PISMO MIROSLAVU LAJČAKU: To je isto kao kada bi Česi nametnuli Slovacima jezik ili im otimali kulturu i istoriju

Poštovani g. Lajčak,

Svjestan sam da su šanse da pročitate stav običnog građanina ravne vjerovatnoći da sretnete vanzemaljca na ulici, mada, ako prošetate kroz neka prigradska naselja “moga” grada, u kojima se separišu krezube kreature čija prsa krase veliki drveni krstovi i brojanice, nijesam baš ni u to siguran.

Uprkos tom uvjerenju, ipak ću pokušati da na ovaj način doprem do trenutka Vaše pažnje. Ni ovaj napor ne bih učinio, da nemam veliki dug zahvalnosti zbog senzibiliteta koji ste pokazali kada je u pitanju pravo na obnovu državnosti Crne Gore i afirmacija građanskih i demokratskih vrijednosti.

Ipak, ta ista Evropa je, po ko zna koji put u istoriji, ponovo Crnoj Gori okrenula leđa, izgurala je iz svog dvorišta i prepustila prirodnom predatoru da je proguta.

U te iste predatorske ralje nas je gurnula i 1918. godine, podređujući naše hiljadugodišnje pravo na slobodu sopstvenom interesu, od kad se taj predator ne odriče svog prava na nas. I ne uvažavam razlog da je ta Evropa to možda uradila kažnjavajući neku političku strukturu zbog njihovog ponašanja, jer Crnu Goru ne čini ni jedna partija ili pokret.

Crna Gora se nosi u srcu, svaki njen kamen i oskudnu zemlju su naši preci zadojili krvlju braneći svoju samobitnost, čast, jezik, kulturu, vjeru i istorijsko trajanje.

Potiranjem upravo ovih atributa državnosti, otimanjem jezika, istorijskim i kulturnim falsifikatima, otimanjem vjere i ukidanjem Crnogorske pravoslavne crkve, indoktrinacijom i prevođenjem u svetosavski filetizam, klerofašizam, naš predator ukida Crnu Goru i njenu državnost.

Crnogorski nacionalizam ne postoji, jer Crnogorci nemaju teritorijalnih ili drugih pretenzija. To je samo borba za svoje postojanje, za svoj jezik, kulturu, naciju, istoriju. Crnogorci gaje građanske vrijednosti i uvažavaju sve druge kulture, vjere, nacije. Ali ne dopuštaju da nestanu, jer ne može biti Crne Gore bez Crnogoraca.

Crnogorcima su ugrožena vjerska prava, a ne Srbima, kako to percipiraju indolentni i anemični Evropljani, koji problem postavljaju crno-bijelo. Ugradite malo emocija i etike u vaš način razmišljanja. Svi narodi u Evropi se trude da sačuvaju svoj identitet, jezik, kulturu, pa čak i tradicionalnu kuhinju ili način pravljenja sira… I treba.

Uvažavamo i dijelimo građanske, demokratske i civilizacijske vrijednosti, ali na tom putu možda po malo i zaostajemo. Zapitajte se zbog čega i zbog kojih istorijskih i kulturnih okolnosti.

Ali, iako stremimo tim vrijednostima, ne damo da nestane niti naš jezik, niti kultura, jer bi u tom slučaju nestali i mi, Crnogorci. I crnogorski vjernici žele da ostvaruju svoja vjerska prava, i to upravo po pravoslavnom kanonskom uređenju i pravu na svoju crkvu, koja im pripada teritorijalno, ali i tradicionalno. Ali, ona je dekretom kralja Aleksandra 1920. godine, nakon okupacije Crne Gore, ukinuta!

Ne želim ni da pomislim kakvo bi neslaganje izazvalo kada bi npr Česi nametnuli Slovacima jezik ili im otimali kulturu i istoriju. Da ne pomislim na to kakav bi problem izazvalo nepriznavanje slovačke nacije od strane Češke.

Ipak, uvaženi g. Lajčak, razmislite i o ovim procesima, o imperijalističkim i hegemonističkim namjerama, koje više od 150 godina kreira srpska inteligencija i njihove kulturne i državne institucije, a više od 100 godina u krvi sprovodi njihova okupatorska srpska crkva, kao eksteritorijalna institucija Srbije.

Srdjan Prnjat

Izvor: Fejsbuk