KAKO JE IZVJEŠTAJ EK SUMIRAO NERED “OSLOBODILACA”: Znamo šta ste radili prošlog ljeta…

Piše: Željko Vukmirović

Opasan je privid da je izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori, koji je predstavljen ovoga mjeseca, prošao nezapaženo ili imao tek skromnu prezentaciju u medijima. Upravo tekst izvještaja predstavlja uputstvo za upotrebu u razračunavanju sa kreatorima pogubnog učinka po crnogorsku državu i posljedicama koje su odredile traćenje vremena i novca građana Crne Gore. Rok za upotrebu ovog evropskog dokumenta je neograničen.

Uz napomenu da je prethodna postava izvršne vlasti otišla uvjerena da lična odgovornost i nije nešto zbog čega bi naročito cijepali glavu.

Ponajprije, izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori, doslovce, ne ostavlja prostora za manipulacije bivšim nosiocima izvršne vlasti. Čitati, Dritan Abazović. Ovo je važno napomenuti posebno iz razloga što je bivši premijer i nakon gubitka vlasti nastavio da iznosi teoriju o sopstvenom izuzetnom učinku, te izvještaj EK promovisao kao tekst koji je “dotukao svakodnevnu propagandu o radu 43. Vlade”.

Upravo prateći tekst izvještaja, stiže se do zaključka da su te svakodnevne kritike upućene Abazovićevoj vladi još i bile skromne u odnosu na jasnoću izvještaja Evropske komisije.

Da sve bude još interesantnije, Abazović se u jednom od svojih nedavnih javnih nastupa čak i zahvalio EK na preciznim formulacijama. Ipak, nakon uvida u izvještaj, ovaj komentar bivšeg premijera može se smatrati prije za uličarski blef i demagoško trabunjanje nego ozbiljan stav političara kojem je ukazano povjerenje da zastupa interese države. Još, a važno je i to istaći, Abazović se stalno poziva na neke razloge političke situacije i nikad izrečene važeće kalkulacije kao opravdanje za realizaciju određenih segmenata rada vlade.

Evropska komisija je riješila i tu nedoumicu, zaista preciznom formulacijom, koja doduše nikako ne ide u prilog bivšem premijeru. Pa, da ne dužimo, dio teksta EK daje jasan odgovor.

„Kada je u pitanju politička situacija, dominirala je tehnička vlada koja nije imala neophodni politički legitimitet, kao i Skupština koja nije mogla da obezbijedi jasnu i dosljednu većinu za sprovođenje reformi.“

I da im je malo, slijedi nastavak.

„Crna Gora je patila od duboke polarizacije i podjela koje su se ispoljavale kroz napete konfrontacije između političara koji nisu bili voljni okončati politički zastoj, već su bili spremni zarad postizanja kratkoročne političke dobiti doprinijeti eskalaciji ustavne krize. Navedeno je dovelo do blokade političkog sistema. Vlada Crne Gore u tehničkom mandatu, kojoj je nedostajalo političkog legimiteta, dominirala je političkom situacijom, dok Skupština Crne Gore nije bila u stanju da stvori konzistentnu većinu za sprovođenje reformi.“

Ovdje valja podsjetiti da su baš Abazović i njegova URA bili presudni tas na vagi promjena u Crnoj Gori koje su, međutim, rezultirale ne samo svakodnevnom kritikom od strane pojedinih crnogorskih medija, već konačno i kritikom Evropske komisije, kao glavnim izvršnim tijelom Evropske unije. Prema tom redu, Abazović je iskazao sasvim izvjesnu nesposobnost u vršenju vlasti, a ostvario je i očigledan i uporan doprinos u destabilizaciji države. Skupštinsko društvo „oslobodilaca“ od 30. avgusta 2020. godine, kao naročito indolentna ekipa, bila je na istom zadatku.

Raspad sistema je bio življi nego ikad. A Evropska komisija navodi:

„Od kada je vladi premijera Dritana Abazovića izglasano nepovjerenje u avgustu 2022. godine, Skupština nije mogla da postigne većinu neophodnu za izbor novog premijera i vlade. Uprkos tome, čak i nakon raspuštanja Skupštine u martu 2023. godine, i raspisivanja prijevremenih izbora, Skupština je nastavila da radi, usvajajući zakonodavstvo, i povremeno donoseći odluke kao da vlada nije funkcionisala u tehničkom mandatu.“

Plus, naročite akrobacije.

“Nakon završetka konsultacija o formiranju nove vlade u septembru 2022. godine, predsjednik Đukanović predložio je raspuštanje Skupštine, ali je Skupština 30. septembra 2022. godine odbila da postupi po tom zahtjevu. Umjesto toga, sa javno izraženom svrhom da olakša formiranje nove vlade u novembru, ad hok većina sastavljena od tri politička bloka usvojila je izmjene Zakona o Predsjedniku kojima se zaobilaze važeće ustavne odredbe o ovlašćenjima Predsjednika“, navodi se u tekstu EK.

Jasno? Precizne formulacije? Ima još.

