SVEMIRSKI RAT: Bitka za Mars

Oči čovječanstva ponovno se okreću prema svemiru. U posljednjih desetak dana tri svemirske letjelice stigle su do Marsa, predstavljajući tri države. Krajem prošle godine novi uzorci Mjesečeva kamenja stigli su na Zemlju nakon više od četiri decenije. Ove godine će poletjeti i prve nove rakete koje će u orbitu nositi teret veći od 50 tona – više od pola vijeka nakon što je posljednja takva raketa poslana u penziju.

Nova svemirska trka je počela.

“Možda je malo prerano. Možda još nije pravo vrijeme. Ali svi ti drugi svjetovi – koji obećavaju neizrecive prilike – nas dozivaju. U tišini, kruže oko Sunca, i čekaju”, rekao je pokojni Karl Sagan uoči sutona prve ere ljudskog istraživanja svemira. U jednom trenutku političari su osluhnuli bilo javnosti koja je izgubila interes, novac je presušio i istraživanje svemira svedeno je praktički samo na hladni pogon – teleskope i robotske sonde. Međunarodna svemirska postaja (ISS) trebala je biti tek prva od mnogih, no već dvije decenije praktički je jedina dugotrajna laboratorija u svemiru. Da nije nje, posljednjih dvadeset godina ne bi bilo ni potrebe za slanjem ljudi u svemir.

S gašenjem programa Space Shuttle cijelo je čovječanstvo bilo spalo na samo jedan sistem koji je u stanju poslati ljude u svemir, i to samo u nisku orbitu – ruske letjelice Sojuz, temeljene na prototipu koji je prvi put poletio prije više od pola vijeka. Kraj hladnog rata označio je i početak kraja svemirske trke. Osiromašena i destabilizovana Rusija imala je većih prioriteta od istraživanja svemira, a Sjedinjene Države izgubile su glavnog rivala koji bi im služio kao podsticaj za međunarodno dokazivanje. Ograničene komercijalne interese – slanje komunikacijskih, navigacijskih i meteoroloških satelita u orbitu – bez problema je ispunjavao vrlo mali broj firmi iz SAD-a, Rusije, Japana i EU, a potražnja je bila preniska da bi mogla podstaći pojavu ozbiljnije konkurencije. Svemirska trka, činilo se, postala je svemirska šetnja na posao – bez izazova, uzbuđenja ili naznake bilo kakve promjene u budućnosti.

Interes za svemir počeo se polagano buditi kad je Kina, nadoknađujući zaostatak u tehnologiji, počela ozbiljno razvijati svoj svemirski program. Započet u ranim devedesetim godinama prošlog vijeka, kopirao je identične faze kroz koje su tri decenije ranije prolazili SAD i SSSR. Slanje prvih kapsula, slanje i povratak živih životinja te, na kraju, slanje čovjeka u orbitu.

Falcon1

Prvi je kineski astronaut u kineskoj raketi poletio u svemir 2003. godine, a Kina je postala tek treća država u istoriji kojoj je uspio taj poduhvat. Kina se morala pomiriti da će u većini dosadašnjih istorijskih  uspjeha morati biti upisana kao treća, no upornost se isplati i uskoro će se početi nizati sve više uspjeha u kojima će biti druga, a potom i prva.

Otprilike istovremeno s razvojem kineskog svemirskog programa početak 2000. donio je i prve privatne svemirske inicijative. Američki Kongres počeo je pripremati sredstva za program komercijalnih transportnih letova u orbitu, što je inspirisalo osnivanje novih privatnih firmi koje su počele razvijati svoje sisteme za lansiranje. Dok su na razvoju i održavanju lansirnih sistema već radile etablirane obrambene i aeronautičke tvrtke poput Boeinga, Airbusa, Northrop Grummana i Lockheed Martina, vlasnik Amazona, Džef Bezos, prvi je osnovao potpuno novu kompaniju  nevezanu uz postojeći vojno-industrijski kompleks.

Nakon Bezosovog Blue Origina, osnovanog 2000., već 2002. pojavio se SpaceX Elona Maska, a 2004. i Virgin Galactic preduzetnika Ričarda Brensona. Interes nekih od najbogatijih ljudi na svijetu za potencijalno istraživanje i eksploataciju svemira, kao i svemirski turizam, doveo je do renesanse komercijalnih interesa u svemiru. Svemir je postao vruća roba među investitorima kao što je bio world wide web u svojim ranim danima.

Prva raketa SpaceX-a koja je 2008. dosegla orbitu, Falcon 1, označila je pravi početak novog juriša u svemir. Iako su se već zahuktavali svemirski programi Indije i Japana – indijska nacionalna svemirska agencija ISRO te je godine poslala prvu sondu na Mjesec, a sonda japanske JAXA-e već je godinu dana kružila oko njega – let prve privatne rakete do orbite širom je otvorio vrata svim zainteresovanim kompanijama  i institucijama.