DUŠKO RADOSAVLJEVIĆ, POLITIKOLOG: Antifašizam je od 90-tih u slobodnom padu

Šire gledano, od 90-ih godina pa do današnjeg dana, u Srbiji imamo dominantan četničko-ljotićevsko-nedićki diskurs u javnosti. A mi to ne primjećujemo ili se pravimo ludi

Mi se pravimo ludi na činjenicu da nam najveći broj državnih institucija drže ljudi upravo iz tog miljea, od naučnih instituta pa sve do pozorišta. I nije problem što je to najveći broj ljudi, nego što je to prihvaćeno kao nešto normalno, kaže za Danas politikolog prof. dr Duško Radosavljević i predsjednik Saveza antifašista Vojvodine, komentarišući okolnosti u društvu u kojima je došlo do toga da se pjesme uz koje su jurišnici Dimitrija LJotića marširali u Drugom svjetskom ratu, paradoksalno, recituju na državnoj proslavi obilježavanja Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom.

I dok organizatori, žiri i scenaristi manifestacije odgovornost prebacuju jedni na druge, krijući se iza izmišljenog ili podmetnutog podatka da se zapravo radi o poetskom stvaralaštvu srpskog pisca Momčila Nastasijevića, podatka koji je sve evidentnije nemoguće dokazati, u magli te dileme ostaje neriješeno pitanje: da li su borbene, dobrovoljačke pesme dospjele u program slučajno, zbog neznanja, ili su pak nosioci vlasti odlučili da ovog puta, manje prikriveno, ali ipak na mala vrata, podsete javnost za koje se vrijednosti zalažu i koje su to njihove ideologije.

“Samo da pojasnim, manifestaciju nisam gledao, ali sam kasnije na Jutjubu lako našao recitovane ili prepjevane pesme, u različitim varijantama ali opet u istom košu izdajničkih pjesama iz Drugog svjetskog rata, jer su ih, osim Ljotićevih pristalica, pjevale i pristalice četničkog pokreta, na kraju krajeva, na zajedničkoj, strani okupatora tokom 1944, a protiv partizana. A indikativno je da su na proslavi sjedeli i predsjednik Skupštine Ivica Dačić, veliki ministar Vulin, ministarka Gordana Čomić…”, podseća Radosavljević.

Sporni događaj sa proslave Radosavljević vidi kao rehabilitaciju čuvenog ljotićevca Marisava Petrovića, koji je skupljao djecu 21. oktobra u Kragujevcu i vodio na strijeljanje.

“Treba da znaju ljudi da su naročito ti koji su pohvatali ljude zajedno sa neprijateljem, strijeljali oko 2.500 dece. Zato ovo vidim kao rehabilitaciju tog čina. Kada je Ljotić u pitanju, nema gore političke protuve u 20. vijeku u Srba. Našu istoriju mi uljepšavamo onako kako ne bi trebalo. Ovdje se pokušava lažima preokrenuti situacija na bojnom polju.

Antifašizam već 30 godina u slobodnom padu

“Do 90-ih godina antikomunizam je veoma zavladao, a najveća žrtva najvećeg dijela političkog spektra bio je antifašizam. Zavladala je određena vrsta ponašanja. Od 2000. uvriježio se jedan način ponašanja, tako je recimo Zelenovićev saradnik u Šapu inicirao promjenu imena svih ulica koje su bile nazvane po partizanima. Hajde da vidimo ko će na ovo da reaguje – tri žabe, dve babe i dežurni antifašisti i šta smo uradili? Pojeo vuk magarca”, pesimističan je Radosavljević.

Uvrežena simbolika

“Kada vidite kukasti krst, „svastiku“, da li kažete: jao, vidi to je drevni Hindu simbol! A kad čujete „Mrtvi niste“, onda odmah pomislite: jao, to je Nastasijević! Djela su prisvajali i prilagođavali i partizani i četnici i ljotićevci, a ona su tako ostajala prepoznatljiva. U valjevskom kraju pesma Oj, vojvodo Sinđeliću apsolutno nije pjesma koja može nekoga da uvrijedi. Ali kada dođete do Subotice znate da tamo ima potpuno drugi kontekst. S druge strane, zašto je Balašević okarakterisan kao ustaša, zato što je pevao o pomirenju, bio apostol nenasilja, mira, tolerancije? I sad svako ko nije sa njima odmah je ustaša. Ja prosto ne prihvatam ni priču da je bilo dva fašistička pokreta. Neka neko proba da objasni Koraksu da su četnici dobri, a oni mu zaklali oca”, uvjeren je Radosavljević.