Ruske službe američkim rukama uspješno izvele ”državni udar 2” u Crnoj Gori

Piše: Balša Knežević

Nakon hapšenja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u crnogorskoj javnosti opet je otvoreno pitanje pokušaja terorizma, odnosno slučaja koji je postao poznata kao ”državni udar”.

Pojedini političko-interesni krugovi plasirali su krajnje pretencioznu i neodrživu teoriju da je Katnić uhapšen jer je aktuelni režim želio da mu se osveti za postupak poznat kao ”državni udar”, koji je vodio protiv ruskih agenata, srpskih državljana i političara koji trenutno sudjeluju u aktuelnoj vlasti.

S obzirom kako je vodio proces, nalogodavci, organizatori i sudionici ovog subverzivnog poduhvata koji je planiran u oktobru 2016. godine, treba da zahvale Katniću i njegovoj ekipi što je sudski proces u ovom slučaju potpuno obesmišljen i doveden do apsurda.

Međutim, većina građana Crne Gore nije svjesna da je ”državni udar” iza kojega je prije nešto manje od osam godina stajala Moskva ipak uspio, ali iz drugog pokušaja.

Ono što nijesu uspjele da urade u oktobru 2016. godine ruske obavještajno-bezbjednosne službe uradile su u avgustu 2020. i to rukama zapada, odnosno prije svega Amerikanaca.

Zapad spriječio ”državni udar” 2016.

Pokušaj terorizma u oktobru 2016. godine koji je za cilj imao nasilnu promjenu režima i ubistvo tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, trebalo je da sprovede zavjerenička mreža predvođena ruskim agentima Eduardom Šišmakovom i  Vladimirom Popovom. Njihov pokušaj nije uspio prije svega jer je u zaštitu Crne Gore 2016. godine aktivno stao Zapad.

”Zapadne službe, prvenstveno britanske, otkrile su šifrovane poruke i pružile su logistiku za otkrivanje pokušaja terorizma. Uz to, natjerali su tadašnjeg srpskog premijera Aleksandra Vučića koji je znao sve o pripremi prevrata u Crnoj Gori da to otkrije. Iako je u početku nevješto negirao, Vučić je pod pritiskom zapada nakon nekoliko dana održao konferenciju za medije na kojoj je do detalja objasnio i priznao da je pokušaj terorizma u Crnoj Gori i te kako bio stvaran”, podsjetili su diplomatski izvori Portala Aktuelno na okolnosti iz 2016. godine.

Dodaju da je tada Zapad bio i te kako efikasan u odbrani Crne Gore i ni malo popustljiv prema Vučiću, kao što je to slučaj sada.

”Zapadna diplomatija je 2016. Vučiću jasno stavila do znanja da mora da sarađuje poručivši mu ‘ili si na jednoj ili na drugoj strani’. Zato je on sve priznao na konferenciji za medije. Dakle, puč nije uspio prije svega jer je zapad stao u odbranu Crne Gore”, rekli su naši izvori.

”Državni udar” ostvaren 30. avgusta 2020. rukama Amerikanaca

Međutim, kada ruske službe nijesu uspjele u svom naumu 2016. godine, tada je  počela operacija ‘državni udar broj dva’, koja bi mogla da nosi kodno ime ‘Trojanski konj’. Kako su kazali naši diplomatski izvori, Rusi su odlučili da ostvare svoje ciljeve rukama Amerikanaca.

”Rusija je znala da Amerikanci, odnosno mnoge američke diplomate sanjaju pad DPS režima, prije svega Mila Đukanovića, jer je na vlasti 30 godina. To se čak nije ni krilo. Ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke je neskriveno zagovarala smjenu vlasti u Crnoj Gori, pozivala na masovni izlazak na izbore i otvoreno je podržavala tadašenjg lidera velikosrpskog političkog korpusa u Crnoj Gori Amfilohija Radovića sa kojim je voljela da ispija kafe i da se ‘slikava’. Nakon izbora govorila je da je očekivala da će predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ‘izvesti tenkove na ulice’. To sve govori o namjerama SAD i tadašnjeg režima Donalda Trampa, kada je u pitanju Crna Gora”, rekli su naši izvori.

