MIROSLAV ĆOSOVIĆ: Laže Vladimir Joković da je crnogorska nacija prvi put navedena 1942. godine

Predśednik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković gostovao je 30. maja 2021. u emisiji Dvogled, voditeljke Duške Pejović, na TV Crne Gore.

JOKOVIĆ ĐEČAČKI GOVORI DA NIKAD NE GOVORI NEISTINE

Joković se u emisiji predstavio kao čoek koji ljubi istinu, ovo je rekao:

“Znate šta je ovdje u Crnoj Gori najveći problem? Najveći problem je plasiranje potpunih neistina. . .

Da li mislite da ću ja ikada reći neistinu? Ja nikada ne govorim neistinu.”

Đečačko i bezazleno samoreklamiranje Jokovića, kao kad se tinejdžer šepuri pred tinejdžerkom.

Potom je Joković, čoek koji nikad ne govori neistine, u istoj emisiji izrekao par kolosalnih, 100%-tnih laži.

JOKOVIĆ SLAGAO O UČEŠĆU MITROPOLITA AMFILOHIJA NA IZBORIMA

Gospodin Joković je u emisiji govorio o učešću mitropolita SPC Amfilohija Radovića na izborima 30. avgusta i rekao da je Amfilohije Radović – “prvi put izašao na izbore. On nije izašao ni na referendum.”

Mitropolit Amfilohije Radović glasao je i na referendumu 1992. i na referendumu 2006. godine.

Novinar „Monitora” Nebojša Redžić obišao je tada, u martu 1992. godine neka biračka mjesta i zabilježio: „Na Cetinju – pustoš. Nigdje nikoga. Ko bi rekao da će do 19 sati izaći 60 odsto Cetinjana. A tako sablasno djeluju pusta birališta. Primjećujemo Amfilohija Radovića i oca Nikodima. Amfilohije glasa uz popust, jer nije upisan u birački spisak. Valjda je ključ u tome što njegovi glas, kao i kod svakog pravog pastira, vrijedi bar za 4-5 hiljada članova njemu odanog stada.”

Amfilohije Radović glasao je na Cetinju i 21. maja 2006. na biračkome mjestu 23. u Gradskoj biblioteci „Njegoš”.

Njegova glasanja na referendumima ovjekovječena su i na fotografijama.

JOKOVIĆ SLAGAO KAKO NEMA POMENA CRNOGORSKE NACIJE PRIJE 1942. GODINE

U pomenutoj emisiji gospodin Joković je i ovo kazao: “Sad se priča da je neko rekao za crnogorsku naciju. . . Prvi pojam i prvi natpis o crnogorskoj naciji znate kada je bio? U okupiranoj Crnoj Gori, 1942. na Cetinju. . .  Mi moramo ispraviti sve istorijske falsifikate.”

Joković je bivši karatista, i kako se može saznati iz informacija koje su svima dostupne, završio je elektrotehničku školu.

Uzimajući u obzir ono što govori, razumno je da vjerujemo da Vladimir Joković nikada u životu nijednu knjigu iz istorije nije pročitao. Možemo pretpostaviti da i njemu, kao i nekim drugim političarima u Crnoj Gori,  lekcije iz istorije daju popovi Srpske crkve – na slavama, krštenjima i u sličnim prigodama, onako, uz čašu rakije, malo meze – sira i kobasica…

DA LI JOKOVIĆ ZNA ŠTO ZNAČI RIJEČ NACIJA – KAKO DEFINIŠE TU RIJEČ?

Oko značenja riječi “nacija” među sociolozima, politikolozima, istoričarima i drugim učenjacima, uopšte nema saglasnosti, jer neki taj termin skoro izjednačavaju sa terminom narod, drugi riječ nacija izjednačavaju sa riječju država, a ima i onih, najmodernijih, koji smatraju da nacije i ne postoje. Tako, imamo svjetsku organizaciju Ujedinjenih Nacija a članice te organizacije su isključivo države; dakle, na najvišem nivou u svijetu riječ nacija i država su sinonimi.

Termin “nacija” za narod koji je organizovan na višem političkom nivou, počeo se široko upotrjebljavati poslije Francuske revolucije 1789. godine. Racionalisti i evropska intelektualna elita u 17, 18, i 19. vijeku uspjeli su omalovažiti plemstvo i crkvu i na njihovo mjesto kao najveća vrijednost je na scenu stupila – nacija, politički organizovan narod.

