaca čine upravo suprotno od onoga što je Isus naveo, pa se tako mole za sve i svašta – da se ukine “antickrveni neznabožački zakon”, “da one koji su ga donijeli stigne kazna božija”, “da Bog pomogne da se smijeni vlast”, čak se u molitvama daju primjedbe “kako je predsjednik države ateista” i kako “mole Boga da mu oprosti”…

Ono što upražnjavaju funkcioneri svetosavske crkve u Crnoj Gori više liči na političke govore nego na molitve i nema apsolutno nikakve veze sa molitvom koju Isus Hirst opisuje u Jevanđelju, osim što predstavlja njenu grotesknu iskarikiranost.

Naredi stihovi su samo dopunjena verzija ovnoga što smo prethodno naveli:

Matej 23.

5. A sva djela svoja čine da ih vide ljudi; jer proširuju amajlije svoje i prave velike skute na haljinama svojim.

6. I vole začelja (čelna mjesta) na gozbama i prva mjesta po sinagogama.

7. I da im se klanja po trgovima, i da ih ljudi zovu: učitelju!

8. A vi se ne zovite učitelji; jer je u vas jedan Učitelj, Hristos, a vi ste svi braća.

Više je nego jasno kako čelnici SPC krše ove jevanđeljske zapovijesti – vole da su počasni gosti, da ih ljudi obožavaju, da im iskazuju poštovanje na ulicama, da zauzimju čelne pozicije prilikom upražnjavanja vjerskih obreda. Treba takođe napomnuti da je mitropolit Amfilohije, kada je na sastancima sa političkim saradnicima iz opozicionih partija uvijek na čelnom mjestu i njemu se ukazuju najveće počasti.

Zatim slijedi stih koji kompromituje funkcionere SPC do krajnjih granica:

9. I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac, koji je na nebesima.

Treba li dodatno objašnjavati nedosljednost između ovog jevanđeljskog načela i načina na koji se funkcioneri SPC nazivaju u javnosti kad im prilikom predstavljanja ispred imena stoji titula OTAC!

Ovaj običaj izrugivanja jevanđeljskom učenju popularizovao je visoki funkcioner svetosavske crkve Gojko Perović, čije ime se i ne može zamisliti a da ispred njega ne dodamo titulu OTAC.

U narednom poglavlju jevanđelja po Mateju Isus jasno imenuje one koji krše gore navedene principe nazivajući ih “lažnim prorocima”.

Matej 7.

15. Čuvajte se lažnih proroka, koji vam dolaze u odijelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi.

16. Po plodovima njihovim poznaćete ih. E da li se bere sa trnja grožđe, ili sa čička smokve?

Suvišno je postaviti pitanje koji su to plodovi koje donose svetosavske vladike i da li ti plodovi predstavljaju jevanđeljski ideal ili njegov iskarikirani antipod.

Treba se samo podsjetiti brojnih kletvi, uvreda i govora mržnje koji su izašli iz usta funkcionera SPC, njihovog političkog i prapolitičkog aktivizma, težnji da se izazovu neredi, ratnohuškačkih aktivnosti, blagosiljanja ratnih zločinaca…

Takođe treba podsjetiti kako je Amfilohije Radović dočekivao jednog od najvećih kriminalaca i ratnih zločinaca u regionu Željka Ražnatovića Arkana i njegove paravojne formacije na Petrovdan 1991. u Cetinjskom manastiru, a kasnije ih pratio da šire “ideje hrišćanskog milosrđa i humanosti” na prostorima bivše SFRJ.

Mitropolit je takođe govorio kako u svojim njedrima i dalje čuva Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a poznat je po tome što je 2015. odlikovao “velikog patriotu” Vojislava Šešelja inače četničkog vojvodu. Da ne pominjemo popove koji se slikaju sa mitraljezima, kriminalce u mantiji, pedofile, seksualne manijake, pronevjere novca, prevare i ostale zločine za čije pobrojavanje ne bi bilo dovoljno ni desetine opširnih tomova.

Nakon svega izloženog jasno je da je svetosavska crkva, osim što služi direktno mamonu, ustanovljena na principima dubokog, izopačenog licemerja, a o govoru mržnje i “huli na Sveti Duh” govorićemo u posljednjem nastavku ovog mini-feljtona.

Balša Knežević, Aktuelno