Novo poglavlje istorije bešćašća: kako CANU brani Ukrajinu?

Piše: Boban Batrićević

Po biblijskom kazivanju bogu je trebalo šest dana da stvori svijet. Bilo je pred kreatorom puno posla; prvo je trebalo stvoriti svjetlost, pa vodu, kopno, nebesni zvjezdani svod, morske i podzemne stvorove te „stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste“. Potom je u napadu samodestrukcije stvorio čovjeka i ženu. Vjerovatno da bi ovi na kraju uništili svijet.

Upravo šest dana je trebalo i bogovima iz Predśedništva Crnogorske akademije nauka i umjetnosti da sastave saopštenje u kome bi osudili vojni napad na Ukrajinu. Što je naučni Olimp Crne Gore pod Goricom toliko vremena stvarao ne možemo znati jer je zadnja aktivnost koju bilježi njihov sajt bila nekolika dana prije agresije na Ukrajinu i vezana je za jednu veoma važnu temu po globalni mir – tribina o muzičkoj kreativnosti. Ipak, da ne budemo zlonamjerni ostavićemo mogućnost da su Dragan K. Vukčević i njegov uži krug vršili eksperimentalna istraživanja protivnuklarnog oružja kako bi spasili svijet budući da su se u svom visokoparnom saopštenju pozicionirali kao da su sami vrh Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Da su možda radili na tome, upućuje nas vijest prije „muzičke kreativnosti“, a to je potpisivanje sporazuma o saradnji između CANU i Ministarstva odbrane CG kojim rukovodi direktorica rent a helicopter preduzeća „Ustoličenje“, prof. dr Olivera Injac.

Iako je pismo izašlo kao kolektivni vapaj, njegove stilske bravure i moralističke rokade opštosti ne mogu sakriti autora redaka. Dok se svemudri redovi saopštenja valjaju teško i sporo kao riječni tok nizijske blatnjave rijeke, imate pred sobom sliku uštirkane face predśednika Dragana K. Vukčevića koji śedeći u fotelji premeće svoju brojanicu kroz ruke i diktirajući porađa misao dostojnu jednoga Atlasa koji na ramenima nosi svu svjetsku muku – „Poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta jedne države neophodan je uslov mira i bezbjednosti u međunarodnim odnosima. Sa žaljenjem konstatujemo da su povredom mira ovi politički principi i načela pravde i međunarodnog prava u Ukrajini grubo prekršeni.“ Dakle, dok se šest dana cijeli svijet o jadu zabavio kako da pomogne Ukrajini da se odbrani od Putinove ratne mašine, dok se civilizacija sablažnjavala nad masovnom destrukcijom, dok su svi ekonomski i vojni planeri smišljali kako podriti ekonomsku i vojnu moć Rusije, naš je inkubator ideja „sa žaljenjem konstatovao“ da je povrijeđen teritorijalni integritet Ukrajine!

Ako se pitate kako navedeni redovi nastaju, odgovor je jednostavan. Naši akademici, samoubijeđeni i otuđeni u svojoj malograđanskoj zabludi da predstavljaju značajan faktor u društvu, svojoj praznini daju dramski i epohalni karakter, što pokazuju svakovrsno, bilo kad pišu saopštenja bilo kad za popodnevnu šetnju oblače ukopna odijela s kravatom nalik konfekciji iz doba sovjetskoga lagera. A onda na prvoj šikani zakače branik – „Smatramo neprihvatljivim da se sporna pitanja i problemi u Ukrajini i bilo gdje drugo rješavaju putem rata i upotrebom vojne sile. Zato podržavamo sve napore na udruživanju radi uspostavljanja i održavanja mira“. Velemudri akademici, u Ukrajini nema nikakvih „spornih pitanja“ i „problema“ nego je situacija kristalna. Na sceni imamo podivljali nacionalistički i genocidni režim Vladimira Putina koji godinama negira ukrajinski identitet, koji ukrajinske patriote naziva nacistima, koji ne priznaje postojanje ukrajinske crkve i koji je 2014. godine izvršio vojni napad na tu državu i otrgao joj tri veoma važne oblasti. Da ste se glaskali kad ste trebali Crnoj Gori, od početka litija naovamo, ili reagovali na velikosrpski šovinizam po ruskoj matrici a u izvedbi Crkve Srbije, sigurno ukrajinsku zbilju ne biste doživljavali kao „sporna pitanja“ i „probleme“ no pitanje opstanka! Ukrajina se danas bori za opstanak a ne za rješavanje problema! Ili kako to reče jedan transparent: „Ako Rusija prekine ratovanje, to je mir! Ako Ukrajina prekine ratovanje, to je njen nestanak!“ Tako da vam vaše izanđale rečenične ponjave iz priručnika za konzularni rječnik za zemlje Trećega svijeta u kojima pozivate za prekid neprijateljstva znače taman onoliko koliko i nedavna Vučićeva podrška teritorijalnome integritetu Ukrajine.