Isto kao 2016. godine, Zapad je i 2020. imao informaciju da se planira rušenje vlasti u Crnoj Gori. Samo je 2020. godine Vučić preko SPC i Amfilohija Radovića, agenta srpskih službi koje su samo filijala ruskih, pripremao preuzimanje Crne Gore.

”Zapad i prije svega američka diplomatija nijesu prstom mrdnuli jer su htjeli da ostvare politički cilj smjene Đukanovića i njegovog režima. Izvukli su anonimuse i diletante kao što su Jakov Milatović i Milojko Spajić za koje niko nije čuo i omogućio im da preuzmu vlast. Takođe su odvojili dio suvernističkih, crnogorskih snaga obmanjujući ih da glasaju za URA-u Dritana Abazovića koja se pokazala kao partija izdajnika i poslušnika zvaničnog Beograda, koji je filijala Kremlja”, rekli su naši izvori.

Zapad znao za subverziju Beograda i Moskve

Zapadne diplomate i njihove obavještajne službe, kako ističu naši izvori, su dobro znale da ogromna sredstva direktno iz Beograda, indirektno iz Moskve, idu na litije, podršku takozvanoj SPC i sa njom povezanim političkim strukturama.

”Ali su sve pustili. I tako se vlast promijenila. Rajnke i američka diplomatija za vrijeme vlasti Donalda Trampa ostvarila je cilj skidanja DPS-a, a kasnije  i Mila Đukanovića. Oni su tada slavili demokratizaciju Crne Gore, ali u stvari su iskorišćeni kao ‘korisni idioti’ od Moskve”, rekli su naši izvori.

Da je ”državni udar” američkim rukama uspio, dokazuje i trenutna politička situacija u Crnoj Gori.

”Nakon gotovo četiri godine od promjene režima šta imamo u Crnoj Gori – treći čovjek u državi, predsjednik Skupštine Andrija Mandić ne krije naklonost Rusiji i velikosrpskom hegemonizmu, a prijatelj je sa srpskim autokratom Vučićem. Uz to javno govori da bi izašao iz NATO i već je lansirao tu opasnu tezu sa visoke funkcije koju obavlja. Kada tome dodamo da su predstavnici vladajućih partija PES-a i DNP-a na čijem je čelu putinofil Milan Knežević, bili protiv ulaska Kosova u Savjet Evrope, čime su išli na ruku Beograda i Moskve, a protiv državnih i evropskih interesa, jasno je da je ‘državni udar’ uspio, samo iz drugog puta”, rekli su naši izvori.

Spriječiti ulazak Crne Gore u EU

Dakle, jasno je da Moskva i Beograd rade sve da Crnoj Gori, ne samo da oslabe njenu poziciju u NATO-u, već i da joj bude blokiran put u Evropsku uniju.

Izjava ruskog ambasadora u Crnoj Gori Vladislava Maslenikova da širenje Evropske unije na Zapadni Balkan znači uvlačenje tih država u konfrontaciju sa Rusijom, govori sama za sebe što su ciljevi Moskve i Beograda u regionu, posebno u Crnoj Gori koja je odavno viđena kao sljedeća članica EU.

Da sadašnja američka politika na Zapadnom Balkanu ne daje previše prostora za optimizam, govori i ponašanje diplomata koji su imenovani nakon promjene vlasti u Crnoj Gori.

Vašington ne može pobjeći od činjenice da je region zapadnog Balkana, a pogotovo Crna Gora, u stanju veće nestabilnosti nego što je bio kada je na scenu stupila njihova diplomatija, koja je posljednjih nekoliko godina predvođena izaslanikom za region Gabrijelom Eskobarom i sivom eminencijom, ambasadorom SAD u Beogradu Kristoferom Hilom. Eskobar, koji Spajića doživljava kao svoj projekat, direktno je odgovoran što su velikosrpsko-ruski funkcioneri iz bivšeg DF-a glavni činioci crnogorske vlasti, o čemu smo i pisali.

Stiče se utisak da su Hil i Eskobar, nakon smjene vlasti u Crnoj Gori, više radili po nalogu regionalnog destabilizatora, srpskog autokrate Vučića. I da su samo ”zacementirali” svojevrsnu rusko-srpsku okupaciju Crne Gore koju je izvršila Moskva – američkim rukama.