Izbor VDT: Ključ je kod Bošnjaka?

Piše: Nebojša Redžić

Skupština Crne Gore na sjednici u subotu biraće VDT-a, a kandidati su Maja Jovanović, Milorad Marković i Suzana Mugoša. Ono što već izvjesno jeste da nijedna od dvije dame gotovo da nema šansi da bude izabrana, s obzirom na jasno iskazano nepovjerenje. U prvom krugu glasanja, Maja Jovanović dobila je svega četiri glasa, dok je jedino DPS najavio da će podržati Suzanu Mugošu. U takvoj situaciji, shodno trenutnom odnosu snaga, jedina dilema je hoće li favorizovani Milorad Marković dobiti neophodnih 49 glasova poslanika (3/5), ili će napori vladajuće većine da privoli neke opozicione stranke da daju glas Markoviću, ostati bez uspjeha.

”Imenovanje Vrhovnog državnog tužioca vitalno je značajno za vladavinu prava u Crnoj Gori”, poručila je portparolka Evropske komisije Ana Pisonero. Ona je uoči glasanja o VDT-u, kazala da u EK očekuju da crnogorski politički akteri iskoriste trenutni zamah proširenja Evropske unije. Ova poruka, stavila je na muke 30-avgustovsku većinu koja je, uprkos deklarisanom evropejstvu, učinila sve da Crnu Goru zaustavi na evropskom putu. No, nastavak poruke Pisonero crnogorskim političkim akterima, zvuči imperativno:

“I da pozovu sve poslanike da pokažu konstruktivan pristup imenovanju VDT-a bez daljeg odlaganja”, dodala je Pisonero.

Čak se i Momo Koprivica, potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju, dosjetio da se sa Evropom više nije šegačiti, pa je poručio da “bilo kakva opstrukcija neće dovesti u pitanje pokazanu sposobnost Skupštine da postigne konsenzus u pogledu izbora najviših pravosudnih zvaničnika”. Najznačajniji takav izbor, jeste izbor vrhovnog državnog tužioca, izričit je bio Koprivica na sastanku sa ambasadorom Bugarske u Crnoj Gori Stefanom Dimitrovim. On je čak, istakao da su ciljevi 44. Vlade vladavina prava i evropski napredak!

Rebus će riješiti Bošnjaci

Da stvari sa izborom VDT-a neće ići ni lako ni jednostavno, dokaz su i poruke koje, što zvanično, što nezvanično, stižu iz političkih partija, ali i nevladinog sektora. Čak ni javno proklamovana saglasnost vladajuće većine da će dati podršku Markoviću više nije izvjesna, budući da stranke bivšeg DF-a nikako ne mogu da se pomire sa činjenicom da kandidat Marković ne želi da se izjasni o famoznom “državnom udaru”. Na tom izjašnjenju posebno insistira DNP Milana Kneževića, koji nezvanično zamjera Markoviću i na pretjeranoj lojalnosti aktuelnom Specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Slično razmišlja i predsjednik parlamenta Andrija Mandić koji je, istina, obećao predstavnicima EU da će njegovi zastupnici u parlamentu dati glas Markoviću, ali da se intimno protivi toj mogućnosti.

Za to vrijeme, opozicija zamjera Mandiću što je o izboru VDT-a izostao dijalog vlasti i opozicije jer je, smatraju, upravo on morao taj razgovor inicirati. I dok DPS ne krije da je njihov favorit Suzana Mugoša, sva je prilika da će najmoćnija opoziciona stranka u takvom opredjeljenju ostati usamljena. SD je najavio da će odluku donijeti danas, dok URA takođe ne želi da se izjasni insistirajući do posljednjeg trenutka da će “odlučiti između dva kandidata”.

U svemu je najveća nepoznanica stav Bošnjačke stranke koja je veliki minus pored Markovićevog imena stavila zbog podatka da je njegov otac, kako je to saopštila Stranka pravde i pomirenja, “bio jedan od optuženih za ratni zločin deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica 1992. godine”. SPP je, inače, vanparlamentarna stranka sa sjedištem u Novom Pazaru čija je ispostava u Rožajama na predsjedničkim izborima dala podršku kandidatu Pokreta Evropa sad.

“Mišljenja smo da se ovaj sudski proces prije ili kasnije mora obnoviti i konačno pravično provesti, a ako bude izabran gospodin Milorad Marković, to se prosto ne može očekivati jer je on objektivno u konfliktu interesa”, poručili su iz SPP. Ipak, iz te stranke ne spore da “gospodin Marković svojim stručnim referencama, vjerovatno zaslužuje brojne visoke državne funkcije”.

Za to vrijeme, kandidat Marković je u saopštenju upućenom javnosti povodom povećanog interesovanja o njegovom odnosu prema ovom pitanju, izričit kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina:

“Ponavljam moju jasno iskazanu namjeru, a koja je predviđena i Programom rada, da će procesuiranje svih ratnih zločina biti moje lično ali i strateško opredjeljenje Državnog tužilaštva, ukoliko budem izabran. Ukazujem i da sam takvo opredjeljenje jasno istakao tokom konsultativnog saslušanja pred Odborom za politički sistem, pravosuđe i upravu, i da niti jednom riječju nisam ustvrdio da su za mene stari predmeti ratnih zločina završeni, već naprotiv”.

