JELENA BOROVINIĆ BOJOVIĆ, MINISTARKA SMRTI: Antitijelo Zdravka Krivokapića

Normalnost u kojoj iz dana u dan saopštavamo da je za 24 sata umrlo šest, deset ili 12 ljudi, plaši. I niko tom haosu ne nazire kraj. Ministarka zdravlja kao čelnik zdravstvene vlasti sve to mirno posmatra. Njoj je bitnije da Vlada potraje, a Crkva Srbije nesmetano asimiluje Crnogorce i pretvara ih u sljedbenike svetosvske sekte. Najvažnije joj je da, kada se zabrane okupljanja, čak i doček Nove godine, ta mjera ne važi za Crkvu Srbije. Ili, ako važi, da ih niko ne sankcioniše ako je krše

Piše: Nebojša Redžić

Vrag će ga znati da li je mlada gimnazijalka Jelena Borovinić, dok je ratnih 90-tih pisala odu pljačkašima i rušiteljima Dubrovnika, znala da će se jednoga dana baviti medicinom. Pozdravljajući sve vojnike ”tenkiste, pilote, puškomitraljesce, koji se bore za mir i slobodu”, ona ih je pozvala ”da istraju u surovom ratu, jer pobjeda mora biti na strani pravde”. Poručivši da se ponosi ”dobrovoljcima iz Nikšića i Titograda”, strastveno se već kao 16-godišnja djevojka stavila na jednu stranu u sukobu koji to nije bio. Umjesto istine i pravde, ona je odabrala rušitelje i pljačkaše.

To je tada, dok je ”branila” Jugoslaviju, bilo kao kada bi danas, mnogo godina kasnije, birala pacijente po nacionalnom kriterijumu pa liječila samo Srbe, a ostalim konstituentima građanske Crne Gore poručila da slobodno mogu da nestanu iz Kliničkog centra.

Selektivnost je, ipak, postala nepristojan pratilac gotovo svega što čini vlast kojoj ona pripada. Njene kolege iz Vlade svoje pristalice označavaju kao ”narod”, dok bi sve ostale najradije označili žutom trakom. Kada zapošljavaju, koriste pedometar i dijele radna mjesta po dubini na osnovu broja koraka sa litija. Nemaju dilemu ni kada biraju između partizana i četnika. No, tek kada se izmjeri njihov odnos prema (ne)poštovanju epidemioloških mjera koje sami propisuju, selektivnost poprima razmjere bezobrazluka.

Upravo juče, dok je đever ministarke zdravlja Kirilo, koji ima neku smiješnu titulu, služio praznično “bdenije” u prepunom manastiru Svetih arhangela na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta, inspekcije su zbog kršenja mjera poharale ugostitelje, jednoga priveli u policiju jer je organizovao svadbe, jednome zatvorili birtiju, desetine kaznili. Ne znamo je li Kirilo zabranio fotografisanje dok je stado lizalo istu kašičicu, jer dokaza nema i nikad nećemo saznati je li poslušao snajku koja je taj čin zabranila. Ipak, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički znao je da između pričesta i vjenčanice, njegova snaha bira isplažen jezik. Između bdijenja u crkvi i prve bračne noći, Jelena bira duhovnost.

Kada bi imao priliku, episkop Kirilo bi nas vjerovatno podsjetio da je prošle godine u ovo vrijeme prebolovao koronavirus. Prije obolijevanja on je 11. novembra 2020. u Centru bezbjednosti Podgorica saslušan zbog liturgije koju je služio na Mitrovdan u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. I u crkvi i u policiji, Kirilo je tvrdio da “crkva svjedoči da su sve bolesti, pandemije, epidemije završavane molitvom pred ikonama Bogorodice, a da je Bog je vrhovni ljekar duše i tijela”.

Doktorica Jelena, prema mojim saznanjima, još nije govorila javno o značaju vjere u procesu ozdravljenja, ali se nije bunila dok su nas lani popovi uvjeravali da su tamjan i molitva, najbolji lijek protiv tog “smiješnog virusa”. Sada je skoro sigurno da ju je u to uvjerio lično i mitropolit Amfilohije, dok ga je neuspješno liječila u Kliničkom centru, neposredno prije nego će postati ministarka. I prije nego će on umrijeti od koronavirusa. A premijer postati antivakser.

