POSLJEDNJI LET: Plakali su i zaposleni i putnici

Nemanja Darmanović koji je večeras bio pilot na posljednjem letu aviona Montenegro airlinesa iz Beograda, kazao je za Antenu M da je atmosfera bila tužna, da su zaposleni plakali kao i putnici.

“Bilo je tužno, s nadom u bolje sjutra”, opisuje on.

Kaže da on nikada ne bi postao pilot da nije bilo Montenegro airlinesa. Komercijalnim letjenjem se bavi od 2013.

“To je kompanija koja je pružila priliku generacijama i generacijama pilota i stjuardesa i mehaničara, čak i aerodromskih radnika, da se ostvare u svojim karijerama i to je naprasno prekinuto za jedan dan. Nažalost u ovako malim državama to može da znači promjenu profesije. Teško da će se oporaviti taj sektor u našoj državi”, kaže on.

Upitan da prokomentariše najavu formiranja nove kompanije odgovara:

“Tu priču oko pravljenja nove kompanije sa nekim budžetom od 30 miliona eura, svako ko radi u sektoru avijacije zna da je to nemoguće i očekujem da se od toga odustane. Oni su najavili formiranje neke radne grupe, ali ne vjerujem da će ta priča otići dalje od toga. Ja razumijem da Vlada nije imala dovoljno vremena, i razumijem odluku o gašenju, ali ta priča o formiranju nove kompanije je samo politička i mislim da neće otići dalje od nacrta na nekom stolu.

Mnogo je vjerovatnije da će neka lou-kost kompanija otvoriti svoju bazu u Podgorici, ali ne vjerujem da će ta baza zadovoljiti apetite građana i privrede Crne Gore, zbog toga što su to kompanije koje se rukovode samo profitom, koje će otvarati samo profitabilne linije. A na primjer, najprofitabilniju liniju za Beograd neće moći da otvore, jer to je linija koja se dozvoljava na osnovu sporazuma država, a sigurno Srbija neće dozvoliti da takvu liniju obavlja bilo koja lou-kost kompanija”, navodi Darmanović.

Dodaje da će povezanost biti manja, te da će se efekat odluke vidjeti tek za oko godinu.

“Vjerovatno je to teško staviti na papir da se zna koliki je to gubitak i koliki je bio značaj Montenegro airlinesa, koliko je bila važna povezanost sa evropskim centrima. Bojim se da će oporavak dugo trajati”, dodaje on.

Darmanović kaže i da se nadao kao zaposleni da se to neće desiti preko noći.

“Nas je direktor kasnije obavijestio da je isto saznao kad i mi da se kompanija gasi, nakon 26 godina, nakon što se zaposlenima duguju dvije ili tri plate. To je jako ružno da nije nađen neki način, vjerujem da je postojao, da se makar te zaostale zarade isplate zaposlenima”, zaključuje Darmanović.