E sad, što bi se dogodilo kada bi Marković, u nastojanju da se pozabavi svim ratnim zločinima, naišao u slučaju poznatom kao “deportacija” na ime svog oca, odgovor je djelimično dala Stranka pravde i pomirenja koja je u isticanju takvog stava mnogo glasnija od Bošnjačke stranke.

Za to vrijeme, Akcija za ljudska prava saopštila je – zbog značaja izbora vrhovnog državnog tužioca za budućnost države – da bi poslanici trebalo posebno da sagledaju stav kandidata prema procesuiranju ratnih zločina kao test spremnosti da procesuiraju i vrh bivše vlasti.

“Niko nije dao adekvatna uvjerenja da će preispitati stare predmete, iako postoje ozbiljne sumnje da je posebno u predmetima Bukovice i Deportacije došlo do namjerne pogrešne kvalifikacije, odnosno pogrešne primjene prava, da je nedostatak političke volje uticao na procesuiranje ovih ratnih zločina i da se tim presudama prije svega štitio politički vrh i narativ da Crna Gora nije učestovala u ratovima”, piše u saopštenju HRA.

Postoji li politička volja?

Mjesto VDT-a upražnjeno je od sredine 2021. godine. Iz Evrope stižu jasne poruke da se sa tim poslom mora požuriti, iako vladajuća većina, kao zmija noge, krije unutrašnje razmirice po pitanju podrške kandidatu Markoviću. Iz DPS-a poručuju da će, iako “ne vide nijednu mrlju u karijeri kandidata Markovića” dati glas Suzani Mugoši, prema kojoj je vladajuća većina izrazila jasan animozitet zbog uloge u procesu za pokušaj terorizma. Prigovaraju što nije ni bilo pokušaja dijaloga vlasti i opozicije, iako je konstruktivna uloga opozicionih stranaka nedavno bila presudna u izboru sedmog sudije Ustavnog suda i prilikom popunjavanja Sudskog savjeta. Opoziciona URA takođe zamjera vlasti što nije inicirala dijalog, pa odluku najavljuju za posljednji momenat uoči sjednice. Kažu da i Marković i Jovanović zaslužuju povjerenje, ali žale se na nepovjerenje vlasti prema opoziciji i ugrožavanje evropskog puta Crne Gore. Za sada, navodno, postoje samo 42 sigurna glasa za izbor Markovića, a za preostalih sedam će se voditi borba sve do subotnje sjednice parlamenta. Nije navažno ni to da kandidatkinja za VDT Maja Jovanović važi za osobu blisku Uri, pa je pred njima zaista teška odluka.

Tako stoje stvari na nivou javno iznešenih stavova. Važan činilac unutarkoalicionih i unutarpartijskih sporenja svodi se na dilemu Andrije Mandića koji lavira između obećanja stranim partnerima da će podržati Markovića i frustracija koje je na njega i njegove kolege ostavila afera “državni udar” o kojoj se Marković ne izjašnava. DNP Milana Kneževića takođe se nalazi u unutrašnjim lomovima iz sličnih razloga kao i Mandić. Knežević će, saznajemo, biti uzdržan do posljednjeg trenutka, jer iščekuje stav Bošnjačke stranke. Navodno, ne želi da ostane jedini koji će uskratiti podršku Markoviću ako Bošnjaci prelome i glasaju “za”. Takođe, uz neizjašnjavanje o “državnom udaru”, Kneževićev DNP Markoviću zamjera da je suviše blizak SDT-u Vladimiru Novoviću.

Ipak, ključ se i dalje nalazi kod Bošnjačke stranke koja najradije ne bi podržala Markovića, ali ih strani partneri nagovaraju da popuste. Od stava ambasada, Bošnjacima je ipak značajniji argument za podršku Markoviću Spajićevo obećanje da će im u toku godine ponuditi mjesta u Vladi, što zvuči veoma primamljivo.

Interno, premišljaju se i Bečićeve “demokrate” koje nijesu oduševljene kandidatom Markovićem, ali će tradicionalno glasati onako kako im sugerišu ambasade.

Što se odnosa vladajuće većine prema izboru VDT-a tiče, on više liči na moranje pred Evropom i potrebu da se iz psiholoških razloga postigne ubjedljiva glasačka prevaga u parlamentu, nego na želju da se nastavi proces izgradnje institucija kao preduslova za jačanje države u nastavku njenog evropskog puta. Uostalom, nije li vladajuća većina već više od tri godine, upregla sve snage u razdržavljenje države, obesmišljavanja njenih kulturnih i tradicionalnih vrijednosti, te u razgradnju njenog pravnog i ekonomskog sistema?! Očekivanja da će Vlada Milojka Spajića imati drugačiji pristup prema realnim problemima u društvu nego njeni prethodnici iz dvije vlade, za sada nemaju utemeljenje u realnosti. Štoviše, Spajić sa potenciranjem priče o budućim kreditima, hedžingu i imaginarnom boljem životu, djeluje pomalo autistično, dok društvo, posebno kada je u pitanju kvalitet života, nastavlja da klizi u potpuno potonuće. Programa Evropa sad 2 nema ni u neznakama, ali uprkos svemu, evropska šansa još postoji. Dobar test za to biće i subotnja sjednica parlamenta i odnos – ne samo prema konkretnim kandidatima – nego prema političkoj potrebi da država konačno dobije Vrhovnog državnog tužioca u punom kapacitetu.