Moguće da je ta žena toliko usavršila kontrolu svoje facijalne ekspresije da čovjek kod nje ne primjećuje emocije. Nije ih bilo – ispravite me ako griješim – ni nakon Amfilohijeve smrti. Pa kako onda očekivati da joj zasuzi oko pri pomenu 2240 žrtava opakog virusa koji su, iako građani Crne Gore, za nju svakako manje bitni od prvog čovjeka Crkve Srbije koji je srušio bivšu vlast i nju postavio za ministarku?!

Performans ih je pogodio u srž problema

Od 4. decembra lani, kada su u parlamentu izabrani da služe svetu misiju širenja srpskog sveta na Crnu Goru, činbenici aktuelne vlasti valjda nikada nijesu bili tako jedinstveni kao u prošli petak. Kada je ujutru došla na posao i na platou ispred zgrade u kojoj se nalazi Ministarstvo vidjela 2231 par cipela, moguće da je doktorka ipak shvatila da mrtvi od korone nijesu samo statistika. Ili da budem precizan: sudeći po reakciji, ništa ih za ovu godinu nije tako dotaklo i pogodilo u srž problema, kao performans grupe grđanskih aktivista!

U samo nekoliko sati potom, skupila se kuka i motika, mobilisana je kompletna zdravstvena “elita”, plus premijer, da nemuštim karakterisanjem tog događaja, pokušaju izbrisati brojke i spasiti dušu. Samo je falilo da doktor Dobričanin, koji joj je priskočio u pomoć, obrazloži irelevantnost brojki koristeći iskustva Kosovskog boja. Jer, niko kao on koji je izbjegao sa Kosova, pa u Crnoj Gori dobio sve da bi po njoj pljunuo, ne zna kako se lični poraz pretvara u pobjedu. 

Njihove reakcije, zaista su bile adekvatne dubini ponora u koji je upao zdravstveni sistem Crne Gore pogrešno vođen iz zgrade na Rimskom trgu. Ministarka je potom zahvalila kolegama koji su, po njenom tumačenju, “stali u odbranu profesije i cijelog zdravstvenog sistema“. I vjerovatno im obećala bolje koeficijente, veće varijabile i spajićevske plate – jer niko tako dobro ne brani, kao podređeni nadređenog.

Ona ih je naučila, a oni po komandi ponovili posve pogrešnu tezu da je 2231 par cipela ispred zgrade Ministarstva zdravlja bio “kritika zdravstvenih radnika” u Crnoj Gori. I tu se ponajviše okliznula. Jer, da je neko htio da iskaže nepoštovanje zdravstvenim radnicima, skup bi organizovao ispred KCCG, nekog Doma zdravlja ili Kovid centra. Nažalost, ponovo je bilo suprotno od onoga kako je ona to predstavila.

Vjerovatno je ona željela najbolje srpskom svetu i onda kada je odbila vakcine koje su bile Statisova donacija.  Sigurno je odobrila Džomićev stav od lani da su litije lijek za koronu, Amfilohijev da upravo on “ima Božju vakcinu”, premijerov da “onome ko vjeruje, korona ne može ništa”.

Znala je da je sa srpskim svetom kompatibilno i vjerovanje teoretičara zavjere koji su vakcine odbijali da ne bi bili čipovani, mišljenje onih koji su kleli 5G mrežu, pominjali Bil Gejtsa ili Rotšilde.

Konačno, ko zna šta ona, u mraku svoje sobe prije nego utone u san, zaista misli o vakcinama, ulozi vjere u tjeranju virusa, tamjanu, pomjeranju brda snagom volje… Sukobljava li se u njoj vjernica sa doktorkom, antivkser sa Fajzerom, mantija sa bijelim mantilom?

Oboljele ne liječe prihodom od turizma

Nije tajna da u Crnoj Gori, blizu 100 odsto antivaksera imaju litijašku provenijenciju. Mišljenje da su vakcine samo još jedna zavjera protiv svekolikog srpstva, nešto je sa čime se suočava svakodnevno kada je u krugovima bliskim Vladi ili đeveru, svejedno. Stav da je korona smišljena da smanji broj Srba na Planeti, a vakcina da bi se preživjeli kontrolisli, prožima se u njoj zajedno sa iskustvima sa pulmologije, kiseonikom i respiratorima.

