POBJEGAO SA PROSLAVE 13.JULA: Bećir Vuković nije mogao da sluša partizanske pjesme i gleda crvene marame

Predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković oštro je kritikivao proslavu 13. jula zbog partizanskih pjesama, pjesama o Titu i crvenih marama. Vuković, inače osvjedočeni ljubitelj četničke ideologije i ratnog zločinca Draže Mihailovića, objelodanio je, da je nakon što su uručene Trinaestojulske nagrade 9. jula u Muzičkom centr – napustio proslavu.

– Da ne bih upao u prljave poslove i političke intrige, nijesam odgovarao raznim režimskim i ,,nerežimskim“ – praljama, ali proslavu Trinaestog jula, i komunističku predstavu apsurda, napustio sam nakon uručenja Trinaestojulske nagrade – objelodanio je Vuković, inače državni funkcioner izabran glasovima u parlamentu, koji se nije odrekao privilegija koju nosi ta funkcija.

U autorskom tekstu za portal Vidovdan, Vuković navodi da su mu smetale partizanske pjesme, pjesme o Josipu Brozu Titu, ali i crvene marame i prisustvo mitropolita Joanikija.

– Na sceni sa crvenim maramama i crvenim kravatama titoista pjevalo se Josipu Brozu. U prvom redu, monaški skrušen sjedjeo je mitropolit Joanikije. To je reprezentativna slika potonjeg crvenog talasa. Pored mitropolita Joanikija, koji je dobio ime po onome kojeg su komunisti zvjerski rastrgli u nekoj jaruzi bukovičkoj, sjedjeli su i izopšteni iz crkve – piše Bećir Vuković kritikujući proslavu 13. jula iako se nalazio na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade.

Režiser, dakle, kako navodi Vuković, nije mogao sakriti ideju.

– Ideje ne smiju biti ogoljene, ideje ostavljaju prostora i poslije predstave, o dobroj predstavi ili filmu pišu se tekstovi i tumači godinama. Ova ideja a priori se shvata, o njoj nemate nijednu dodatnu, suvislu riječ. Živimo li stvarne predstave totalnog apsurda, potonjeg crvenog talasa – napisao je Vuković.

Podsjetio je da je „mitropolit Amfilohije svaku besjedu završavao opomenom na strašnu bolest brozomoru koja je u crveno zavila Crnu Goru“. Vuković ni ovaj put nije propustio da napadne i predsjednika Skupštine Aleksu Bečića.

– Na dan 13. jula, opet je predsjednik Skupštine Bečić na svoju ruku režirao dan policije i prošetao privatnim crvenim tepihom ispred postrojene policije. Drugi Dnevnik TVCG na scenama apsurda sa Bečićem u glavnoj ulozi potrošio je 13 minuta i 13 sekundi. Ko ne vjeruje može da zaviri u minutažu. I danas se odigravaju iste komunističke predstave u krilu postkomunizma. Da li se 13. juli proslavljao na Lovćenu, pitanje je koje ima smisla.

Zato, u apsurdnim scenama proslave dana državnosti nema Njegoša, ali ima Broza. Broza – groboubice. Da li se i danas nastavlja sa proslavom 13. jula. Osim, što će na TVCG po stoti put prikazati neki Bulajićev film – zaključuje Vuković.