VIŠE SE ZADUŽUJU ZA PET GODINA NEGO DPS ZA 14: Sve će to narod platiti

Kako je i počeo mandat kao ministar finansija krajem 2020. godine, tajnim i organizovanim zaduženjem, aktuelni premijer Milojko Spajić nastavlja i 2024. godine. Prvo tajno zaduženje ove Vlade je bilo od oko 100 miliona eura početkom godine, a od koga i pod kojim uslovima, još javnosti nije poznato.

Iako još ni okolnosti tog kredita nijesu do kraja razjašnjene, tek nova najava pod oznakom „interno“ – emisija obveznica do milijardu eura. Iako Vlada voli da koristi izraze kao što su „emisija euro obveznica“ ,  radi se o bacanju prašine u oči naših građana jer je riječ o još jednom kreditu koji će oni da vraćaju.

I DPS SE ZADUŽIVAO

Popularna mantra da se DPS zaduživao pa mogu i ovi „novi“ nema uporište u ciframa. Iako se od nezavisnosti do 30. avgusta, država zadužila više puta, ipak je to manje nego što su oslobodioci u posljednje četiri godine.

Naime, državni dug je bio 701 miliona eura 2006. godine, dok je na 30.09.2020. bio oko 3,4 milijarde (sa depozitima) i 3,7 milijardi bez depozita. U ovo je uključen i kredit od milijardu eura za prvu dionicu auto-puta. Crna Gora je u periodu od 2007. do 2020. godine iz budžeta države i budžeta lokalnih samouprava koji su bili podržani budžetom države) investirala u kapitalne projekte oko 3,5 milijardi eura. Taj iznos prevazilazi ukupan javni dug na kraju 2020. pri čemu i javni dug 2007. i 2020. obuhvata i naslijeđene dugove od prije 2000. godine i preuzete dugove po osnovu restitucije, stare devizne štednje i slično.

Sa druge strane, od 30. avgusta 2020. kada je nastupilo ”oslobođenje”, država se ubrzano zadužuje za tekuću potrošnju. Ruku na srce, dio je potrošen za prispjela dugovanja, ali je najveći dio pojela tekuća potrošnja populista. Odmah po stupanju na funkciju ministra finansija, Milojko Spajić je krajem 2020. godine zadužio građane oko 800 miliona eura u procesu koji još istražuje Specijalno tužilaštvo. Nakon toga idu manja zaduženja, iz nekoliko tranši, od oko 300 miliona eura, uključujući i ono najgore u istoriji Aleksandra Damjanovića od preko sto miliona eura. Uz najnoviji tajni dug iz februara ove godine od 100 miliona, i ovaj koji se planira do milijardu, dolazimo do cifre od skoro  dvije i po milijarde za nepune četiri godine. I tu nije kraj. U Programu ekonomskih reformi 2023-2025, se navodi da je za iduću godinu planirano zaduženje od 1,5 milijardi eura.

Dakle, za pet godina će se zadužiti više nego Vlade DPS-a za 14 godina, i to samo za tekuću potrošnju, bez investicija.  Uz sve ovo, narušavanje kreditnog potencijala države dovodi do otežanog zaduživanja pa je pitanje do kada će biti moguće. Otežane mogućnosti zaduživanja naše zemlje, i zaduživanje sa visokim kamatama, dalje će povećavati rashode kamata, koje je postojeća Vlada projektovala na čak 140 miliona eura naredne,  pri čemu će oni iznositi i više, ukoliko bi se nastavio ovakav trend rasta potrošnje i skupog zaduživanja.

Dostignuta kamata na međunarodnom tržištu je odraz kredibiliteta države i stanja javnih finansija. Kamata ostvarena u 2020. godini je reakcija tržišta na stanje javnih finansija kakvo je bilo tada, a ono je nesumnjivo rezultat rada svih prethodnih DPS Vlada (rano je bilo da se vide rezultati Krivokapiceve Vlade, s obzirom da je bila tek nekoliko dana u mandatu), da bi samo 2 i po godine kasnije kamata porasla na rekordnih 10-ak odsto, što je svakako rezultat percepcije o stanju javnih finansija kakvo su proizvele dvije posljednje Vlade. Tačno je i da su pogoršani uslovi finansiranja na međunarodnom tržištu, ali to nije dominantan razlog zašto Crna Gora ne smije da izađe sa obveznicama već se zadužuje kod komercijalnih banaka po kamatnim stopama većim nego što su privredi i građanima.

PAF PAF I KREDIT

Vlade DPS-a su se zadužile za 14 godina oko tri milijarde eura za investicije – auto put, Sozinu, interkonektivni kabl prema Italiji, škole, vrtiće, puteve…

Sa druge strane, ostaju pitanja: koji kapitalni projekti su realizovani iz budžeta u prethodne četiri godine? Koliko je ostvarenje kapitalnog budžeta posljednjih godina? Posebno bi bilo interesantno analizirati ostvarenje kapitalnog budžeta ako bi se isključili projekti koje su započele prethodne Vlade, poput auto puta.

Sredstva iz agresivnog zaduživanja uglavnom se troše na tekuću potrošnju i socijalna davanja koja, nažalost, u najvećoj mjeri ne idu socijali. Neodgovorne politike su dodatno uticale na visoku inflaciju. Nikada nije bila veća od uvođenja eura. Najveća ili među najvećima u Evropi i to uz okolnosti da nijesu rasle cijene električne energije.

Najjasniji i najozbiljniji indikator nestabilnosti javnih finansija je nemogućnost države da se zaduži na međunarodnom tržištu obveznica i nužda da se zadužuje po efektivnim kamatama od 10 odsto. To ne samo da znači veće kamate koje će plaćati budžet, a time i građani kroz poreze, već i veće kamate na kredite za privredu i građane.

Alarmantni deficit, rastući javni dug i rekordna inflacija problematizuju ispunjavanje ekonomskih kriterijuma za članstvo u EU. Pri ovim ekonomskim politikama mastritski kriterijumi su nedostižni.

Uz sve ovo,  poreski sistem se urušava. Mijenja se bez strategije, gotovo stihijski. Budžetski deficit se pokušava pokriti dodatnim zahvatanjima privrede. Kada se obeshrabre investicije i razvoj kompanija, preostaje da se povećavaju porezi za građane. Uostalom, sve će to narod platiti.

L.P.Đ.