Žovijalni premijer i njegovi jadi

Piše: Goran Popović

Premijer Dritan Abazović, umjesto što stalno priča o resetovanju odnosa sa Srbijom, prvo bi trebao da resetuje sebe, pribere se i upriliči svoje ponašanje državničkoj funkciji koju obnaša. Jer, prosto je neprijatno gledati i slušati kako se sa predsjednikom Vlade tvoje države sprdaju evropski novinari, nazivajući ga „žovijalnim političarem koji je rođen za komediju“, sa sve grivom i klovnovskom gestikulacijom.

Eto takav Dritan će nam opet u Beograd. Pošto ga je Vučić poslije instrukcija u Davosu prošetao do Ohrida, sad je nestašnog đaka pozvao na dodatnu nastavu o „Otvorenom Balkanu“ i ostalim temama za „resetovanje“ Crne Gore za potrebe nove varijante „Srpskog sveta“. Dritan je, inače, i do sada, a posebno kao vicepremijer kleronacionaističke vlade Zdravka Krivokapića, bio odan podanik predsjednika Srbije i Crkve Srbije u razaranju crnogorske državnosti. Tolerisanje „bitke za Nikšić“ i vojno-policijska logistika za popovski desant na Cetinje, na koji je ponosan, dobre su Dritanu preporuke za ponizna gostovanja na kanabetima Vučića i Porfirija.

A ko je šef „Otvorenog Bakana“ zorno je na znanje dao u Ohridu Aeksandar Vučić obraćajući se s visine našem veselom premijeru riječima: „Dritane, uvijek ste dobrodošli, ako hoćete dođite, ako nećete vaša volja.” Pa i Sergej Lavrov je otvoreno rekao da podržava srpski projekat “Otvoreni Balkan”.
Gabrijel Eskobar, koji i dalje tvrdi da je “Otvoreni Bakan” treći stub američke politike u ovom regionu i da je riječ o “sjajnoj ideji”, insitirao je, međutim, da to mora biti isključivo ekonomska, a ne politička priča. Usput je, diplomatski neoprezno, i sam priznao kako mu još nije jasno kako će ta “sjajna ideja” funkcionisati?!
Sa evropskih adresa u Briselu, opet, sve je više rezervi u odnosu na “Otvoreni Balkan”. Čak je juče njemački kancelar Šolc direktno najavio da će se od jeseni više posvetiti Berlinskom procesu i pozvati lidere regiona kako bi efikasnije realizovali tu agendu, koja je uz CEFTU sasvim prikladna za uspostavljanje tog regionalnog tržišta. Ali po pravilima i standardima Evropske unije, a ne balkanskih „važnih igrača“.
Crna Gora posebno, kao država koja je otvorila sva pregovaračka poglavlja, koja je u veikom dijeu usagasila svoje zakonodavstvo sa evropskim i značajno zakoračila u implementaciju tih evropskih standarda, nema nikakvog interesa da se uključuje u Vučićev „Otvoreni Balkan“. Naprotiv, svi argumenti kazuju da bi to bilo usporavanje ili potpuno zaustavljanje njenog integracionog procesa.
To je juče na Gradskoj TV plastično objasnila gospođa Daković na primjeru veterinarske i fitosanitarne kontrole bezbjednosti hrane. U toj oblasti, naime, Crna Gora je donijela oko 5000 propisa usaglašenih sa evropskim standardima, dok Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija nijesu ni počele to da rade. I dok bismo ih godinama čekali da to učine, preko naše granice stizala bi roba bez ikakve kontrole uvoza hrane, čime bismo praktično bili diskvalifikovani za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12.
Priča o nekom zajedničkom putu zemalja regiona prema Evropskoj uniji zapravo je politički idiotizam. Uzmimo samo primjer Srbije sa kojom je naš premijer spreman da resetuje odnose. U toj nam susjednoj državi, prema najnovijim istraživanjima, većina građana bi glasala protiv ulaska u EU, a predsjednik Vučić juče je izjavio da se neće pridružiti Briselu i uvesti sankcije Rusiji zbog brutalne agresije na Ukrajinu. Naprotiv, kako je zakukuljeno objasnio, on bi uveo sankcije zemljama članicama EU, koje su učestvovale u NATO intervenciji na SRJ 1999. godine. Osim toga, njemački kancelar Šolc bio je ekplicitan da Srbija ne može, i da hoće, u Evropsku uniju dok ne prizna državu Kosovo! A to se neće desiti bez gusala…
Uzmemo li sve ovo u obzir, kakav interes Crne Gore može biti Dritanovo resetovanje odnosa sa Srbijom. Bio bi to u suštini rizično i kontraproduktivno za našu konzistetntnu prozapadnu spoljnu politiku od obnove nezavisnosti (izuzev crne rupe za vrijeme Zdravkove i Dritanove vlade). Zapravo bi prvo Srbija trebalo da resetuje svoje odnose sa Zapadom, odnosno sa Rusijom, kako bismo je mi prihvatili kao partnera, a ne da nam Dritan uporno demonstrira servilnost prema beogradskom režimu i gazda Vučiću. Koji su ga jadni snašli da se tako ponaša, samo on zna.
No, takav nam je naš premijer. Nikad ne znaš s kim će i kako će. Zato protiv njega čak i đeca protestuju. A on im je opet obećao da će brzo izgraditi novu školu „Vladimir Na(D)zor“…