„U oktobru 2022. godine Vlada je razriješila vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) zbog navodnog nepoštovanja Zakona o ANB-u i imenovala novog v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. U martu 2023. godine Vlada Crne Gore je odlučila da smijeni direktora Uprave policije iz razloga „funkcionerske odgovornosti“ koja je uslijedila nakon hapšenja policijskih službenika osumnjičenih zbog povezanosti sa kriminalnim grupama. Direktor policije podnio je tužbu protiv Vlade Crne pred Upravnim sudom. U julu 2023. godine Upravni sud je ukinuo odluku Vlade ustvrdivši da je razrješenje nezakonito i protivno postojećim propisima. Ubrzo nakon toga Vlada je usvojila novu odluku kojom se prekida mandat direktoru Uprave policije nakon čeka je direktor Uprave policije podnio novu tužbu Upravnom sudu koja tek treba da se razmatra ali je zato, sud odbio zahtjev za odlaganjem izvršenja razrješenja do donošenja pravosnažne zakonske odluke kao neosnovan.“

Podsjećanja radi, u to vrijeme smo bili svjedoci upornosti u produžetku haosa.

„Predsjednik Đukanović je u novembru 2022. godine uputio izmjene Zakona Venecijanskoj komisiji Savjeta Evrope radi pribavljanja hitnog mišljenja. Venecijanska komisija je ocijenila da ove izmjene nije trebalo usvajati manjom (skupštinskom) većinom od propisane. Bez obzira na to, u decembru 2022. godine, ista politička većina opet je usvojila izmjene, a mandat za sastavljanje nove vlade dala je poslaniku Lekiću.“

Bila je to prečica za nove nestašluke.

„Komunikacija između Skupštine i izvršne vlasti, kao i sa nezavisnim institucijama, bila je izazovna. U nekim slučajevima, vlada nije dostavila svoje mišljenje o zakonodavnim inicijativama koje su predložili poslanici. Posebno značajan slučaj, zbog svog fiskalnog uticaja, bio je nacrt Zakona o nadoknadi za bivše korisnice naknade za majke sa troje ili više djece. Mišljenja o značajnim predlozima zakona usvajana su bez diskusije, naročito od strane Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Nedostajala su i parlamentarne aktivnosti u vezi sa pitanjima pristupanja EU ili koordinacijom sa relevantnim ministarstvima. Odbor za evropske integracije održao je svoju posljednju sjednicu u julu 2022. godine.“

Veselo, a? Bilo je i bahato. Dok izvještaj EK napominje…

„Nadzorna funkcija Skupštine bila je ograničena. Poslovnik predviđa da se Premijerski sat održava jednom mjesečno. Međutim, tokom izveštajnog perioda, održane su samo dvije takve sjednice.“

I još, da ništa ne promakne…

„Od izglasavanja nepovjerenja u avgustu 2022. godine, Vlada je obavljala svoje dužnosti u tehničkom mandatu i sa ograničenom odgovornošću uslijed nesposobnosti političkog sistema da se formira nova vlada ili da se organizuju prijevremeni izbori. U pozadini nejasnog pravila kojim se uređuju nadležnosti prelazne vlade, Vlada je nastavila da donosi važne odluke i da razrješava i imenuje funkcionere na ključnim mjestima. Štaviše, u novembru 2022. godine premijer u tehničkom mandatu je donio odluku o razrješenju ministra Vanjskih poslova u tehničkom mandatu a Skupština je takvu odluku podržala. U decembru 2022. godine ministarka Evropskih poslova u tehničkom mandatu je podnijela ostavku na funkciju. Sva pomenuta radna mjesta koja su uslijed ostavki bila upražnjenja su popunjena u međuvremenu. Nedostatak ministarske koordinacije ostaje razlog za brigu. Nakon junskih parlamentarnih izbora nova vlada je uspostavljena 31. oktobra 2023. godine.“

Finiš pripada definiciji EK – „Ukupno gledano, transparentnost upravljanja ostaje problem.“

Uz još malo preciznosti koje idu u prilog iskazanoj bahatosti bivšeg premijera.

„Vlada je često pribjegavala proceduralnim riješenjima prilikom donošenja odluka bez formalnog održavanja sjednica Vlade. Kada je potrebno usvojiti novi zakon mora se poštovati inkluzivni proces konsultacija. Pomenuti proces mora pod svim okolnostima podržavati pravne garancije protiv neprimjerenog političkog uticaja na nezavisnu javnost i regulatorne institucije. Potrebno je izbjegavati bilo kakve zakonske promjene njihovog sastava i upravljanja uslijed potencijalnog remetilačkog djelovanja koje može uticati na funkcionisanje upravljačkih organa institucija.“

Prema svemu navedenom iz izvještaja Evropske komisije ljeto iza nas, a nakon kojeg je okončana vlast Dritana Abazovića, bilježi samo veliki nered i definitivnu destabilizaciju države.

A to je Evropska komisija u svom izvještaju o Crnoj Gori precizno formulisala.