ŠTA KRIJE TITOV SEF U NARODNOJ BANCI: Nepoznata vrijednost i sadržaj, pretpostavka da je mnogo toga ukradeno

Sve stvari iz depoa 555 popisala je državna komisija, na osnovu odluke nekadašnjeg Predsjedništva SFRJ od 30. marta 1982. godine.

Popis je izvršen 29. aprila 1982, dvije godine poslije Titove smrti, i spisak sa stvarima predat do kraja juna iste godine na čuvanje trezoru Narodne banke Jugoslavije (NBJ), sa oznakom „državna tajna“, a obuhvata stvari koje su se nalazile i u objektima Memorijalnog centra Josip Broz Tito.

Prema zaključku tadašnjeg Predsedništva SFRJ, svi predmeti i novac predati su NBJ zapisnički, sa obavezom da izvrši stručnu procjenu vrijednosti predmeta, koji imaju istorijsku i arheološku vrijednost i ustupi odgovarajućim muzejskim ustanovama u Jugoslaviji, a ostale predmete da ona deponuje u zlatne rezerve zemlje ili proda na aukciji.

Kada je riječ o aukcijama, tačnije rečeno, naloženo je da se utvrdi koji se predmeti mogu unovčiti na aukciji, a koji uključiti u zlatne rezerve NBJ.

Zbog toga se špekuliše da je moguće da je znatan broj dragocjenosti Josipa Broza Tita i porodice Karađorđević u međuvremenu nestao, bilo da je „aukcijski prodat“, ili je prenijet u državne zlatne rezerve.

U februaru 2013. tadašnji predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić formirao je tročlanu državnu komisiju (koju su činili savjetnik predsjednika Republike Oliver Antić, kao predsjednik komisije, sudski vještak i jedan svedok), koja je neovlašćeno, bez sudskog rješenja, otvorila i pregledala sef u NBS.

Postavlja se pitanje kako je Nikolić formirao ovu protivzakonitu komisiju, skinuo oznaku tajnosti i otvorio zapečaćeni sef?

Samom popisu stvari nije prisustvovao niko od predstavnika suda, pošto je komisija obavijestila tu instituciju da njihovo prisustvo nije potrebno.

To je, znači, urađeno mimo zakona, pošto je jedino sud pred kojim se vodila ostavinska rasprava mogao da popisuje stvari iz sefa.

Otvaranju sefa bez zainteresovanih strana nije prisustvovao niko od članova porodice Broz, niti njihovi advokati.

Oni su izrazili čuđenje da niko od njih nije pozvan da tome prisustvuje, a ni spisak pronađenih stvari još nisu dobili.

Ubeđeni su da su najvrjednije stvari iz ovoga sefa nestale još početkom devedesetih godina prošlog veka.

Zašto je Nikolić uopšte otvarao sef i po kome zakonu?

Sumnjivo je što tome nije prisustvovao niko iz Titove porodice, niti advokat.

Da je Titov sef poharan, jer nedostaju razni vrijedni predmeti, tvrdi Titov unuk Josip – Joška Broz, narodni poslanik i predsjednik Komunističke partije Srbije.

Broz je za medije više puta pričao o suđenju za Titovu imovinu, koje traje unedogled, i naveo da mu je jedan od sudija iz tog postupka rekao da dosta imovine nedostaje, a da je to uzeo neko iz vlasti, koje su se smjenjivale od osamdesetih godina prošlog veka!

Josip Broz navodi da ne zna zašto Nikolić nije hteo da neko od porodice prisustvuje otvaranju sefa, te da oni i dalje ne znaju šta je sve komisija koju je formirao bivši predsjednik Srbije tada popisala.

Broz kaže da „sudstvo neće da se zamjera vlasti i da je zato njegov postupak najduži u istoriji“.

Zastupnik Brozovih u ranijoj izjavi za medije izrazio je sumnju da porodica vjerovatno neće dobiti ništa, jer se od početka grešilo.

Nisu prisustvovali otvaranju sefa, tako da je sve što je popisala komisija za porodicu irelevantno, a dobijeno je i neko vještačenje bez suda.

Komisija je 2013. „decidirano“ navela da pokretnosti iz ovog sefa ne spadaju u Titovu zaostavštinu i podržala nalaz vještaka da je to bilo vlasništvo Karađorđevića, ali ni do danas se ne zna kompletan spisak sefa.

U sefu, navodno, gotovo svaka stvar nosi inicijale ili pečat kraljevske porodice Karađorđević.

U sefu je, prema dostupnim podacima, pohranjeno 11 platnenih vreća sa raznim dragocjenostima.

Komisija je popisala, između ostalog, oko 30 kilograma zlata, kao i poluge od srebra i platinaste pločice.

Pronađeno je i više od 2.600 zlatnika i 150 komada nakita, neki sa likom kralja i kraljice.

U vrećama je nađeno i ordenje, medalje, plakete, srebrno posuđe, upotrebni predmeti od zlata, uključujući krunu kraljice Marije, numizmatička zbirka, novac…

Ovdje je riječ, uglavnom, o zlatu za koje se ne zna kako se našlo u Titovoj rezidenciji i čemu je trebalo da služi, kao i jednom broju dragocjenosti i odlikovanja iz zaostavštine kraljevske porodice Karađorđević.

Špekuliše se da je moguće da je ovo zlato bilo uzeto iz državnih zlatnih rezervi, kako bi bilo na raspolaganju Titu i rukovodstvu zemlje u slučaju neke nužde ili nepredviđenih okolnosti, kao što su agresija na zemlju ili neke slične okolnosti.

Vrijednost blaga decenijama zapečaćenog u depou NBS mogla bi onda da bude procenjena od strane novog veštaka u postupku restitucije Karađorđevićima, kojeg bi angažovala Agencija za restituciju kada bude odlučivala koliko obeštećenje pripada kraljevskoj porodici.