DA SE NE ZABORAVI: Predmeti ubijene djece Sarajeva u “Bijeloj sobi”

Tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine ubijeno je oko 1.600 djece. Iza njih, roditeljima su ostale uspomene i predmeti koje su odlučili okupiti na jednom mjestu u tzv. memorijalnu “Bijelu sobu” koja će biti otvorena u glavnom gradu BiH.

Ideja memorijalne “Bijele sobe” potekla je od roditelja okupljenih u Udruženju ubijene djece u opkoljenom Sarajevu 1992-1995. godine. Nalaziće se u samom centru grada.

Predmeti ubijene djece se prikupljaju u Historijskom muzeju

Radovi su počeli prošle godine i skoro su završeni, ali preostaju završni detalji i priprema prostora za postavke predmeta.

U isto vrijeme predmeti ubijene djece se od 2020. godine prikupljaju u Historijskom muzeju u Sarajevu. Ušavši u prostoriju u kojima se oni nalaze nastupila je bolna tišina. Na stolu ispred nas bile su malene patike, albumi sa fotografijama, igračke, dječiji crteži, kao i jednom obučen kostim za balet kojeg je majka svoje kćerke upakovanog donijela.

U toj istoj prostoriji zatekli smo Fikreta Grabovicu, predsjednika Udruženja ubijene djece u opkoljenom Sarajevu 1992-1995. godine, ali i oca koji je ostao bez svoje kćerke.

Fikretova kćerka Irma ubijena dok se igrala ispred zgrade

Drhtavim glasom počinje priču napominjući da je to najteža tema. Skrenuo je pažnju i na to da on nije izgubio svoje dijete, što je učestali termin u društvu. Kako kaže, njegovo je dijete ubijeno jer da je izgubio, već bi je dosad pronašao.

Njegova Irma je ubijena 20. marta 1993. godine i imala je samo 11 godina. Tog dana kao i u mnogim slučajevima stradanja djece nije bilo borbenih dejstava. Kako dalje priča Fikret, djeca su u tom okrutnom vremenu ubijana za vrijeme igre i u rijetkim trenucima kada su mogla uživati u miru i slobodi.

“Taj dan je bilo sunčano i ona je sa nekoliko drugarica izašla iz podruma ispred haustora da se na trenutke druže i opuste. Međutim, tu dječiju igru je prekinula granata. Mojoj Irmi je geler presjekao arteriju i iako je hitno prevezena u bolnicu, nije preživjela”, priča nam sa suzama u očima Fikret.

Već 28 godina bol za Irmom ne prolazi, ali kako je naveo Fikret, on i supruga su nepunu godinu nakon njenog ubistva donijeli odluku da obnove porodicu i da kćerka Lejla, koja je tada imala osam godina, dobije brata ili sestru. Ubrzo nakon toga, u veoma malom razmaku rodile su se Nejra i Nudžejma.

“Vjerujem da je u takvoj odluci bilo možda i nekog inata jer nismo htjeli da nam dijete koje je ostalo bude samo, a s druge strane, postojala je bol zbog gubitka Irme, najdragocijenijeg dijela bića moje supruge i mene. Tako da ja danas imam tri kćerke i iako ne postoji nikakav lijek za ovu bol, njihovo postojanje na neki način zacjeljuje rane”, istakao je Fikret.

“Bijela soba” će podsjećati na iznenadni prekid dječije igre

Memorijalna “Bijela soba” će imati nekoliko segmenata, ali opet će biti cjelina. Prije svega, bit će uređena kao dječija soba ispunjena predmetima, igračkama i drugim eksponatima koje će donirati roditelji ubijene djece. Imat će i svoju stalnu izložbenu postavku, ali i historijski dio o opsadi Sarajeva.

“Soba će podsjećati na iznenadni prekid dječije igre. Krevet će biti nepospremljen, igračke razbacane, sveska otvorena i sve će izgledati kao da je dijete u jednom trenutku napustilo. Međutim, ostaje tužna činjenica da se dijete u tu sobu nikada više nije vratilo. To je jaka poruka koja ukazuje na to šta su sve roditelji preživljavali tokom opsade Sarajeva gubitkom svojih najdražih bića. Ta će soba podsjećati na ono što se desilo i biti upozorenje svima da nijedno dijete više ne smije biti ubijeno”, ispričao je Fikret.