No kakva bi to nacionalna akademija bila da u svome saopštenju ne pomene Crnu Goru. Kažu kako „istorijsko iskustvo Crne Gore“ pokazuje da je uvijek bila „protiv moćnijega od sebe“ te da je naša zemlja uvijek podržavala one koji brane „svoj dom i svoju državu“. Ima nešto istine u tome, no da vas onako po ruski i uraški pitam (jer je to sad popularno) – đe ste bili kad je granatiran Dubrovnik? Đe ste bili kad je ubijano Sarajevo? Srebrenica? Kosovo? Znate odlično da je CANU sve te zločinačke i genocidne operacije otćutala, a nije baš da Crna Gora ne snosi dio odgovornosti za neke od tih pohoda. Tako da je ta naša tradicija malo upitna kad se vi na nju pozivate. Pogotovo predśednik Vukčević koji je tokom Miloševićeve ere bio član Grupe za teoriju prava jedne antinacionalističke i hipi institucije kakva je SANU i koji se redovno u svojim „skicama“ pozivao na Dobricu Ćosića a Svetoga Savu proglašavao za najvećeg „našeg duhovnika“. (O tome viđeti detaljnije tekst Nemanje Batrićevića https://www.antenam.net/stav/165346-kako-pred-ednik-canu-skicira-crnu-goru)

Prije nego pređemo na ključni dio saopštenja CANU valja nam, u kontekstu aktuelnih rusko-ukrajinskih dešavanja, iznijeti jedan citat iz bogate intelektualne zaostavštine gdina Vukčevića, koja staje u dvije knjige, a koji nam osvjetljuje njegovu zasebnu stvaralačku fazu. Nekolike godine prije referenduma, dok je bukmejkovao na koju će stranu, bavio se – kako sam kaže – „takozvanim državnim pitanjem Crne Gore“ te zapisao: „Suština problema (državnog statusa) može se iskazati pitanjem: ‘Šta da se radi?’ Nije nimalo čudno da se to, tipično rusko pitanje postavlja Crnoj Gori, ako znamo da smo dugo sebe smatrali jednom od ruskih gubernija“! Kako to prokomentarisa Nemanja Batrićević „za početak, osim njegove lične opsesije Rusijom, nema ničega tipično ruskog u dilemi ‘šta da se radi’. No, važnija od toga je potreba D. K. Vukčevića da po svaku cijenu svede Crnu Goru na status provincije koja nit ima, nit zaslužuje da bude kovač sopstvene političke sudbine.“ E onda vam baš takav u trenucima velike neizvjesnosti počne glagoljati o tome kako je Crna Gora uvijek bila na pravoj strani istorije, taman kao Raško Konjević kad pravda to što na Cetinju poslije Belvedera sarađuje s Demokratama. Ipak, da je zadržao nešto od te „ruske duše“ koja provijava iz njegovih proplamsaja, svjedoči samo saopštenje CANU – izuzev preambule đe se veli da povodom napada Ruske Federacije na Ukrajinu predśedništvo akademije konačno ima stav, u tekstu se Rusija i Putin NI JEDNOM NE SPOMINJU! Ako je vjerovati istaknutom politikologu, starleti i noćnome vuku dr Dritanu Abazoviću – ono što piše u preambuli se ne računa, važno je ono što piše u dokumentu (tako je ulcinjski Spinoza komentarisao potencijalni Temeljni ugovor između Crkve Srbije i Crne Gore), onda se iz priopćenja CANU ne može protolkovati ko je napao Ukrajinu. U nikolaidisovskome maniru Apokalipse, moramo se zapitati što bi se desilo u slučaju da Putin aktivira nuklearno naoružanje i uništi svijet a da kao jedini dokument civilizacije preostane blago oštećeno saopštenje CANU, bez preambule. Buduće generacije, koje bi dugi niz vjekova živjele pod zemljom zbog radijacije, ne bi mogle saznati ko je uništio Ukrajinu i planetu. Al’ je meteor, al’ su vanzemljci, al’ je nešto slađe od oboje – jer, kao što rekoh, Predśedništvo CANU nakon preambule nije navelo ko je to napao Ukrajinu, odnosno ko je ugrozio „njen teritorijalni integritet“.

Na koncu, kako bi se dodatno shvatila motivisanost kojom je CANU pristupala izradi ovoga istorijskog dokumenta, moramo pomenuti da je prije dan neki na poziv Gradske televizije da dâ izjavu povodom Ukrajine, predśednik Akademije lucidno odgovorio da će se po tome pitanju javnosti obratiti śutra. Naravoučenije – oni koji od varvarskoga napada na Ukrajinu nemaju automatski, instinktivni stav prema tome već im treba vremena da misao Uobraze ne treba ni da se glaskaju! Jer je svaka takva radnja uzaludna, pa i oni korektni redovi iz saopštenja CANU gube smisao. Tim ćemo redovima završiti ovaj tekst: „Žalimo zbog svih žrtava ovog rata i saosjećamo sa stradanjem građana Ukrajine.“