No, riječ nacija u istočnoj Evropi danas, ima skoro isto značenje kao i riječ narod. Mnogi ljevičarski intelektualci na prostoru bivše Jugoslavije riječ nacija su prihvatili kao Francuzi i Anglosaksonci, dok konzervativni i desničarski intelektualci iz ex-YU riječ nacija skoro pa izjednačavaju sa riječju  – narod.

POMEN CRNOGORSKE NACIJE PRIJE 500 GODINA I KASNIJI POMENI

Sreten Zeković navodi jedan pomen sintagme “crnogorska nacija” od prije skoro 500 godina, piše: “Mustafa, islamizirani Petar Ćuda, sin Radovanov, iz Paštrovića, pojavljuje se u sudsko-notarskim spisima od 8. oktobra 1522. kao ”čovjek crnogorske nacije” (Latinski dokumenti iz sudsko-notarskih spisa Državnoga arhiva u Kotoru, XXXV, str. 37, od 8. 10. 1522). Petar D. Šerović o njemu piše studiju Ko je i odakle bio Mustafa ”čovjek crnogorske nacije” (Istorijski zapisi, god. XIV, knj. XVIII, sv. 3, Titograd, 1961, 496-499).” (Sreten ZEKOVIĆ, O istorijskoj utemeljenosti crnogorske narodnosti odnosno nacionalnosti, portal Montenegrina.net)

Još Zeković u istom radu, o pomenima crnogorske nacije u 18. vijeku: “U izvornoj darovnici – gramati ruskoga cara Petra Velikoga Prvog od 9. 7. 1715. Danilu Petroviću tri puta se navodi ”montenegrinska nacija” i ”nacija montenegrinska” (na originalnoj gramati je potpisan državni kancelar grof Gavrilo Golovkin, a s originalne gramate pośedočio potkancelar Leontije Pljančukov; objavio je akademik dr prof. B. Šekularac i u Lučindanu br. 2, Cetinje, 1999).

U pismu vladika – gospodara Save i Vasilija Petrovića Mletačkom senatu iz 1775. ističe se ”nacion naš” (crnogorski), a na jednoj sablji iz 1766, koja se čuva u Državnom muziju na Cetinju, izgravirano je: ”Sie nož Joka Radonjića, guvernera vse crnogorske nacije”.”

Istoričar dr Andrija Lainović je 1955. godine u naučnom časopisu “Istorijski zapisi” (sveska 1-2), objavio rad “Francuska štampa o Mahmud-paši Bušatliji i Crnoj Gori s kraja XVIII v.”

On je tu prenio pisanje francuskog lista Moniteur iz 1790. godine, osam mjeseci nakon početka Francuske revolucije. U članku pariskog lista Crnogorci se navode kao “slovenska nacija” (une Nation esclavon).

RUSKI PUKOVNIK NIKIČ ĆIRILICOM NAPISAO RIJEČ NACIJA ZA CRNU GORU I BOKU

Istorijski institut iz Podgorice objavio je 1998. zbirku izvornih dokumenata u dva toma, pod naslovom “Ujedinjenje Crne Gore i Boke 1813-1814”. Dokumenta su ispisana iz raznih arhiva i iz vremena su ujedinjenja Crne Gore i Boke. Zbirku dokumenata je obradilo i priredilo dvadesetak naučnih radnika, a predśednik i  potpredśednik redakcije su bili – akademik Slavko Mijušković i dr Jovan Bojović, obojica su bila na stanovištu da su Crnogorci dio srpskog korpusa.

U zborniku je objavljeno skoro 800 dokumenata i – ne postoji nijedan jedini u kojem su na teritoriji Boke i Crne Gore pomenuti Srbi. Među dokumentima na italijanskom, francuskom, ruskom, engleskom, u zbirci je dat i priličan broj ćiriličnih dokumenata koja su, dakle, pisali naši ljudi, tako da ne može  biti zabune: u svijesti Crnogoraca i Bokelja srpska narodnost na teritoriji današnje Crne Gore tada – ne postoji.

Izuzetno svjedočanstvo iz Boke Kotorske ostavio je ruski pukovnik Nikič koji je svom – Ruskom caru, u maju 1814. godine poslao izvještaj da su se Crnogorci i Bokelji sjedinili u jednu naciju (strane 286 i 287 pomenute zbirke, tom I)!

Nikič je u ćiriličnom pismu mogao navesti riječ narod, ali je kao obrazovan čovjek zapisao riječ – nacija. Nema dileme da je Nikič pod terminom nacija podrazumijevao baš ono značenje te riječi koje srpski nacionalšovinisti Crnogorcima danas negiraju.

CRNOGORSKA NACIJA U UGOVORU O PRODAJI MANASTIRA STANJEVIĆI, 1839.

