SLUČAJ „GURMAN“ (1): Kad kontradikcije postanu ključni dokaz

Ukidanjem presude Osnovnog suda u slučaju poznatom kao „Gurman“ i vraćanjem procesa na ponovno suđenje, Viši sud u Podgorici u značajnoj mjeri je potvrdio ono na što je Portal Aktuelno napominjao duže vremena – da se radi o primjeru veoma loše sudske prakse.

Da li su uzroci neznanje ili je u pitanju kombinacija spoljašnjih uticaja, javnosti ili nekih drugih, pitanje je kojim bi trebalo da se bave nadležene institucije.

Ono na što smo već ukazali i na što ćemo nastaviti da ukazujemo jeste na postojanje mnogih kontroverzi, prije svega vezanih za sudiju koji je donio prvostepenu presudu – Iliju Radulovića.

Podsjetimo, Viši sud u Podgorici usvojio je žalbe biznismena Zorana Bećirovića, njegovog sina Luke i Mladena Mijatovića, kao i žalbe njihovih advokata i ukinuo presudu Osnovnog suda po kojoj su oni prvostepeno osuđeni za nasilničko ponašanje. U prvostepenom postupku, sudija Radulović je osudio Zorana Bećirovića na godinu zatvora, Mijatovića na deset mjeseci, dok je Luka Bećirović osuđen na dvije godine uslovne kazne. Ljubiša Dukić je oslobođen optužbi.

Viši sud u obrazloženju presude nije napomenuo samo na neke nejasnoće ili detalje koje treba ispraviti i dodatno obrazložiti u Radulovićevoj presudi, već je eksplicitno naveo da pomenuta presuda ima „više bitnih povreda“ i da je izreka „nerazumljiva“.

Ilija Radulović – autor “nerazumljive” presude

Portal Aktuelno u narednim tekstovima baviće se upravo tim „povredama“, „nerazumljivim“ djelovima i kontradiktornostima, kojih u Radulovićevoj presudi ima zaista mnogo.

Jedna od većih “nerazumljivosti” na koju u presudi ukazuje Viši sud, tiče se iskaza navodno „oštećene“ Ane Raičković koje je dala pred tužilaštvom i u toku suđenja. Viši sud navodi da je „prvostepeni sud u obrazloženju presude konstatovao da iskaz Ane Raičković prihvata kao istinit i uvjerljiv u pogledu toka kritičnog događaja i radnji okrivljenih“.

„Prvostepeni sud kao ključan dokaz prihvatio je iskaz svjedokinje oštećene Ane Raičković, cijenivši ga kao istinit, uvjerljiv, jasan i precizan. Međutim, u razlozima presude prvostepeni sud nije dao zadovoljavajuće objašnjenje zašto je prihvatio iskaz ove svjedokinje u cjelini, a posebno u pogledu onih djelova koji su u međusobnoj suprotnosti – između iskaza datog u fazi izviđaja pred tužilaštvom i iskaza datog na glavnom pretresu“, navodi se u presudi Višeg suda.

Viši sud u presudi kao konkretan primjer međusobno suprostavljenih, odnosno kontradiktornih djelova navodi: „oštećena je mijenjala iskaz u pogledu toga ko je udario u ruku (u jednoj verziji – ’neko s leđa’, u drugoj – ’sigurno Zoran Bećirović’) bez jasnog obrazloženja zašto je prihvaćena kasnija verzija iskaza“.

Ana Raičković

Možda i najveća kontradikcija koju je izjavila Raičković tiče se snimanja mobilnim telefonom.

Viši sud tu jasno navodi:

„Konkretno, oštećena je pred tužilaštvom izjavila da nije ništa uspjela snimiti jer je okrivljeni Mijatović pokušao da joj otme telefon, dok je pred sudom navela da je ipak snimala predmetni događaj. Ova bitna razlika u kazivanju nije adekvatno objašnjena u razlozima presude“.

Viši sud ovdje je samo potvrdio ono što je odbrana optuženih od početka konstatovala, a Portal Aktuelno pisao.

Na snimku sa telefona novinarke Pobjede koji traje 30 sekundi i koji je 11. aprila predstavljen pred Osnovnim sudom, vide se Zoran Bećirović i Mladen Mijatović.

Pri tom je čak i na ročištu pred Osnovnim sudom, dakle u sudnici sudije Ilije Radulovića konstatovano:

– Bećirović i Mijatović mirno sjede za svojim stolom. 

– zatim Ana Raičković počinje da ih snima bez njihove saglasnosti i verbalno napada. 

– nakon čega Mijatović potpuno mirno prilazi i pita je „ko tebe psuje“?

– Takođe je utvrđeno da Raičkovićka prilazi stolu gdje sjede Bećirović i još tri muške osobe, bez ikakvog osjećaja straha i ugroženosti. Ona prilazi tik do stola i snima, pri tom čikajući ih i provocirajući ih. 

Portal Aktuelno još tada je pisao da se iz ovoga zaključuje da je očigledno u pitanju isprovocirani verbalni delikt gdje su u prepucavanju obje strane izgovorile pogrdne riječi. Važno je naglasiti, da je verbalni delikt na koji su se mediji naklonjeni Raičevićkoj kačili u toku svojih propagandnih desanta, Bećirović priznao. Kada je u pitanju spinovanje i zamjena teza od strane medija, to će biti predmet posebnog teksta. 

Treba zaključiti da je, snimak sa telefona Raičkovićke potvrdio ono na što su i raniji dokazi, snimci sa nadzornih kamera, izjave vještaka i svjedoka, jasno ukazivali – da je upravo novinarka Pobjede počela verbalno prepucavanje, prva izvršila verbalni napad i time izazvala verbalni sukob. Kada je u pitanju fizički sukob, već smo pisali da je on iniciran od strane njenoga sina Uroša Gagovića što je tema za poseban tekst.

Ovom prilikom još moramo istaći, da je veoma indikativno da je na samom kraju pretresa pred Osnovnim sudom kada je „novinarka“ Pobjede predložila da se izvadi snimak iz njenog telefona, kao dopunu dokaznog postupka, sudija Radulović to odmah prihvatio, iako je prije toga odbio isti zahtjev Bećirovićevih advokata „da se ne bi odugovlačio postupak“. Upravo je to selektivno prihvatanje ili neprihvatanje iznošenja dokaza u zavisnosti ko to zahtijeva, ono o čemu ćemo takođe pisati.

U.P.A.