Kad dvostruki aršini postanu sudska praksa

Piše: Balša Knežević

Presudom Višeg suda u Podgorici  ukinuta je prvostepena presuda Osnovnog suda u slučaju poznatom kao „Gurman“, a postupak je vraćen na ponovno suđenje, uz otvaranje pitanja kompetentnosti i integriteta sudije Ilije Radulovića.

To zasigurno predstavlja negativni presedan u crnogorskom pravosuđu koji će nekad možda i izučavati buduće generacije pravnika.

Nakon što je ovaj slučaj vraćen na ponovno suđenje, otvorila su se mnoga pitanja, ali i mnoge kontroverze, prije svega vezane za sudiju koji je donio prvostepenu presudu – Iliju Radulovića.

Viši sud u obrazloženju presude je naveo da Radulovićeva presuda ima „više bitnih povreda“ i da je izreka „nerazumljiva“. Ali jedna od najvažnijih napomena za koju je u presudi Viši sud naveo da treba obratiti pažnju tiče se sina „oštećene“ u ovom slučaju, novinarke Pobjede Ane Raičković – Uroša Gagovića, koji je kako se ispostavilo iz snimka sa nadzornih kamera, inicirao i izvršio fizički obračun.

Tu dolazimo do najočiglednijeg primjera mimoilaženja između onoga što je sudija Radulović naveo u presudi i onoga što je konstatovano na ranijim ročištima. Na jednom od ročišta sudija je konstatovao da je Gagović iz zaleta udario Mijatovića koji pada i provaljuje vrata restorana, da bi u presudi naveo da se Mijatović spotakao. Da je Gagović nasrnuo na Mijatovića jasno se vidjelo i na snimku koji je prikazan na suđenju, a koji Portal Aktuelno danas ponovo objavljuje.

Dakle, Radulović uopšte nije uzeo u obzir da je upravo Gagović započeo fizički obračun, ali i da je Raičkovićka svojim konstantnim provokacijama izazvala verbalni sukob, o čemu smo ranije pisali.

„Privilegovane“ strane u postupku

Međutim, u određenim slučajevima, koji se tiču, moglo bi se reći, „privilegovanih“ strana u postupku, Radulović i te kako umije da „zažmuri“ na konkretne i očigledne dokaze, a u korist optuženih.

Najbolji primjer kada je Radulović donio prilično diskutabilnu presdu odnosi se na slučaj suspendovanih službenika policije Petra Lazovića i Jugoslava Raičevića, koji su optuženi za policijsku torturu.

Njima se pred Osnovnim sudom Podgorica sudilo jer su optuženi za mučenje Jovana Mrvaljevića i Mila Jovanovića, koji slove za navodne pripadnike škaljarskog kriminalnog klana.

Upravo je sudija Ilija Radulović izrekao prvostepenu oslobađajuću presudu Lazoviću i Raičeviću.

Drugarska presuda za Petra Lazovića

Portal Aktuelno ovom prilikom neće podsjećati na mnoštvo medijskih objava koje se tiču policijske torture u koje je bio umiješan Petar Lazović, sin kontroverznog, bivšeg visokopozicioniranog bezbjednjaka Zorana Lazovića koji je takođe uhapšen i nalazi se u pritvoru.

Međutim, ovom prilikom samo treba navesti dokaze u slučaju koji se odnosi na torturu nad Mrvaljevićem i Jovanovićem. Čak i ako izuzmemo svjedočenja oštećenih u ovom slučaju, veoma je upitno kako je sudija Radulović mogao da odredi oslobađajuću presudu Lazoviću, s obzirom na konkretne dokaze sa kojima je čak i šira javnost upoznata.

Crnogorska i regionalna javnost je upoznata sa fotografijom sky prepiske na kojoj Mrvaljević leži na bolničkom stolu dok mu ljekari ukazuju pomoć. Sudeći prema Sky komunikacijama, koj je objavio portal Libertas, Lazović je šefu kavačkog klana, odbjeglom Radoju Zviceru, poslao pomenutu fotografiju uz poruku – “Ovaj mi umrije pi”.

Transkript sky prepiske, FOTO: Libertas

Dakle, u slučaju Gurman, Radulović maltene potpuno zanemaruje snimak na kojem se vidi kako Gagović krvnički napada Mladena Mijatovića i započinje fizički obračun, dok Petru Lazoviću očigledno vjeruje više nego sopstvenim očima i dokaznom materijalu.

Jasno je da su u ovom slučaju u pitanju dva aršina i dvije sudske prakse. A koji bi razlozi mogli da navedu Radulovića da donese onakvu presudu u slučaju Petra Lazovića, ranije smo pisali, a o tome možete čitati na OVOM LINKU.