Šok bombe, ogromne količine suzavca i besprizorno uništavanje imovine građana obilježili su brutalnu policijsku akciju na Cetinju 5. septembra protiv okupljenih Cetinjanki i Cetinjana, ali i ostalih patriota iz svih krajeva Crne Gore koji su došli u prijestonicu da izraze protest zbog namjere Crkve Srbije i crnogorskih vlasti da mitropolita ove vjerske zajednice ustoliče u Cetinjskom manastiru.
Prve pritužbe građana počele su da stižu na adrese Ministarstva unutrašnjih poslova, Savjeta za građansku kontrolu rada policije i ombudsmana, a pomažu im aktivista za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković i Crnogorski helsinški odbor u osnivanju.
– U odnosu na 2020. tokom koje su se masovno događale litije pod motom „Ne damo svetinje“ policija je ovog puta imala potpuno drugačije postupanje – ističe Zeković koji je u svojstvu predsjednika Savjeta za građansku kontrolu rada policije prošle godine pratio ponašanje organa reda u odnosu na građane koji su iskazivali podršku Crkvi Srbije.
Osobe sa invaliditetom
Penzionerka Ana Đurović (1963) sa Cetinja požalila se Savjetu zbog količine suzavca ispaljenog na građane što se, kako je navela, odrazilo na zdravlje njene kćerke (1986), osobe sa invaliditetom.
– Bila sam u kući i čula sam rafale i pretposatvila sam da je počela intervencija policije. Kćerka se strašno uznemirila od zvukova. Izašla sam ispred zgrade i viđela sam desetine osoba, različitog pola i starosti, kako bježe od policije. Prišla sam koliko sam mogla do sredine trga da zamolim policajce da ostave omladinu i Cetinjane na miru, smatrajući da je bolje da stradamo mi stariji, a ne mladi. Imala sam dobru namjeru, i nijesam vrijeđala policiju. U tih par sekundi neki čovjek, ne mogu da se sjetim ko je, jer je već bilo nemoguće za gledati, rekao mi je: „Bježite gospođo gađaće i vas“. Osjetila sam mučninu i povraćalo mi se. Kako nijesam mogla da gledam, pridržavala sam se uz zidove zgrada. Kad sam ušla u ulaz od naše zgrade tu je već dosta osoba koji su se sklonili od suzavca – napisala je ona.
U ulazu je zatekla pet osoba starosti od 60 do 70 godina. Primila ih je u svoj dom. Jednoj starijoj gospođi bila je povrijeđena desna noga.
– Na desetak mjesta je imala rane, kao da je nešto probolo. Poslije smo viđeli da joj je povrijeđena i peta – navela je Đurović.
Dvojica momaka su je poveli ka Hitnoj, ali odmah pošto su izašli iz stana policija je ispalila suzavac.
– Policija je opet udarila suzavcem po našoj zgradi, automobilima i dvorištu. Toliko je bilo dima da nijesmo ništa viđeli i do dan danas ne znam da li je gospođa uopšte i stigla do Hitne i što se sa njom desilo. Voljela bih da mi se javi ako je to ikako moguće samo da znam da je dobro – poručila je ova Cetinjanka.
Spas u njenom stanu pronašla su i dvojica mladića iz Risna i Herceg Novog. Jedan od njih je imao opekotinu na listu desne noge.
U dvorištu zgrade vidjela je i gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića, s kojim su, kako je navela, bili „i sportista Janović, kao i Peđa Bošković koji su pomagali ljudima“.
– Vuković je apelovao na sve prisutne da se smire i da ne odlaze više ka trgu. Na prostoru na kojem smo bili nije ni bilo pogodno da nabave nešto da gađaju policiju, pa zato i tvrdim da sa te lokacije i nije bilo nikakve neprijateljske aktivnosti prema policiji. Znači, iz naše ulice nije bilo kamenovanja. Njima je bilo dovoljno što znaju da su se ljudi sklonili na trotoar i u ulaz, pa su zbog toga prisutne i prostor gađali da to mjere da nam učine život nepodnošljivim. Posebno nijesam mogla da vjerujem da ispaljuju suzavce u tolikoj količini i u ulici koja vodi direktno ka bolnici, Ulica Vlada Kape. Policija je morala znati da je tu bolnica, a i natpis je dovoljno vidljiv. Gađali su i zgradu opštine i više puta zgradu Zetskog doma. Dok nije poletio helikopter sa sveštenstvom SPC-a, nijednog trenutka nije stalo ispaljivanje suzavca – opisala je svoje iskustvo Đurović.
Bolesna djevojčica
Njena kćerka od rođenja boluje od celebralne paralize i, kako je navela u prijavi, mentalne retardacije.
– Uznemirili su je pucnji, a ubrzo se pogoršalo i njeno zdravstveno stanje. Imala je spazam i plakala je na svoj način. Pokušala sam, na svoju ruku, da je smirim na način što sam joj pojačala dozu redovne terapije – ispričala je ona, ukazujući da nije bilo moguće da je prevezu do bolnice, iako im je u komšiluku.
Posljedice policijske torture nad građanima prijestonice njena kćer trpjela je i narednih dana, navela je ova Cetinjanka u prijavi, zbog čega je 6. septembra povela u bolnicu o čemu je priložila medicinsku dokumentaciju.
