Connect with us

Politika

PODSJEĆANJE NA JEDNU PODANIČKU BIOGRAFIJU: Rajo Mandić – Vučićev ratnohuškač i provokator

Published

on

Predvodnik genocidne politike velikosrpskih poraza, prvi profesionalni Srbin u Crnoj Gori Andrija Rajo Mandić po svemu sudeći je zasluženo konačno dobio diplomu za završenu školu laži, manipulacija i provokacija koju vodi njegov gospodar Aleksandar Vučić.

Mandić se upravo preko svog šefa Aleksandra Vučića i korumpirane američke regionalne diplomatije, dokopao vlasti u državi koju i ne priznaje, a od kad je na nesreću Crne Gore postao predsjednik parlamenta bavi se samo podmuklim provokacijama širenjem mržnje i podjela.

Mandić je progurao apsurdnu rezoluciju o Jasenovcu čiji je jedini cilj bilo provociranje Hrvatske i blokiranje evropskog puta Crne Gore. Nakon tog subverzivnog podviga po nalogu Beograda, četnički provokator Mandić je na Cetinju uoči Dana državnosti u petak nastavio sa huškanjem i potpirivanjem podjela time što je na samo njemu svojstven nesojski način inicirao ideju obnavljanja Njegoševe kapele na Lovćenu.

Međutim, i pored ova dva impozantna huškačko-provokatorska podviga, Mandić je imao obraza da za beogradsku Politiku izusti sljedeću bravuru licemjerja i fukarluka:

”Mislim da ne postoji političar u Crnoj Gori koji se više zalaže za mir i stabilnost u Crnoj Gori od mene”, saopštio je između ostalog Mandić u intervjuu koji je Politika objavila juče.

Ovoliku monumentalnu količinu nesojluka i licemjerja moglo je da isporuči samo lice koje je sa najvećim priznanjima završilo školu lažavine, fukarluka i provokacija srpskog autokrate Aleksandra Vučića, kome Mandić već godinama ne izlazi iz debelog crijeva.

Andrija Mandić i Boris Tadić: Poltron svih vlasti u Beogradu

Portal Aktuelno ovom prilikom je prinuđen da zbog ogromne količine teških manipulacija i laži koji je Mandić izrekao kada je kazao ”da se zalaže za mir i stabilnost”, podsjeti na neke od njegovih ratnohuškačkih i provokatorskih podviga čiji je cilj bio isključivo podsticanje nestabilnsoti i podjela.

Ne priznaje državnost Crne Gore

Osim posljednjih u nizu nesojluka u vidu rezolucije o Jasenovcu i pozivanja na rat postavljanjem kapele na Lovćenu, Mandić je pokazao da ga i dalje boli poraz njegove retrogradne politike koji se desio 21. maja 2006. godine.

Mandić se pokazao kao neopjevani licemjer i zadnja fukara, jer je 21. maja prećutao Dan nezavisnosti kao predsjednik crnogorske Skupštine. Iako ga očigledno i dalje boli crnogorska nezavisnost, to ovom Vučićevom poltronu i pripejd profesionalnom Srbinu ne smeta da sjedi u fotelji predsjednika Skupštine države koju ne priznaje. I pored toga što nije čestitao Dan nezavisnosti Rajo će i dalje da uživa u svim benefitima koje mu državna funkcija omogućava – službenim putovanjima, obezbjeđenju, dobroj plati, privilegijama i što je najvažnije za njegov malograđanski karakter, i dalje će imati priliku da se u svom selu kurči kako je moćan i uvažen.

Mandić dakle, ne priznaje Crnu Goru i ne slavi Dan nezavisnosti, iako parazitira na tekovinama 21. maja 2006. godine.

Biografija jednog beogradskog poltrona

Mandićeva biografija godinama se svodila na poslušnost svim autokratskim i diktatorskim režimima u Beogradu, uz obaveznu patološku snishodljivost prema Moskvi i ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Postao je poznat kao Rajo Koljenica nakon što je pobjegao u podgorički restoran Kristal sa platoa ispred Skupštine 2015. godine, gdje su prethodno on i njegova klika iz sada upokojenog DF-a pokušali da izvedu prevrat ili mini-srBsku revoluciju.

Aleksandar Vulin uručuje Mandiću nagradu za odlično poltronisanje

Negator svega crnogorskog kojem je Beograd daleko bliži nego Crna Gora, čovjek koji nelegalnu i zločinačku podgoričku skupštinu slavi kao izraz slobode i koji ponizno radi na subverziji države u kojoj živi po nalogu beogradsko-kremaljskih centara ’’meke moći’’, ostaće upamćen kao paradigma svega podaničkog čega se Crnogorci gnušaju i stide.

Kao predsjednik Skupštine, Mandić se pred svojim biračima i cjelokupnim ’’srpskim svetom’’ promoviše kao ’’srbenda’’ i jeftinim provokacijama pokušava da očuva status neumornog borca za vrijednosti ’’srpskog sveta’’.

