Bojkot popisa nije kažnjiv!

Piše: Milenko A. Perović

U crnogorskoj javnosti izložen je niz argumenata da se popis stanovništva odgodi za politički povoljnije vrijeme. Marionetska Vlada u Podgorici – kao produžena ruka velikosrpske hegemonističke politike – odbila je svaki razgovor o odgađanju popisa. Bojkot popisa je najsmisleniji i najsnažniji odgovor građanstva na uzurpatorsko ponašanje marionetske Vlade.

Šta je bojkot popisa?

U jednom od značenja, bojkot je oblik političke borbe protiv državne vlasti ili njenih odluka. Sastoji se u potpunom ili djelimičnom prekidu komunikacije s tom vlašću, građanskoj neposlušnosti, otporu i opstrukciji sprovođenja njenih odluka. Svrha bojkota je pritisak na vlast da odstupi od odluka koje su neprihvatljive za manji ili veći dio građanstva, odnosno, da onemogući ostvarenje tih odluka.

Bojkotovanje sprovođenja popisa u Crnoj Gori usmjereno je protiv odluke Vlade da ga održi po svaku cijenu. S raznih strana već su se čule ocjene da u postojećim političkim uslovima popis ne može biti legalan niti mu rezultati mogu biti legitimni. Svrha bojkota je navođenje državne vlasti da odustane od popisa ili da on propadne zato što je građanstvo odbilo da se popiše! Popis se može smatrati propalim ako ga odbije bar deset do dvadeset posto građana! Propalim se može smatrati i ako u tolikom procentu građani izraze argumentovanu sumnju u legitimnost objavljenih rezultata!

Na osnovu čega građanstvo ima pravo na bojkot popisa?

Ima ga na osnovu onoga što je u prirodno-pravnoj doktrini naziva ius resistendi (engl. right of resistance, franc. droit de résistance, njem. Widerstandsrecht, rus. право на восстание).

Ius resistendi je pravo na otpor građana protiv odluka državne vlasti. Njime se legitimira pravo građana na samoodbranu od vlasti, pravo da očuvaju pravni poredak te pravo da odvrate vlast od zloupotreba. U slučaju popisa u Crnoj Gori ius resistendi je pravo građana na otpor konkretnoj političkoj mjeri vlasti.

Pravo na otpor implicira upotrebu pojedinačne ili kolektivne sile protiv odluka državne vlasti. Ono omogućava najviši oblik političke neposlušnosti. U slučaju popisa u Crnoj Gori ono se ne opredmećuje kao pravo suprotstavljanja ugnjetavanju ni pravo na revoluciju, nego je pravo građana da svim sredstvima brane svoja prava i slobode od uzurpatorske odluke vlasti. Ius resistendi podrazumijeva samoovlašćivanje pa i obavezu građana da se odupru državnom autoritetu koji krši ljudska prava.

U kakvom su odnosu ius resistendi i pozitivno pravo?

Pravu na otpor nije potrebno pozitiviranje, tj. pozitivno-pravno normiranje. Ono spada u prirodno pravo te stoji iznad normi pozitivnog prava. Ovim normama ono se ne može onemogućivati ni zabranjivati. Antipravnog je karaktera svaka pozitivna norma kojom se predviđa kažnjavanje primjene prirodnog prava!

Tradicionalno, ius resistendi je „pravo otpora tiraniji, koje zahtijeva pravo koje se ne može otuđivati (Ius resistendi est ius resistendi contra tyrannidem apud ius quod alienari non potest postulatur)!

Pravo na otpor prvi je put zabilježeno u pisanom obliku u američkoj  Deklaraciji nezavisnosti (1776. godine) te u francuskoj  Deklaraciji o pravima i slobodama čovjeka i građanina (1789.). U savremenoj epohi u preambuli Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN (1948) kaže se da je „bitno da ljudska prava budu zaštićena pravnim poretkom kako čovek ne bi bio primoran da pribjegne pobuni kao krajnjem izlazu protiv tiranije i ugnjetavanja.“

U Ustavu Crne Gore, kao i u ustavima većine savremenih demokratskih zemalja, ius resistendi nije posebno normirano. No, ono direktno proizilazi iz proklamacije narodnog suvereniteta, tj. ustavno zaštićene pozicije naroda kao jedinog izvora vlasti u državi. Njegov ustavni status daje mu pravo da se suprotstavlja svakoj uzurpaciji i zloupotrebi vlasti.

U čemu je pravni osnov bojkota popisa?

Osnov mu je prirodno-pravnog i pozitivno-pravnog karaktera. Najdirektnije se izvodi iz navedenog stava u preambuli Univerzalne deklaracije o pravima ljudi. Utemeljuje se na ideji narodnog suvereniteta u Ustavu Crne Gore te cijelom nizu ustavnih odredbi o zaštiti prava i sloboda građana. Pravo na otpor aktivira se „ako nijedan drugi lijek nije moguć.“ U crnogorskom bojkotu popisa na djelu je tzv. pasivni oblik otpora koji se opredmećuje kao nenasilno odbijanje popisa. Svrha otpora je vraćanje na status quod ante (stanje koje je postojalo prije uzurpatorskog raspisivanja popisa).

