DURMITOR KAO PLIJEN: Plan iz 2016. pod sjenkom korupcije i političkih veza

Prostorni plan posebne namjene za Durmitorsko područje, usvojen 2016. godine, trebalo je da bude temelj razvoja sjevera Crne Gore. Umjesto toga, gotovo deceniju kasnije, sve više liči na dokument koji je zakočio razvoj, otvorio prostor za sumnje u korupciju i doveo državu u konflikt sa sopstvenim obavezama prema zaštiti jednog od najvrijednijih prirodnih područja u Evropi.

Ključni problem ne počinje danas, već u samom startu – u načinu na koji je biran obrađivač plana. Na tenderu je odbijena kanadska kompanija Ecosign, globalno prepoznat lider u projektovanju ski-centara, sa referencama na najrazvijenijim planinskim destinacijama svijeta. Umjesto takvog projektanta, posao je dobio konzorcijum u kojem ključnu ulogu ima podgorička firma CAU – Centar za arhitekturu i urbanizam, čiji je osnivač i direktor Predrag Babić.

Problem nije u tome što je domaća firma uključena, već u činjenici da CAU u tom trenutku nije imao reference u planiranju ski-centara niti kompleksnih planinskih turističkih sistema. To nije pitanje preferencije, već standarda: kako je moguće da firma bez takvog portfolija dobije jedan od najvažnijih planskih poslova u državi, dok se istovremeno eliminiše globalni lider poput Ecosigna?

Sumnju dodatno produbljuje kontekst u kojem CAU dobija niz državnih poslova upravo u vrijeme kada resor prostornog planiranja i turizma vodi ministar Branimir Gvozdenović. Posebnu težinu daje činjenica da je Predrag Babić ranije radio u sistemu u kojem je Gvozdenović imao rukovodeću ulogu, što otvara pitanje kontinuiteta profesionalnih i ličnih veza koje su kasnije mogle imati uticaj na dodjelu poslova.

Branimir Gvozdenović i Predrag Babić: Babić ranije radio u sistemu u kojem je Gvozdenović imao rukovodeću ulogu, što otvara pitanje kontinuiteta profesionalnih i ličnih veza koje su kasnije mogle imati uticaj na dodjelu poslova

Kada se takve okolnosti stave u širi okvir, dobija se slika sistema u kojem isti državni resor odlučuje o planiranju prostora, razvoju turizma i izboru obrađivača planova. U takvom modelu koncentracije moći, granica između javnog interesa i privatnog uticaja postaje nejasna, a sumnja u korupciju više nije politička floskula, već logična posljedica načina odlučivanja.

Rezultat takvog procesa je plan koji je od početka u sukobu sam sa sobom. Sa jedne strane predviđa razvoj ski-centra „Savin kuk“ i turističkih kapaciteta, a sa druge strane obuhvata prostor pod zaštitom UNESCO-a, gdje takav razvoj podliježe najstrožim međunarodnim pravilima. Umjesto da uskladi razvoj i zaštitu, plan ih je doveo u direktan konflikt, zbog čega je već nekoliko godina nakon usvajanja faktički neprimjenjiv.

Danas, kada se ponovo pokreće pitanje rekonstrukcije skijališta „Savin kuk“, postaje jasno da problemi iz plana iz 2016. nijesu riješeni, već se nastavljaju kroz nove odluke. Zvanično se govori o rekonstrukciji bez proširenja, ali činjenica da UNESCO traži dodatna objašnjenja, kao i da se paralelno pominju lobiranja i neformalni aranžmani, ukazuje na ozbiljan raskorak između zvaničnih izjava i stvarnih namjera.

Danas, kada se ponovo pokreće pitanje rekonstrukcije skijališta „Savin kuk“, postaje jasno da problemi iz plana iz 2016. nijesu riješeni, već se nastavljaju kroz nove odluke

Posebno zabrinjavaju informacije da se idejna rješenja rade bez transparentnog postupka, kroz direktne dogovore i za iznose koji ne odgovaraju kompleksnosti takvog projekta. Kada se tako važni poslovi dodjeljuju mimo konkurencije, sumnja da se nastavlja praksa uspostavljena još 2016. godine postaje više nego opravdana.

U međuvremenu, opštine koje gravitiraju Durmitoru – Žabljak, Šavnik, Plužine, Mojkovac i Pljevlja – ostale su bez razvoja koji im je obećan. Umjesto savremenog planinskog centra dobile su dokument koji ograničava investicije, proizvodi pravnu nesigurnost i drži čitav region u stanju stagnacije.

Zato se danas ne postavlja pitanje jedne žičare ili jednog projekta. Ključno pitanje je da li je Prostorni plan za Durmitor od samog početka bio kompromitovan načinom na koji je nastao i ljudima koji su u tom procesu imali ključnu ulogu.

Bez jasnog odgovora na to pitanje i bez spremnosti da se plan temeljno preispita, Durmitor će ostati primjer kako kombinacija političkog uticaja, loših odluka i sumnji u korupciju može da blokira razvoj čitavog regiona na gotovo jednu deceniju.

L.P.Đ.