SLUČAJ „GURMAN“ (2): Kako je zapisnik prilagođavan da zaštiti tužiteljku Vlahović od kompromitacije

Viši sud u Podgorici, nakon što je ukinuo presudu Osnovnog suda u slučaju poznatom kao „Gurman“ i vratio proces na ponovno suđenje, u značajnoj mjeri je potvrdio ono na što je Portal Aktuelno ukazivao duže vremena – da se radi o primjeru veoma loše sudske prakse.

Ono na što smo već ukazali i na što ćemo nastaviti da ukazujemo jeste na postojanje mnogih kontroverzi, prije svega vezanih za sudiju koji je donio prvostepenu presudu – Iliju Radulovića.

Podsjetimo, Viši sud u Podgorici usvojio je žalbe biznismena Zorana Bećirovića, njegovog sina Luke i Mladena Mijatovića, kao i žalbe njihovih advokata i ukinuo presudu Osnovnog suda po kojoj su oni prvostepeno osuđeni za nasilničko ponašanje na štetu novinarke Pobjeded Ane Raičković. U prvostepenom postupku, sudija Radulović je osudio Zorana Bećirovića na godinu zatvora, Mijatovića na deset mjeseci, dok je Luka Bećirović osuđen na dvije godine uslovne kazne. Ljubiša Dukić je oslobođen optužbi.

Viši sud u obrazloženju presude nije napomenuo samo na neke nejasnoće ili detalje koje treba ispraviti i dodatno obrazložiti u Radulovićevoj presudi, već je eksplicitno naveo da pomenuta presuda ima „više bitnih povreda“ i da je izreka „nerazumljiva“.

Kako smo već najavili, Portal Aktuelno baviće se upravo tim „povredama“, „nerazumljivim“ djelovima i kontradiktornostima, kojih u Radulovićevoj presudi ima zaista mnogo.

Ovom prilikom iznijećemo konkretna dva primjera koja direktno ukazuju na selektivno ponašanje sudije Radulovića.

Viši sud “rasturio” presudu Ilije Radulovića

U prethodnom tekstu, kada smo pisali o snimku sa telefona novinarke Pobjede Ane Raičković koji je 11. aprila predstavljen pred Osnovnim sudom, ukazali smo na selektivnost sudije Radulovića koji prihvata ili neprihvata iznošenja dokaza u zavisnosti ko to zahtijeva.

Naime, na samom kraju pretresa pred Osnovnim sudom kada je „novinarka“ Raičković predložila da se izvadi snimak iz njenog telefona, kao dopunu dokaznog postupka, sudija Radulović to odmah prihvatio, iako je prije toga odbio isti zahtjev Bećirovićevih advokata „da se ne bi odugovlačio postupak“.

Međutim, Radulović nije „izlazio u susret“ samo „oštećenoj“ u ovom procesu, već je u ključnom momentu koji se tiče veoma kompromitujuće okolnosti za tužiteljku u postupku Rominu Vlahović, bio spreman da „naštimuje“ zapisnik u tužiteljkinu korist. Radulović je, po svemu sudeći, nalagao da se zapisnik sa suđenja kreira na način koji bi najbolje zaštito tužiteljku Vlahović od sopstvenog kompromitujućeg priznanja.

Na pretresu 24. februara prošle godine, na zahtjev branioca optuženih Danila Mićovića sudija je unio u zapisnik da je državna tužiteljka Vlahović izjavila da nije gledala snimak predmetnog događaja, koji je jedan od ključnih, ako ne i ključni dokaz u ovom slučaju. U zapisniku je takođe navedeno da je Vlahović objasnila da je to rekla „ironično“.

Ali, način na koji je čitava ta situacija unesena u zapisnik krajnje je kontorverzan.

U zapisniku od 24. februara navedeno je sledeće: 

Konstatuje se da je državna tužiteljka na opomenu suda da ne može postavljati pitanja koja iscrpljuju svjedoka i koja se ne tiču predmetnog događaja, i nakon što je upozorena na postojanje video snimka koji će tek biti proveden kao dokaz i upitana da li je isti gledala, tužiteljka izjavila da nije gledala video snimak.

Izjašnjavajući se na navedeno, državna tužiteljka izjavi: 

„Ja sam ironično odgovorila da nisam gledala snimak, a naravno da jesam“

Na osnovu ovoga što je navedeno u zapisniku stiče se utisak da je tužiteljka Vlahović momentalno reagovala i ispravila se, pokušavajući da ne ostavi ni trunku sumnje da je u pitanju ironija.

Međutim, sudija Radulović nije unio stvarni događaj sa suđenja i potpuno je zanemario sve što se dešavalo u periodu od kad je tužiteljka rekla da nije gledala snimak, do momenta kada se izjašnjava da je to rekla ironično. 

Na pitanje suda da li je gledala snimak tužiteljka Vlahović odgovara – Ne. To je jasno i iz zapisnika.

Ono što ne piše u zapisniku jeste da je advokat optuženih Danilo Mićović tražio da se ovo unese. Sudija Radulović je i krenuo da unosi advokatove riječi u zapisnik.

Ali zatim se uključuje advokat „oštećene“ novinarke Raičković, Miloš Vuksanović i kaže da on neće dozvoliti da to tako prođe, jer misli da je tužiteljka Vlahović rekla ironično da nije gledala snimak.

Sudija sve to krajnje „vješto“ ne unosi u zapisnik.

Zatim Vlahović na pitanje suda: „Da li ste to rekli ironično“ odgovara sa „Da“.

Nakon toga sudija Radulović u zapisnik unosi ono što u njemu stoji:

Izjašnjavajući se na navedeno, državna tužiteljka izjavi: 

„Ja sam ironično odgovorila da nisam gledala snimak, a naravno da jesam“

Dakle, nameće se sasvim logičan zaključak da je sudija Radulović izbjegao da u zapisnik unese ono najvažnije – protok vremena, odnosno intervenciju advokata Mićovića, zatim intervenciju advokata oštećene, pitanje suda tužiteljki Vlahović, koja se tek tada izjasnila. Kome je ovakvo „kreativno“ prilagođavanje zapisnika išlo u prilog nije teško prosuditi.

U.P.A.