”NERVOZNA RELAKSIRANOST” I SNIMAK IZ ULCINJA: I zato kradem…

Piše: Nebojša Redžić

Čitavog života radim sa tonom. Montiram. Ipak, ubih se dok se pripremam za ovaj tekst da razaznam što se dešava u snimku o navodnoj kupovini glasova u Ulcinju. Malo mi fali da nučim kako se na albanskom kupuju glasovi. Uostalom, red bi bio da znam jezik komšija. Nekako me uvijek blam kad kod Božaja ulazim u Albaniju, a onaj policajac me gleda kao pet eura ukrupno, sve dok mu ne pokažem novinarsku legitimaciju. Tek tada uđem kao čovjek.

Trudim se da shvatim: ulcinjski DPS i budući koalicioni partner Ure u manjinskoj vladi – DUA, otužuju ulcinjsku Uru čiji su koalicioni partneri na lokalnom nivou – SD i SDP, da pripremaju kupovinu glasova. To su isti oni SD i SDP koje DPS drži za svoje “tradicionalne partnere”. A za tu Dritanovu grupaciju vele da bi sada da navodno kupuje kako bi ulcinjski DPS poslali u istoriju i sebi obezbijedili lokalne mandate. Za to vrijeme, DUA koja je dobra sa Demokratkom partijom Fatmira Đeke, sa kojim je zajedno nastupila na izborima 2020.godine, sada “montira” Đeku kao kupca glasova, da bi zajedno sa lokalnim DPS-om dokazala da su oni pošteno došli do svoje kvote 17, dok ovi drugi koji imaju 16, sada hoće da kupe 17.mandat . Je li vam sad jasno?

Pročitah da će “Tužilaštvo angažovati IT odsjek da ispita autentičnost snimka”. Mogli su da pitaju i mene. Odmah bih im rekao da je snimak montiran. Kako? Pa, svaki audio snimak, ako je snimak – je montiran. Ako ništa drugo, iz snimka ćeš isjeći disanje, šmrktanje, pauze i ostale suvišne stvari, kako bi dobio na dinamici. Ovdje, recimo, izgleda kao da je Dritan na početku vještački umetnut, jer nemoguće je da je prećutao ostalih 2,5 minuta. Takođe, ambijentalni ton na 0,17 kada Đeka kaže “Đe si gazda”, drugačiji je od onoga prije toga.

Ali je zato surovo jasno da Đeka “ide u komadu”, dok na pitanje nepoznate osobe – “Koliko vi dajete za glas?”, navodno odgovara: “Onoliko koliko ti niko nije dao. Jesi li razumio? Neće ti ništa faliti. Ako ti neko dođe i nudi nešto, ti dođi kod nas”. Potom izvjesni Mehmeti nepoznatoj osobi navodno govori: “Ako ti neko bude ponudio 100 ili 200 eura, od nas imaš 50 eura više”.

I baš u momentu kada sam dešifrovao prvobitni, skraćeni, dobijam informaciju da se upravo pojavio kompletan snimak. Sada više nema dileme. Tu montaže nema. Čak ni za one koji ne znaju albanski.

Samo se uklopili u sistem

Neko je baš opasno ”podvalio” Dritnovima. Sve ono što su par decenija predstavljali kao ključnu odrednicu svog političkog programa, sva njihova borba protiv DPS-ovih snimaka, koverti i ostlih afera ili nazovi afera kojima se bavio i Savjet Evrope, okrutno im se vratilo u vlastitu kuću. Nedostajala je samo visprenost Duška Kneževića, pa da se ovaj materijal pretoči u video snimak. No, u nedostatku slike, ostaje nam imaginacija. Upravo zamišljam raspojasanog Đeku koji u opuštenoj atmosferi pita onog momka: “Poznaješ li ti mene” ili onu NN osobu koja sa grčom na licu želi znati “koliko dajete vi za glas?”

I već vidim kako Stejt Department priprema izvještaj o stanju ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori gdje jasno potencira “pokušaj kupovine glasova u Ulcinju”. Pred očima mi je Savjet Evrope koji traži “da se ispitaju navodi o kupovini glasova na loklnim izborima”. Gledam Bilčika, Piculu, Pisonero…kako iznose razočaranje što će događaji u Ulcinju uticati na kredibilitet manjinske vlade. Eskobar će svakako ćutati jer je, izgleda, vidio s kim ima posla pa je digao ruke od svega.

Onda se vratimo u realnost i vidimo Demokrate koji poentiraju: “Svaka priča o ‘ubrzanju euro integracija’, ‘odblokiranja države’, ‘pomirenja’ i slično, samo je najjeftinija moguća maska za golu borbu za moć u kojoj se ne preza ni od jednog prljavog postupka, a čija žrtva je izborna volja građana Crne Gore…”

Još kažu da “ovakve međusobne optužbe znače stavljanje tačke na politički kredibilitet učesnika aktuelnih političkih procesa formiranja neke nove skupštinske većine…”

Ne pamtim kada su Demokrate nekada bili ovoliko u pravu. Naravno, ako iz ove, ulcinjske priče o kupovini ljudskih duša makar jednom izuzmemo DPS i pod uslovom da se ovo ispostavi kao tačno. Jer, kao prvnik, moram poštovati prezumpciju nevinosti. Ali, takođe mogu prizvati u pomoć pravno pravilo da se “očigledne stvari ne dokazuju”.

