Politička predstava oko Možure, bez odgovora o današnjoj energetici

Anketni odbor koji će sprovesti parlamentarnu istragu radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u slučaju dodjele koncesije za vjetroelektranu „Možura“ održao je konsultativnu sjednicu. Predsjednik ovog skupštinskog tijela je Dritan Abazović (GP URA), što je pokazatelj da politička scena Crne Gore odavno nema jasne kriterijume kada je u pitanju organizovanje anketnih odbora. Još na konsultativnoj sjednici je najavljeno da će rasprava biti “isključivo tematska”, a mnogi su to protumačili kao pokušaj da se ne razgovara o, kako se sve više u javnosti argumentirano navodi, katastrofalnom stanju u energetskom sektoru.

Dug najveće državne energetske kompanije, Elektroprivrede Crne Gore, na čelu sa Milutinom Đukanovićem, čije partijske kolege su članovi odbora, prošle godine, prema pisanju medija i tvrdnjama samog Abazovića, iznosio je rekordnih 96 miliona eura. Ni kćerke firme – Solar gradnja i Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) – nijesu prošle bolje. To, međutim, nije spriječilo Milutina Đukanovića da prošle godine inkasira 59.914 eura kao predsjednik Upravnog odbora EPCG, odnosno oko 4.992 eura mjesečno. Po osnovu povraćaja više plaćenog doprinosa u aprilu prošle godine isplaćeno mu je 1.398 eura od Poreske uprave, dok je u novembru dobio i zimnicu u iznosu od 954 eura.

Vlast se isplati: Đukanović prošle godine inkasirao 59.914 eura kao predsjednik Upravnog odbora EPCG

Upravo zbog ovakvih podataka ne čudi što se insistira da saslušanja na Odboru budu „strogo tematska“, odnosno da se ne zalazi dublje u energetiku. Postavlja se pitanje da li se time želi zaobići činjenica da Elektroprivreda dobro zarađuje na vjetroelektrani Možura, ali i da bi zarađivala više da je upravljanje efikasnije.

Prema nezvaničnim informacijama, EPCG je u periodu 2021–2023. prvi put u istoriji izvozila električnu energiju po nižim cijenama nego što ju je uvozila. Možda i zato ne žele da se priča o energetici jer bi se moglo dokazati da je u nekom periodu, na primjer, njihovog upravljanja energija prodavana ispod tržišne cijene. Poseban je apsurd prodavati nešto ispod njegove vrijednosti, a zatim isto to kupovati po znatno većoj cijeni.

Radi boljeg razumijevanja: cijena po kojoj EPCG plaća energiju iz VE Možura iznosi 80 €/MWh. To znači da je vrijednost kupljene energije oko 60 miliona eura, dok se ista energija prodaje za oko 90 miliona eura. Samo po ovom osnovu EPCG je za šest godina ostvarila dobit od oko 30 miliona eura – a mogla je i više uz bolje upravljanje.

 Projekat Možura ispituje Dritan Abazović, koji za državu u svom mandatu nije uradio ništa, naprotiv, poklonio je crnogorske svetinje crkvi Srbije

Ipak, fokus se preusmjerava na ugovor potpisan prije skoro 11 godina, zahvaljujući kojem je Crna Gora dobila vjetroelektranu Možura – projekat u koji država i EPCG nijesu uložile ni cent, a koji vrijedi više od 90 miliona eura. Po isteku koncesionog perioda, elektrana prelazi u vlasništvo države. Uz to, EPCG ostvaruje stabilne prihode, dok opštine Bar i Ulcinj dobijaju više od 600.000 eura godišnje po osnovu poreza na nepokretnost (Bar 451.084 eura, Ulcinj 187.847 eura), a u državni budžet se po osnovu zakupa zemljišta sliva oko 3,7 miliona eura.

I pored toga, ovaj projekat danas ispituje Abazović, koji za državu u svom mandatu nije uradio ništa, naprotiv, poklonio je crnogorske svetinje crkvi Srbije – subverzivnoj organizaciji u službi projekta „srpski svet“.

Dodatno se postavlja pitanje odgovornosti onih koji danas problematizuju ovaj projekat. Ako je Možura zaista bila „jedna od najvećih korupcionaških afera“, kako tvrdi Abazović, logično je pitati zašto ugovor nije raskinut u periodu kada je imao izvršnu vlast. U tom vremenu nije pokrenuta nijedna procedura koja bi dovela u pitanje njegovu validnost, niti je država pokušala da se zaštiti pravnim mehanizmima.

Takođe je indikativno da nijedan ministar energetike u posljednjih pet godina nije zvanično potvrdio tvrdnju da su građani oštećeni za 115 miliona eura kroz podsticaje za proizvodnju energije iz ovog izvora. Takva procjena nije sadržana u zvaničnim izvještajima Vlade, Ministarstva energetike niti EPCG. Razlog je vjerovatno to što taj iznos ne predstavlja gubitak države, već procijenjeni ukupni prihod od prodaje električne energije tokom 12 godina rada elektrane.

Umjesto da se otvore pitanja savremenog upravljanja energetikom i realnih finansijskih rezultata, fokus se preusmjerava na projekat koji funkcioniše

Tu energiju otkupljuje EPCG, koja je dalje prodaje na tržištu ili koristi za smanjenje uvoza. Upravo zahvaljujući tome, kompanija je u prethodnim godinama ostvarila značajan finansijski rezultat od oko 30 miliona eura, što ukazuje da se ne radi o šteti, već o projektu koji generiše prihode.

Zbog toga se odluka iz 2015. godine da se projekat sa Fersa–Čelebić prenese na Enemaltu može smatrati racionalnom i u interesu države. Taj prenos predstavlja jedinu pravno relevantnu transakciju, sprovedenu u skladu sa ugovorom i zakonima, dok sve druge tvrdnje o spornim poslovima ostaju u domenu privatnih odnosa između kompanija, bez pravnog efekta po državu.

Fersa je, navodno, pred španskim sudom priznala da nije imala saglasnost Vlade za određene transakcije. To znači da druga kompanija nije bila partner države niti potpisnik ugovora, niti je formalno ili neformalno komunicirala sa Vladom ili Ministarstvom ekonomije u vezi sa projektom. Eventualni ugovori između privatnih kompanija ne mogu stvarati pravne obaveze za državu. Ako je bilo nezakonitih radnji – to je pitanje za nadležne organe, a ne za anketni odbor.

Na kraju, ostaje utisak da se kroz rad ovog odbora ne traži puna istina, već gradi politički narativ. Umjesto da se otvore pitanja savremenog upravljanja energetikom i realnih finansijskih rezultata, fokus se preusmjerava na projekat koji funkcioniše, donosi prihode i koji će u konačnom postati vlasništvo države. Zbog toga ovaj proces više liči na pokušaj preusmjeravanja odgovornosti nego na ozbiljnu parlamentarnu istragu.

L.P.Đ.