Prije nekoliko dana, u jednom društvu, neko se glasno zapitao zna li iko studente koje je učio Zdravko Krivokpić ili Branko Radulović. Brankovih se studenata poneko i prisjetio, Zdravkovih se nije mogao sjetiti niko.

Slično bi u nekom neobaveznom preispitivanju prošla i doktorka JBB kada su u pitanju izliječeni pacijenti. Ali, bez egzaktnih podataka, ne treba razglabati o njenom ličnom učinku u KCCG. No, od njenog stručnog znanja, ipak su zanimljiviji detalji koji prate njen rad na čelu Ministarstva zdravlja.

Recimo, za razliku od običnih smrtnika oboljelih od kovida-19 na njenom odjeljenju, uz Amfilohija je uvijek bila pratnja, dozvoljene su bile i posjete, a kada je umro nije „spakovan“ u crnu plastičnu kesu, uz nalog da mora biti sahranjen za nekoliko sati, uz prisustvo samo nekoliko najbližih članova familije.

Prije bi se reklo da je bila ponosna, nego da joj je smetalo, što je njenog mitropolita iz Kliničkog centra ispratilo više stotina ljudi, prije svega ljekara i medicinskog osoblja. Još tada, aktuelna direktorica KC Ljiljana Radulović dobila je odgovor na pitanje “šta bi bilo kada bi ljekari samo na minut prestali da rade”.

Na sahrani mitropolita, Borovinić Bojović nije nosila masku. Pravdala se, baš kao i kasnije premijer, da ima antitijela.  Sa maskom je uslikana tek kad je postala ministarka.

Umjesto da se prihvati posla, njoj je od prvog dana ministrovanja bilo važnije da za sve okrivi prethodnu zdravstvenu vlast. U teatralnim tv nastupima, njeno mirenje sa neuspjesima u liječenju kovida, postalo je zaprepašćujuće. Ono što je najzloslutnije, bilo je da je ona pravdala svaki svoj potez i nikada nije priznala grešku.

Čak ni onu najveću – da se ljetos otvore granice kada je ekonomija stavljena ispred zdravlja. Pa smo postali prva država u svijetu gdje kovid pozitivni leže na plažama i uživaju u ljetnjim čarima bez ikakve kontrole. Samoizolacija je postala suvišna, niko ne kontroliše jesu li oboljeli odsutni sa posla i hodaju li ulicom, sve se pretvorilo u opšti javašluk u kome nema ni sistema, ni pravila, ni hijerarhije. Oboljelima niko ne daje pare od turističke sezone da se njima liječe, nego sve plaćaju iz džepa.

Normalnost u kojoj iz dana u dan saopštavamo da je za 24 sata umrlo šest, deset ili 12 ljudi, plaši. I niko tom haosu ne nazire kraj. Ministarka zdravlja kao čelnik zdravstvene vlasti sve to mirno posmatra. Njoj je bitnije da Vlada potraje, a Crkva Srbije nesmetano asimiluje Crnogorce i pretvara ih u sljedbenike svetosvske sekte. Najvažnije joj je da, kada se zabrane okupljanja, čak i doček Nove godine, ta mjera ne važi za Crkvu Srbije. Ili, ako važi, da ih niko ne sankcioniše ako je krše.

Onako uzletjela zbog pozicije u društvu koju je zavrijedila, Borovinić Bojović ne haje za primjedbe da je ispustila dizgine borbe protiv pandemije. Ona je spremna na sve, samo da odagna kritike i krivicu prebaci na drugoga. Prognala bi čak i Hipokrata kada bi se neki od njegovih postulata ispriječio ispred interesa srpskog sveta. Njene su mjere postale sredstvo političkih igara, njoj je naviknutost na umiranje – način funkcionisanja.

Ona ni premijeru nije u stanju da savjetuje da ućuti, kad već neće da se vakciniše. Još manje da mu zabrani da priča gluposti o antitijelima. Način na koji funkcioniše kao ministrka, kolaps zdravstvenog sistema kojim rukovodi, brojke koje zastrašuju, govore da je JBB samo običan alat u borbi za interese Crkve Srbije u Crnoj Gori. Nešto kao antitijelo Zdravka Krivokapića.