Naravno da je Careviću sve dozvoljeno. I to ne od juče

Piše: Andrej Nikolaidis

“Hoće li nadležni konačno reagovati ili je Carevićima zaista sve dozvoljeno?”, pita se Miloš Nikolić, portparol i poslanik DPS-a, nakon što su braća šefa Budve napala novinare Gradske TV.

Sve im je dozvoljeno, naravno. Čemu retorička pitanja?

Sve im je dozvoljeno. I to ne tek danas. Niti od juče. Nego im je bilo dozvoljeno i za DPS-ova zemana. Što je važno zapamtiti, da se ne bi ponovilo: Carevići i ostali osioni lokalni šerifi koji su nekažnjeno mogli zgrtati, takozvane obične ljude tretirati kao crve, iz blata i gliba kao prirodnog okruženja, iz rupe, iz ničega, iz apsolutnog ništavila prigradskih pečenjara sa trobojkama i pevaljkama u kojem bi, da je trunke sreće, zauvijek i ostali, izvučeni su i instalirani kao “krupni lokalni igrači” mnogo prije promjene vlasti u Crnoj Gori.

Prosto, da ne bi bilo zabune: plažu, zapravo plažurinu, Carevićima nije dao Dritan, nego DPS. Uzurpaciju zemljišta na kojem su ozidali svoj stočarsko-ugostiteljski objekat nekažnjeno su izvršili za vrijeme DPS-a, a ne Zdravka i Dritana. Sve njihove očito nezakonite aktivnosti odvijale su se pod pravnim kišobranom kotorskog suda – kako za vrijeme DPS-a, tako i u vremenu Zdravkovom i Dritanovom.

Da, Careviću je dozvoljeno da kad god mu se prohtije nekažnjeno daje veleizdajničke izjave. Dozvoljeno mu je da svojom građevinskom mehanizacijom uništava tuđe automobile, kao Terminator u službi Crkve Srbije. Dozvoljeno mu je da plaže, farme, šljunkare i ostali biznisi njega i njegove familije budu eksteritorijalni, da na njima ne važe zakoni Crne Gore. Da, u tome mu pomažu sadašnji, kao što su mu pomagali i bivši ministri; pomaže mu sadašnje, a bogami mu je pomagalo i ondašnje pravosuđe.

Godzila je rezultat nuklearnih proba na Pacifiku. Čudovište iz močvare je posljedica odlaganja toksičnog otpada u nekad plave lagune. Bato Carević je proizvod najtoksičnijeg, najradioaktivnijeg otpada koji se Crna Gora proizvela u zadnje tri decenije. Bata Carevića je oformilo sve najgore u Crnoj Gori.

Svaki truli kompromis, svaka ideološka abominacija, svaka pseudovjerska laž, svaka istorijska fatamorgana, svaki krik primitivizma – sve se to sabralo i u Batu Careviću našlo savršenu artikulaciju; otjelovljenje, takoreći.

Bato Carević je najvrjedniji simptom Crne Gore. Vidiš i čuješ njega i jasno ti je šta sve ne valja sa društvom u kojem je Bato Carević moguć. Dijagnoza, doduše, odavno nije sporna. Nije pitanje šta ne valja sa nama, nego: ima li nam lijeka.