Dovođenje šefa crnogorske filijale svetosavske sekte (SS) Jovana Mićovića u kabinet predsjednika parlamenta u koji je prije toga svečano poperio srBsku trobojku i proglasio je za crnogorsku, defile sa Miloradom Dodikom kome je htio da pokloni crnogorske hidro-resurse i ekonomski i ekološki osakati Crnu Goru, poltronisanje srpskom autokrati Aleksandru Vučiću u Beogradu nakon pokradenih izbora… samo su kruna ulizivačke političke karijere ovog pajaca velikosrBstva kome ponižavanje za ’’srBsku stvar’’ nikad nije teško padalo.

Predigra…

Višedimenzionalni izdajnik

Mandić je dokazao da je višedimenzionalni izdajnik i da je za privilegije i fotelju, spreman da izda sve principe za koje se zalagao, pa nije ni čudo što su među srpsko-svetosavskim stadom kome pripada, više ne šapuće, već glasno govori o njegovoj veleizdaji.

Srbovanje Mandića i negiranje države koja ga hrani i daje mu sve moguće privliegije, po svemu sudeći služi da sakrije izdaju srBstva, kosovskog zavjeta, Rusije i Vladimira Putina i gotovo svih principa po kojima je decenijama djelovao.

Mandić ’’prodaje muda za bubrege’’ tvrdeći da je čuvar kosovskog zavjeta, a prima naloge od srpskog autokrate Vučića, koji je odavno upotpunio veleizdaju Kosova odlukama o priznavanju tablica, pasoša, prećutnim odobravanjem da euro bude jedina valuta u toj državi, terorističkim napadom u Banjskoj… Potpis na francusko-njemački sporazum sada bi došao samo kao puka formalnost i priznanje faktičkog stanja stvari na terenu.

Kada je potpisao Sporazum o fomiranju nove vlasti, Mandić se saglasio da ”razvija prijateljsku saradnju sa svim državama priznatim od strane Crne Gore”, uključujući i suverenu državu Kosovo, koju je naša država davno priznala!

Iako je bio jedan od glavnih zagovarača politike da Crna Gora ne treba da bude suverena država i putinofil epskih proporcija koji je izjavio da ’’Putina doživljava kao svog predsjednika’’, Koljenica je sve to bez razmišljanja pogazio potpisivanjem Sporazuma kada mu se ukazala prilika da zasjedne u tapaciranu kožnu fotelju predsjednika Skupštine.

PROFESOR VELEIZDAJE: Zajedno sa Milanom Kneževićem izdao je i Amfilohija

Mandić je u sporazumu prilikom formiranja vlasti potpisao da Crnu Goru doživljava ”kao svoju kolijevku i kuću”, da je ”NATO saveznik”, da će ”ostati posvećen potpunoj usklađenosti vanjske politike sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU”, što znači podrška sankcijama uvedenim protiv Rusije i Putinovog režima. A podrškom potpisivanju takozvanog ’’temeljnog ugovora’’ tzv. SPC i države, koji je redigovan u Beogradu, Mandić je pljunuo na zavjet Amfilohija Radovića.

Uz sve ovo Mandić je prije par mjeseci bio u Briselu gdje se evropskim zvaničnicima ulagivao pričom o evropskoj budućnosti Crne Gore. Ovakvo licemjerje je mnogo pa čak i za prevrtljivu političku figuru kakav je lider Nove srpske demokratije, koji je očigledno diplomirao školu šizofrenih laži i manipulacije njegovog gazde Vučića.

Ideologija je relativna kategorija za Raja

Takvo bizarno ponašanje Mandića koji svako malo mijenja političku ideologiju u neku ruku i ne čudi, jer prema podacima Vikiliksa objavljenim 2011. godine, on je 2007. godine u Američkoj ambasadi dao obećanje da će uvesti Crnu Goru u NATO, ako mu  pomognu da sruši tadašnji režim DPS-a.

Za kraj treba podsjetiti da je Madnić veoma sklon ratnohuškanju i prizivanju krvoprolića, a njegova najnovija provokacija sa prizivanjem rata i pozivanjem na vraćanje kapele na Lovćen, samo je jedna u nizu epizoda u kojima poziva na sukobe.

Mandić je krajem decembra 2019. godine u Skupštini Crne Gore održao govor toliko otrovan, pun mržnje i pozivanja na sukobe da bi mu na tome pozavidio i pokojni Amfilohije Radović.

„Pozivam sve moje ratne drugove iz ’91. i ’99. da budu spremni. Možete da računate na ono najgore“, poručio je Mandić na sjednici Skupštine krajem 2019. godine.

Biografija ovog licemjernog pobornika velikosrBstva i salonskog četnika, daje za pravo da posumnjamo da će nakon završetka  mandata na čelu Skupštine Mandić biti proglašen za dvostrukog veleizdajnika i bijednog ratnohuškača kojega će i Crnogorci i Srbi prepoznati kao čovjeka bez političkih ideala i principa. Osobu koja je do kraja ostala odana psihotičnom autokrati i patološkom lažovu Aleksandru Vučiću i njegovim kriminalno-hegemonističkim nalozima.

U.P.A.

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije