Ima nas. I biće!

Piše: Nebojša Redžić

Panika u „srpskom svetu“. To je najsažetiji iskaz onoga što se danas događa u glavama svih koji bi da Crnu Goru vide zgaženu i poniženu. Tako izgleda reakcija na najavljeni protest suverenističkih snaga koji će se danas održati ispred crnogorskog parlamenta.

Običan, miran, nenasilan protest – jer Crnogorci drugačije ne znaju – izazvao je nemir, strah i zebnju mrzitelja svega crnogorskog. Taman kada su pomislili da su na dobrom putu da privedu kraju svoj asimilatorski pir, kada su javnost doveli u stanje naviknutosti da bacaju izmet po Crnogorcima, guše nas suzavcem i gaze po najvišem pravnom aktu države koju mrze, opet moraju da strahuju za svoj projekat.

Ipak, ako je suditi po onome što najavljuju lideri DPS-a koji su konačno uslišili vapaje svojih pristalica i pozvali ih na skup, neće se dogoditi ništa neobično. Niko neće tražiti da se oružjem udari na ono malo preostalih institucija koje još nijesu urušili – kao oni kada su se bunili što je Milo Đukanović 1997. godine postao predsjednik Crne Gore. Niko neće kamenicama na policiju – kao oni kada su mitingovali protiv priznanja Kosova. Niko neće ni kampovati ispred parlamenta i okretati prasad na ražnju – kao oni kada su širili čerge i prijetili da će tamo ostati sve dok Crna Gora ne padne na koljena pred avetima velikosrpskog nacizma.

Okupljeni ispred parlamenta, Crnogorci će večeras pokazati prvenstveno – da ih ima. Da nijesu posustali pod asimilatorskom čizmom. Da neće kleknuti pred „duhovnošću“ srpskih popova koji se lažno predstavljaju kao crkva. Da će onaj iskonski slobodarski duh koji se uvijek budio kod Crnogoraca pred svim osvajačima i neprijateljima njenog postojanja, još jednom aktivirati instinkt opstojnosti i trajanja Crne Gore.

Čak i danas kada su ostali na goloj ledini, bez svojih predstavnika u vlasti, bez vođstva u državi koju su stvarali i održali kroz vjekove, Crnogorci su naredni da svojim tiranima pokažu da još traju. I da će trajati.

Atak na Ustav kao završni čin asimilacije

Od kada su se uz pomoć crkve i zahvaljujući pogrešnoj procjeni ambasada nekih tradicionalno partnerskih država dočepali vlasti, uslužne stranke zvaničnog Beograda i njihovi nezavisni apostoli, sve snage i umijeće upotrijebili su ka samo jednom cilju – urušavanju svih ionako krhkih institucija države Crne Gore i slamanju njene ekonomske supstance. Čak u većini situacija nijesu ni skrivali da institucionalno i ekonomski urušena država, može i mora imati samo jedan izlaz – ulazak u velikodržavni projekat nazvan Otvoreni Balkan i molbu zvaničnom Beogradu da nas, tako ojađene i unižene, nahrani i odbrani.

Istina, posao im je bio značajno olakšan zbog propusta njihovih prethodnika, višedecenijskih gospodara Crne Gore, koji su posustali na putu ispunjavanja evropskih standarda, zapustili ekonomski razvoj i potpuno kiksali kada je u pitanju vođenje identitetske politike – kako one gdje je trebalo raditi na njegovanju državnog, tako još više na afirmaciji nacionalnog identiteta najbrojnijeg naroda.

Pritom, valjda saglasno činjenici da je „novu-staru većinu“ crkva dovela na vlast i sastavila im Vladu, njeni puleni zdušno su se potrudili da izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti i tzv. „temeljnim“ ugovorom kao kulminacijom snishodljivosti prema srpskim popovima – vrate dug prema stvoriteljima. Naredni cilj na kojem su tako predano poradili, bio je atak na najviši pravni akt države – Ustav. Jer, kakva bi to okupatorsko- asimilatorska misija bila, ako joj to ne bi bilo vrhovno dostignuće?

Nedavne izmjene Zakona o predsjedniku kojim su nižim pravnim aktom pokušali da suspenduju viši, trebalo je da bude koračanje na viši stepenik kojim se unižava država. U danima kada se nije javio baš nijedan pravnik koji bi podržao njihovo viđenje suspenzije ustavnih ovlašćenja predsjednika, oni su drsko i nevaspitano insistirali na samovolji i urušavanju pravnog sistema države.  Prethodno, potrudili su se da prijedlogom Urinih kandidata za sudije Ustavnog suda i očekivanom reakcijom DPS-a – da ne želi da podrži takve kandidate – krivicu za bezvlašće i blokadu rada onih koji bi trebalo da odlučuju o poštovanju ili kršenju Ustava – prebace na svoje političke protivnike.

I onda se čude što im iz zemlje i inostranstva pravni stručnjaci poručuju da su pretjerali, da su se preračunali i da se tako ne može gaziti po najvišem pravnom aktu države. Čude se i kada OIK Podgorice ne želi da proglasi rezultate lokalnih izbora, jer o žalbama treba da odlučuje Ustavni sud koga su Dritan i družina svjesno suspendovali. Čude se i kada im predsjednik Đukanović, shodno svom ustavnom ovlašćenju, vrati izmjene Zakona o predsjedniku na ponovno odlučivanje, bez garancija da će ga potpisati i nakon ponovnog izglasavanja. Jer – nema Ustavnog suda koji bi cijenio ustavnost takvog poteza.