Petar II Petrović Njegoš je u maju 1839. godine Austriji prodao rezidencijalni manastir Stanjevići. Ugovor o prodaji manastira Stanjevići sačuvan je do danas, a objavio ga je etnolog Ljubomir Kapisoda Stanjević u knjizi “Stanjevići – stogodišnja rezidencija dinastije Petrovića” (CNB Đurđe Crnojević, Cetinje, 1998).

U ugovoru је između ostaloga navedeno da Petar II Petrović Njegoš i crnogorski glavari istupaju u ime crnogorske nacije, evo tog dijela ugovora:

„Prodavac, to est Ego Visoko Preosvještenstvo Gospod. Petar Petrović Njegoš Mitropolit Crnogorski i Brdski i s njim soglasno i dogovoreno glavari Nahijah Crnogorskijeh ovden prisustvujušći i koji pristaju ovome Kontraktu, renuncijavaju za sebe za njihove pretnike i nasljednike i za onijeh koji prikaživaju Naciju Crnogorsku i istu Naciju, svakijem pravom javnenijem osobenijama vrhu pomenutom Manastiru, prinadležašće potvrdiva i od njihove strane nastojašći Kontrakt od kupovine i prodaje…“

Ugovor je napisan ćirilicom, dakle, nije stavljena domaća riječ narod, već uvezena riječ – nacija. Njegoš je bio upoznat sa francuskim političkim idejama i političkom terminologijom, jer mu je na Cetinju od početka 1838. do jula 1839. učitelj francuskog jezika bio Francuz Antid Žom. S obzirom na tu činjenicu,  velika je vjerovatnoća da je pod riječju nacija Njegoš podrazumijevao ono što se i danas uglavnom smatra da ta riječ označava – narod organizovan na višem političkom nivou.

Iako “intelektualci” koji govore da u prošlosti ili danas nije postojala crnogorska nacija ni sami ne znaju što tačno znači riječ nacija, ili po pravilu ne kažu što podrazumijevaju pod riječju nacija, Njegoš je u ugovoru o prodaji manastira Stanjevići upotrijebio baš tu riječ, a mogao je da stavi domaću riječ –  narod.

CRNOGORCI SU BILI, JESU I BIĆE NACIJA

Ako uzmemo u obzir moderno značenje termina nacija, crnogorsku naciju bi možda mogli da razumijemo kao stvarnost još od početka 16. vijeka, iz tog vremena imamo dokumenta da se počeo sastajati Zbor Crnogoraca kao najviši politički organ crnogorskog naroda.

Crnogorci su imali ujedno – i svoju teritoriju i svoju političku upravu, od bitaka na Martinićima i Krusima, 1796. godine i faktičko osamostaljenje od Osmanlija.

Kroz cijelu crnogorsku istoriju samo su dva čovjeka na čelu Crne Gore imali planove da se ujedine sa Srbijom, to su Njegoš i kralj Nikola, a lažno je Petru I pripisan plan o stvaranju državne zajednice sa Srbima, on taj plan nije napisao, nego neko drugi.

Nesporno je da je Simo Sarajlija Njegošu usadio srpske ośećaje i da je Njegoš pod Simovim uticajem mislio da su Crnogorci dio neke veće srpske zajednice, i nesporno je da prije dolaska Sima Sarajlije na Cetinje – u Crnoj Gori nema srpske narodne svijesti.

U svakom slučaju, čista je laž da nema pomena crnogorske nacije prije četrdesetih godina 20. vijeka, kako tvrdi Joković i kako takođe tvrde srpski šovinisti. Joković se ne predstavlja kao šovinista, priča da je na čelu građanske partije, ali mu to ne smeta da u ime srpskog nacional-šovinizma javno laže široki auditorijum.

JOKOVIĆ PREDLAŽE DA SE BEZOBZIRNO FALSIFIKUJE ISTORIJA

Kad Vladimir Joković kaže “mi moramo ispraviti sve istorijske falsifikate”, to ništa drugo ne znači nego  – mi moramo u potpunosti falsifikovati i posrbiti istoriju.

Joković je u emisiji imao još gnusnih konstatacija, ali zasad je dovoljno što sam i ovo opisao.

Očekujem da Joković saopšti  – “Njegoš kad je ćirilicom naveo ‘naciju crnogorsku’, mislio je na srpsku“! Vjerujem da će ga neki pop ponaučiti da to kaže, jer što god da se desi u prošlosti, to ne važi dok srpski pop uz čašicu rakije ne da svoj sud i svoje tumačenje o toj istorijskoj pojavi.