PRIČA IZ SARAJEVA: Sina od 7 godina 1994. joj je ubio snajper, ona danas prosi

U centru  Sarajeva već 25 godina sjedi majka tragično preminulog Nermina Divovića, sedmogodišnjaka koji je 18. decembra 1994. ubijen snajperskim hicem u Sarajevu.

Dženana Divović je tada teško ranjena, a 27 godina nakon sinove smrti prepuštena je sebi i milosti sugrađana, piše Klix.

Da je živ, Nermin Divović bi ovog oktobra napunio 34 godine. Zvjerski je ubijen 18. decembra 1994. godine, dok je s majkom prelazio ulicu. Sedmogodišnjak je ustrijeljen s jednog od okolnih sarajevskih brda dok je s majkom i sestrom išao u školu.

Snajperski metak pogodio je najprije njegovu majku u trbuh, a zatim njega u glavu. Dječak je odmah preminuo, a njegova majka i sestra prevezene su u bolnicu.

Sina joj ubio snajper dok je išao u školu

Sada, 27 godina kasnije, u Historijskom muzeju BiH otvorena je izložba kojom se javnost podsjeća na ratne užase u tzv. Snajperskoj aleji, najsmrtonosnijoj ulici u opkoljenom Sarajevu.

Na datum kada je teško ranjena i kada je posljednji put vidjela sina, sada 60-godišnja Dženana Divović posjetila je muzej i slomila se kada je među eksponatima ugledala plavi džemper svog djeteta. Izložba je otvorena na godišnjicu njegove smrti, zbog čega je dan provela razgovarajući s nekolicinom novinara o nenadoknadivoj boli i praznini koju osjeća već gotovo tri decenije.

Žena danas preživljava od prosjačenja na ulicama Sarajeva. Ima bolesnog sina i supruga.

“Ništa se nije značajno promijenilo nakon obilježavanja godišnjice”, kaže za Avaz.

“Ali nisam previše ni očekivala, ovako je posljednjih 27 godina. Jednom godišnje pričamo o tome, a onda nastavljamo dalje, do narednog studenog”, dodaje.

Žena prosi na ulici i time hrani porodicu

Na istom mjestu je već 25 godina, a novac obično prikuplja od jutra do večeri.

Priča kako s porodicom živi u nešto više od 20 kvadrata stana koji je dobila od opštine i kako, usprkos činjenici da štedi na svemu, jedva plaća režije i hranu.

Umjesto drva loži papir, a ukućani dane provode umotani u deke jer, koliko god da se prostorija zagrije, rupe na prozorima neprestano rashlađuju cijeli stan.

“Mjesečno dobijem 150 KM zbog Nermina, kao naknadu za civilnu žrtvu rata. Dok sam mogla, radila sam više, ali ‘ko će sada zaposliti bolesnu ženu od 60 godina?” komentariše.

“Ne želim da se žalim, zime su svakako sve kraće. Biće to dobro”, dodaje.

Portal Klix pokrenuo je humanitarnu akciju, a više informacija objavili su na svojim stranicama.