VJERNICI KAO ORUĐE (4): Lažiranjem istorije crnogorsku naciju svesti na geografski pojam

Piše: Tijana Lopičić

Sveštenstvo Crkve Srbije dosljedno ispoljava animozitet prema svemu što nosi crnogorsku tradiciju, a kada određeni običaji ili identiteti opstanu među njihovim vjernicima, pribjegavaju njihovom posrbljavanju, namećući im tuđi identitet.

Pod snažnim naletom velikosrpske propagande, koja se intenzivno širi i kroz druge kanale, vjernici usvajaju niz netačnih uvjerenja o crnogorskoj nošnji.

Prvo, da je crnogorska nošnja nastala po uzoru na trobojku. Naime, predivna crnogorska svečana, odnosno svitna nošnja, koja je 1907. godine u Londonu proglašena najljepšom narodnom nošnjom, potiče iz vremena Crnojevića u XV vijeku. Etnolog mr Zorica Mrvaljević je, na osnovu naučnog istraživanja, ovu tvrdnju potvrdila u svojoj knjizi Crnogorska narodna nošnja.

Crnogorska svitna ženska i muška narodna nošnja

Vjerovatno je da većina svetosavskih vjernika zna vijek nastanka crnogorske nošnje, ali im nedostaje elementarno znanje o tome kada je zapravo nastala trobojka. Možda čak umišljaju da je takva zastava postojala za vrijeme Kosovske bitke, budući da se na nekim ilustracijama ove bitke, čiji su autori nepoznati, upravo prikazuje takva zastava.

Međutim, samim datiranjem trobojke jasno pokazuje apsurdnost ove propagande – ona se u Srbiji prvi put pojavljuje tek 1835. godine (XIX vijek), kada je sultan Mahmud II fermanom odredio njen izgled.

Poznati srpski istoričar dr Radoš Ljušić u knjizi Kneževina Srbija (1830–1839) ukazuje i na činjenicu da je Sretenjski ustav, koji je bio pravosnažan svega dvije sedmice 1835. godine, ubrzo poništen, a novi raspored boja na zastavi – crvena, plava i bijela, horizontalno poređane – propisan je upravo sultanovim fermanom.

“Sretenjskim ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. ‘Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita’.” (str. 292)

Drugo, simbol sa četiri ocila iliti ognjila na crnogorskoj kapi često se predstavlja kao tradicionalni element, iako je, zapravo, nasilno uveden tek 1918. godine, kada je Crna Gora okupirana i aneksirana.

Crnogorska kapa javlja se za vrijeme vladavine Petra I Petrovića Njegoša. Oblik kape ostao je nepromijenjen kroz godine, dok se vez mijenjao. Međutim, ne postoji nijedan zapis putopisaca niti materijalni dokaz koji bi mogao potvrditi postojanje četiri ocila na crnogorskoj kapi prije 1918. godine.

Nažalost, velikosrpska propaganda ima za cilj da crnogorsku naciju svede na geografski pojam, što se često koristi u političkim i kulturnim manipulacijama. Tako ne iznenađuje zloupotreba koju je napravila kvazinovinarka Bojana Lekić, koja je u emisiji “Suočavanje” iz 2004. godine tadašnjem predsjedniku vlade Milu Đukanoviću navodno pokazala 400 godina staru crnogorsku kapu sa četiri ocila. Budući da se pozvala i na nepostojeći elaborat, isti sam zatražila i od Etnografskog muzeja u Beogradu. U martu 2021. godine, dobila sam odgovor od muzejske savjetnice dr Mirjane Menković, koja je potvrdila da takav eksponat ne postoji ni u jednoj muzejskoj kolekciji na svijetu.

Najstariji primjerak crnogorske kape, muzej Kunstkamera, Sankt Peterburg

Dakle, najstarija sačuvana crnogorska kapa,  potiče iz XIX vijeka, a čuva se u muzeju Kunstkamera u Sankt Peterburgu.

U Crnoj Gori je svojevremeno bila na snazi zabrana upotrebe crnogorskih identitetskih obilježja na kapi, sve do 1938. godine, kada je podgorička „Zeta“ objavila da se crnogorska  kapa sa tradicionalnim obilježjima ponovo može nositi.

Danas svako ima pravo da se izjašnjava onako kako želi, osim kada podučavaju svještenici Crkve Srbije uz prijetnje, kao što je to radio patrijarh Porfirije pred popis stanovništva. Nerijetko su Crnogorce nazivali uvredljivim imenima, a ni kletve nijesu izostale. Poput „dabogda živo meso od njega otpadalo“, samo zato što su osobe kritički promišljale i zdravorazumski se suprotstavljali monstruoznoj ratnohuškačkoj ideologiji obgrljenom izmišljenom “istorijom”.