Nešto kao “spora smrt”

piše: Željko Vukmirović

Nije sve u Vučićevoj vlasti, ima nešto i u njegovom kapitalu. Tome u prilog ponajbolje govori ona stara narodna izreka „para majke nema“. Samim tim, raspoloženih za korupciju neće nedostajati. Posljednji događaji u Srbiji upravo govore tome u prilog. A onda, kako politika te države uporno preliva svoje interese na teritoriju Crne Gore, stvarnost postaje sve nepoželjnija. Politički poltroni u Crnoj Gori koje je odnjegovao projekat „srpski svet“ postaraće se da nam ozbiljno zagorčaju živote. Iz ličnog interesa. 

Gadna tendencija. Nešto kao „spora smrt“. 

Srpski predsjednik Vučić je davno savladao nasljeđe Gebelsove medijske propagadne doktrine. Elementarni dio posla odradio je još u vrijeme posljednjeg rata na tlu bivše Jugoslavije kao početnik u radikalnoj srpskoj nacionalističkoj stranci, dok je briljiranje obavio u vrijeme NATO bombardovanja. Zapaljivi politički govori ispraćeni medijskim sluganstvom bili su prečica za slanje puka u sigurnu smrt. I to je bio siguran posao. 

Nešto kasnije, sa ponovnim ulaskom u vlast, Vučić je samo krenuo u frontalno okončanje zamisli koja je na ovim prostorima pritajeno preživjela skromne pokušaje demokratizacije društva. Za nas, u Crnoj Gori, njegova podrška u stvaranju političke koalicije Demokratski front, a onda i ostalih prirepaka, može se smatrati nemjerljivim doprinosom promociji haosa kojeg živimo posljednjih pet godina. 

Ukratko, danas nijedan neskriveni i dokazani javašluk, nesposobnost, nestručnost, gramzivost i bezobzirno raspolaganje funkcijama u trenutnoj vladajućoj većini ne smije osporiti taj poredak.

Batinaši na beogradskim ulicama, te razne primitivne smišljotine i angažmani diljem Crne Gore, samo su koloritetno kriminalna posljedica preživljavanja vlasti. Stvarna snaga je sačuvana za medijski prostor kojim dominira kapital čiji je prolaz obezbjedio upravo Vučić. Razna državna poslovanja i nejasni ugovori predstavljaju okosnicu trenutnog prikazivanja moći. Kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori. Još samo da se srede ti opozicioni mediji… 

Gadna tendencija. Nešto kao „spora smrt“.

Zato se ovih dana kao uvod u novu stranicu regionalne destabilizacije pojavljuju jasne namjere preuzimanja opozicionih medija u Srbiji, baš kao i jačanje medijske agonije u Crnoj Gori. 

Srpska crkva je već pustila svoje galamdžije sa ustaljenim provokacijama od „padanja krvi“ do rušenja mauzoleja na Lovćenu. Glavni politički protagonisti u crnogorskoj vlasti su ućutkani na svojim pozicijama. Ta scena čak raspolaže i sasvim izvjesnim duhovitostima. Poput propagandnog straha od likova koji se odazivaju na imena Rajo i Milanče ili sporovozne rekonstrukcije Spajketove Vlade, ma što god to značilo. Posebnu smijuriju obezbjeđuju Demokrate koje diskvalifikuje i sama pomisao na postojanje bilo kakvog kredibiliteta. 

Odugovlačenje bilo kakve inicijative u prilog evrotlanskim integracijama ne smije biti narušeno.

A to se već zove gadna tendencija. Nešto kao „spora smrt“.