Dopuštenost otpora počiva na pravu na otpor protiv prijetnji narušavanja reda od strane državne vlasti, na otporu zanemarivanju ljudskih prava i ugrožavanju opšteg dobra, na otporu narušavanju nadindividualnih vrijednosti te zaštiti od državne vlasti koja namjerava srušiti postojeći ustavni poredak.

Šta su objektivni razlozi bojkota popisa?

(1) Državna Vlada u tehničkom mandatu nema legitimno ni bilo koje drugo pravo da odlučuje o popisu stanovništva u uslovima duboke političke i društvene krize u kojoj se nalazi Crna Gora.

(2) Odluka o popisu stanovništva nije legitimna, jer nije proistekla iz šire društvene diskusije niti iz težnje da se u njoj postigne društveni i politički konsenzus.

(3) Vlada je projektovala odluku o popisu s namjerom da izazove teški politički konflikt u crnogorskom društvu.

(4) Odluka o popisu nije legitimna, jer nije donijeta dogovorom relevantnih političkih subjekata.

(5) Vlada je ignorantski odbila sve zahtjeve iz političke i društvene sfere za odlaganjem popisa dok se ne stvori politički i društveni ambijent za njegovo provođenje, posebno dobro argumentovani zahtjev najveće opozicione partije u crnogorskom Parlamentu.

(6) Odluka o popisu nije legitimna, jer najveći dio civilnog društva u Crnoj Gori jasno i nedvosmisleno je izrazio negativno mišljenje o njemu, njegovoj političkoj pozadini i anticrnogorskim namjerama onih koji su ga raspisali.

(7) Na temelju mnoštva nezakonitih radnji ove državne Vlade – koje su pogađale i destruirale sve elemente državnog i društvenog bića Crne Gore – zakonomjerno je predviđanje da će Vlada i njene službe u svim fazama provođenja popisa postupati nezakonito, vođene namjerom da krivotvore njegove rezultate.

(8) Proces popisa od početka prati propagandna kampanja s teškim lažima i istorijskim falsifikatima sračunatim na svjesno obmanjivanje građanstva u pogledu važnih pitanja koja se nalaze u popisnim materijalima. Cjelokupni državni aparat omogućava i podržava ovu kampanju laži i falsifikata.

(9) Kampanja je praćena otvorenim prijetnjama građanstvu koje se usuđuje da o svojim identitetskim interesima misli drugačije od marionetske Vlade i njenih beogradskih mentora.

(10) Vlada čini krivično djelo veleizdaje, jer otvoreno propagira popis stanovništva kao uvod u destrukciju nezavisne i suverene države Crne Gore.

(11) Vlada sarađuje s beogradskim anticrnogorskim režimom u ugrožavanju i negiranju spoljašnjeg i svih oblika unutrašnjeg suvereniteta Crne Gore! Popis je kreiran kao negacija obje strane suvereniteta!

(12) Vlada prijeti kažnjavanjem građana koji će bojkotovati popis.

Da li je pravno utemeljena prijetnja kaznama zbog bojkota polisa?

Vlada se pouzdava u kaznenu moć pojedinih odredbi Zakona o popisu stanovništva, imovine i stanova (2011/2022). Međutim, „pravni umovi“ Vlade – koji prijete građanima ako se odluče za bojkot popisa – nijesu čitali ili nijesu shvatili ovaj Zakon! Nijesu oni ni pokušali dokučiti da pisci onoga Zakona nijesu ni pomislili da predvide kazne ako građani odbiju da se popisuju. Znali su da bi to bilo u teškom protivurječju s ius resistendi!

Konkretno, članom 26 (stav 1) Zakona normira se „dužnost“ građanina da učestvuje u popisu. No, ne predviđa se nikakva kazna ako građanin odbije da se popiše. Dakle, Zakon ne predviđa kažnjivost bojkota popisa!

S druge strane, članom 35 (stav 1) Zakona predviđa se kažnjivost građanina koji je pristao na popis, ako „ne da podatke koji se od njega traže popisom i ako na svako pitanje ne da tačan i potpun odgovor.“ Za to je predviđena novčana kazna u iznosu od 100 do 500 eura!

Jednostavnije rečeno, nije kažnjivo vratiti popisivača sa svoga kućnoga praga! No, kažnjivo je pustiti ga u kuću pa mu davati pogrešne odgovore! Građani koji odluče da bojkotuju popis mogu se pozvati na ius resistendi i na Zakon o popisu stanovništva, imovine i stanova. Zato nemaju razloga da strahuju da bi ih sud mogao kazniti zbog bojkota popisa!