Marionete ”srpskog sveta” željele su i dobile su institucionalni haos. No, taj haos mogao bi im se obiti o glavu. Jer, kada se počne sa svjesnim urušavanjem pravnog poretka, reakcija postaje lančana. Takva, može da pokvari i njihove planove pa da zamišljeni slijed događaja – ne krene željenim putem.

No, ne treba da bude iznenađenje ako su oni spremni i naredni da za svaku pravnu zavrzlamu izazvanu nefunkcionisanjem institucija sistema, upotrijebe rješenje koje se sastoji u četrdeset jednom glasu za neki novi akt koji će suspendovati onaj koji im smeta. Zvao se on i Ustav jedne države.

Demaskiranje srpskih laži

Upravo zato, današnji miting može da im pokvari plan. Jer, gomila subjekata upregnutih u logiku ”srpskog sveta” po kojoj Crna Gora mora nestati – od Đilasovih Vijesti do Vučićevog Joanikija – upravo su se spremali da predstave „urbi et orbi“ da Crnogoraca više nema i da su pretvoreni u statističku grešku. Samo ih je korak dijelio od teze da će na narednom popisu stanovništva Srbi izdominirati Crnom Gorom i onako velikodušni ostaviti koji procenat Crnogoraca da služe kao turistička atrakcija.

Večerašnji skup ispred Skupštine Crne Gore može demaskirati još mnoge srpske laži plasirane od 30. avgusta 2020. godine na ovamo. Pogotovo najveću od njih – da su Crnogorci tamo neke rijetke preostale plemenske družine koje se još nijesu posrbile samo zato što služe za odbranu nelegalno stečenog imetka njihovih vođa i zaštitu kriminalaca u redovima bivše vlasti. Kakva drska podmetačina, kakva besprizorna laž! Ne znaju da upravo takva građevina sazdana od izmišljotina i pogrešne predstave o najomraženijem im od svih naroda – čini Crnogorce jačim i homogenijim.

Jer, opstajali su Crnogorci i kada su im nakon 1918. godine palili domove, ubijali djecu, gradili žandarmerijske stanice kao dostinguće ekonomskog razvoja u kraljevini SHS kako bi ih bolje u lance vezali. Opstajali su iako su im ukidali državu, crkvu, naciju, jezik, kapu, nošnju, običaj…  Opstajali su i kada su im kamom i nožem utjerivali četništvo i kralja u te nepokorne i slobodom opijene crnogorske glave. Opstali su i zbog 1989. i zbog 1992. i zbog 2020. godine.

To da su Crnogorci jači što su ataci na njihov identitet i opstanak ogoljeniji i intenzivniji, nije ništa novo. No, osim petlje da se novim atacima na državnost i trajanje Crne Gore pokažu zubi, potrebna je pamet i potreban je razum. Skup radi skupa ne znači mnogo, osim poruke da Crnogoraca ima i da će ih biti.

Na skupu treba jasno postaviti cilj, načiniti listu zahtjeva i planirati akciju koja će imati efekta. Jedna od njih mogla bi biti bojkot parlamenta suverenističkih stranaka kao nepristajanje na pravni haos u državi. Patriotske pjesme i mahanje državnim zastavama, treba da budu samo logistika ugodna za oko i uho.

Prevashodno, DPS ne smije pokušati da iskoristi ovaj skup za homogenizaciju Crnogoraca radi njihovog okupljanja za interese te partije. Takva logika bila bi pogrešna i brzo pročitana. Učenje na vlastitim greškama, koje do sada nije bilo manir najjače crnogorske stranke, konačno bi moralo početi da im bude vodilja.

Jer, tek ako dozvole da se crnogorski patriotski duh razmahne u više pravaca, da svak krene svojim, crnogorskim putem koliko god bio različit od njihovog, zajedno će se stići do cilja. Povratak na period prije 30. avgusta 2020. godine više nije moguć, a ni poželjan. Što prije to shvate u najjačoj crnogorskoj partiji, biće bolje za sve.

Osim krika koji će domaćoj i međunarodnoj javnosti staviti do znanja da je duh crnogorski neuništiv, današnji protest zbog urušavanja pravnog poretka zemlje i njenog ekonomsko – socijalnog propadanja, mora odisati novim poletom kao nagovještajem još jedne reinkarnacije crnogorstva. Samo kao narod koji je svjestan svoje veličanstvene prošlosti kao ishodišta za budućnost u kome će vladati vrlina i viteštvo koji su krasili naše pretke, ima šansu za izgradnju novih temelja svoje opstojnosti. Ovoga puta Crnogorci će svoju slobodu osvajati srcem u junaka, ali bez svijetlog oružja. Mudošću, strpljenjem i superiornošću svojih ideja.

Skup na kome bi se samo konstatovalo da će se – u slučaju neispunjenja zahtjeva – održati novi skup, bolje je i ne organizovati.