Tek onda, mogu ponoviti tezu koju sam više puta napisao: dugogodišnja opozicija, nizom poteza sa pozicije vlasti, pokazala je da se nije borila da promijeni okoštali sistem, već se trudila da se u taj sistem uklopi. I tu leži sva tragika crnogorske smjene vlasti famoznog 30. oktobra, nakon koje smo dobili destrukciju i nazadovanje u svim oblastima života. Isto je sa pripremom i organizacijom izbora. Jer, niti su pročišćeni birački spiskovi, niti je donijeto novo izborno zakonodavstvo, niti je prestala (zlo)upotreba državnih resursa za potrebe političkih partija, niti se sa pozicije vlasti manje kradu glasovi.

Dritan je pljunuta kuja Vidosava

Prije nego je postao potpredsjednik klero-nacionalističke, apostolske Vlade, jednom sam, prateći opozicione nastupe Dritana Abazovića, tog momka okarakterisao kao „albanskog Kilibardu“. Jeftini populizam koji je provijavao iz svake izgovorene riječi, potreba da se dopadne, uz nadmenost koja krasi one koji su pročitali koju knjigu više od običnog puka, provijavali su iz svakog njegovog poteza. Bio sam siguran da se ne političkoj sceni pojavio lik sličan Novaku Kilibardi, naizgled benigne pojave i ograničenih političkih dometa, a opet pritajeno agresivan i spreman na sve zarad ostvarenja cilja.

Priznao je više puta Novak da su ga u politiku uvele određene službe sa namjerom da se sa pozicije univerzitetskog profesora, uključi u imperijalni, velikosrpski projekat i misiju posrbljavanja Crnogoraca. Naravno, uz sve što uz to ide: zastrašivanje manjina, narušavanje građanskog karaktera Crne Gore, uklanjanje sa puta svega što srpski ne misli, niti srpski zbori.

Ne znam koje su službe podigle omalenog Dritana, ali je izvjesno da se ovakva pojava na političkoj sceni Crne Gore nije gledala. Iako smo u 30 godina vidjeli sve i svašta kada je kadrovska ponuda u pitanju.

Tada sam napisao da se treba paziti ljudi koji su se skupili uz njega stajući „pod dritanku“. Naime, tako sam nazvao njegovu frizuru koju je sam, bez imalo srama, pretenciozno uporedio sa Maradoninom. Zaista, on kapu za svoju ideju nema. Nije napravljena. Neće biti ni da je to šubara sa kokardom koju mu pripisuju, jer on je pod nju stao iz moranja. Njegova kapa nije ni ona partizanska, jer vrijednosti antifašizma ne isijavaju iz njegovih stavova. Naprosto, ono što on nosi ispod „dritanke“, odraz je jedne manipulativne logike prevare, osvete i puta u ništa, namjere da Crnu Goru obezliči, uruši u njoj sve preostale tradicionalne vrijednosti, ponizi njen identitet, relativizuje asimilatorski atak na nju, ubrza njen identitetski slom i učini je samo flekom na mapi Zapadnog Balkana, uvodeći je u podmukli projekat „Otvoreni Balkan“ miks spsko-albansko-hrvatskog imeprijalnog projekta.

Čak i to što je oborio Vladu u kojoj je potpredsjednik i izdejstvovao da formira novu u kojoj bi trebalo da bude premijer, nikako ne znači da je shvatio uzaludnost svojih namjera. Ukapirao je jedino da su mu saputnici bili pogrešni, pa sad očajnički traži nove, sve uz mentorstvo ljudi koji nikada nijesu niti će razumjeti Crnu Goru.

Njegova nervozna „relaksiranost“ koja izbija iz svake izgovorene riječi, njegova bahatost u političkim sudovima, osionost u donošenju odluka, kršenje svih procedura, nepoštovanje Ustava, bagatelisanje svih vrijednosti tradicionalne Crne Gore i stil katkad svojstven polusvijetu litijaške provenijencije, možda ne smetaju onome ko je osuđen da ga takvog trpi.

Onaj, međutim, ko promišlja da je tako opskurna osoba u poziciji da donosi odluke – ko god mu ih iz neke zavjetrine diktirao – može samo da strijepi od svakog njegovog novog poteza. Sada je raskrinkan i kao kradljivac glasova. Naravno, ako ODT ili SDT predmet dovedu do kraja. Potom bi da gasi nepodobne medije.

U državi koja nema vladu, u kojoj je ključeve Skupštine zaplijenio Putinov najamnik, gdje je bezbjednosni sektor u rasulu, evropske integracije stoje, a životni standard se urušava, samo beznadežno zatucan homo politikus može povjerovati da potpredsjednik vlade koja je pala i šef sektora bezbjednosti koji ne postoji, može biti dobar premijer nove.

Ako bih u tradiciji Crne Gore, u njenoj književnosti, narodnoj pjesmi ili ratničkoj istoriji tražio lik koji savršeno odgovara Dritanovim osobinama, onda se on nesporno nalazi u narodnoj pjesmi „Ženidba kralja Vukašina“. On je, dakle, pljunuta kuja Vidosava. Ona osoba koja iz grada Pirlitora na Durmitoru odlazi „bijelome Skadru na Bojani“ da bi drugome „preo svilu na zlatnom vretenu“. Vidosava je, znate već, izdala svoga muža, vojvodu Momčila, ne bi li otišla za kralja Vukašina koji je poslušao savjet ostavljenog muža: „danas mene u tebe izdala, a sjutra će tebe u drugoga”.

Dritan Abazović, nekadašnji ljubitelj ”srpskog sveta”, počeo je da ruši sve mostove za sobom. Danas ga ne vole ni u Podgorici, ni u Beogradu. Ostao mu je samo rodni Ulcinj, a ni tamo ga, sudeći po rezultatu, njegovi neće. I zato, kaže snimak, hoće da krade. On ili njegovi, svejedno.