Njena kćer, navela je, i dalje odbija da izađe iz kuće.
– Mislim da će mi to sada biti najveći problem. Ona je bila prilično socijalizovana i voljela je da šeta, ali sada neće da izlazi i daje otpor na način što stavlja prste u uši da neće ništa da čuje i nemoguće je pomjeriti sa mjesta. Moram da vam kažem, ali mislim kao da je ovaj događaj na nju uticao jako loše i da smo napravili nekoliko koraka unazad i da sam se džaba trudila sa njenim napretkom. Kako da njoj objasnim da se neće više ponoviti nasilje policije. Nama je trebalo 15 godina da uspijemo da razlikuje dan od noći – napisala je Đurović.
Kategorična je da je policija ovakvim postupanjem povrijedila njihova prava, posebno njene kćerke kao osobe s invaliditetom, jer joj je uskraćeno pravo na sigurno okruženje.
Šok bombe
S. N. iz Nkšića podnio je pritužbu Savjetu za građansku kontrolu rada policije, MUP-u i ombudsmanu zbog, kako je naveo, neprofesionalnog postupanja nepoznatog policijskog službenika i policijskog starješine koji je rukovodio primjenom prinude na Dvorskom trgu na Cetinju, u neđelju, 5. septembra oko šest sati, na mirnom protestu.
– Nalazio sam se na udaljenom prostoru, sa strane na trotoaru ispred bašte Gradske kafane. Oko šest i 10 ura na trenutak je nastalo malo komešanje u dijelu policijskog kordona, nakon čega je odmah počeo plotun po narodu, sa suzavcima, fleš šok bombama po glavama ljudi, od kojih je jedna eksplodirala na mojem desnom ramenu, desetak centimetara od očiju, desnog uva i lica. Oko mene su bile i starije žene i ljudi, a kanonada nije prestajala, mada su građani, pa i ja, bili okrenuti leđima u odlasku zbog hemijskih, zvučnih i svjetlosnih detonacija po našim glavama. Pucali su na nas iako su viđeli da svi napuštamo taj prostor – napisao je on.
Istakao je da ga policija nije upozorila da napusti skup. Dodao je i da nije mogao da pođe u Dom zdravlja, jer je bio dezorijentisan.
– Tačno pet sati nijesam ništa da čuo. Ja sam bivši sportista, rukometaš, koji voli svoju zemlju i nijesam imao namjeru da učestvujem u bilo kakvim nemirima i da se to dogodilo prvi bih to napustio takav skup – zaključio je S. N.
Slučaj Kotoranina
Kotoranin Željko Roganović požalio se Savjetu da mu je uništen automobil iako nije blokirao saobraćajnicu.
– Policija nije obustavljala ispaljivanje hemijskih sredstava sve dok demonstranti nijesu u potpunosti napuštili tu lokaciju u pravcu križnog toka. Posebno naglašavam da su hemijska sredstava ispaljivali na Donji put gdje se nalazilo i
moje vozilo do kojeg nijesam mogao doći usljed toliko ispaljenih suzavaca. Da su mi ukazali da sklonim vozilo ja bih to i uradio – naveo je on.
Naglasio je i da bi, da policija nije ispalila toliku količinu suzavca, on bio u prilici da se spušti niz taj put i ode vozilom, onako kako je i došao.
– Kada sam parkirao vozilo, to sam uradio skroz desno, pa je lijeva strana kolovoza ostala nesmetana za upotrebu. Jesam napravio prekršaj zbog zaustavljanja na kolovoznoj traci, ali nijesam blokirao saobraćaj i onemogućio kretanje drugih. Mislim da je ovdje postajala otvorena i direktna namjera da se nepotrebno nanese šteta učesnicima javnog okupljanja – naveo je Roganović u pritužbi u koju je Pobjeda imala uvid.
Aktivista za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković, Cetinjanin koji koji je sve vrijeme bio u prijestonici, ističe za Pobjedu da je policija imala posebnu negativnu emociju prema Cetinju i demonstrantima.
Političari koji su naredili i dozvolili ovakvu intervenciju, a to su kaže on, primarno Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović, poželjeli su da kazne Cetinjane zbog svih prozivki koje su iznijeli na njihov račun.
– Policija im je ispunila tu želju ispaljujući nepodnošljive količine suzavca i uništavajući na desetine motornih vozila, uključujući i kamion – zaključio je Zeković.
Program „Policija u zajednici“ poražen i zgažen na Cetinju
Profesorica Sanja Vujović (1983) podnijela je pritužbu u svoje i u ime komšija iz Ulice Novice Cerovića bb (blizina zgrade Državnog arhiva Crne Gore) zbog neprofesionalnog postupanja policije i odsustva komunikacije sa građanima.
Podsjetila je da su ranije Uprava policije i Vlada razvijale program „Policija u zajednici“ koji je trebalo da pomogne i unaprijedi komunikaciju između javnosti (građana) i policije, koji je, prema mišljenju podnositeljke pritužbe, na Cetinju uništen.
– Povodom ustoličenja novog srpskog mitropolita na Cetinju, Uprava policije je pristupila i određenim veoma nezahvalnim radnjama i aktivnostima za koje mi svi
vjerujemo da su upitne sa aspekta ljudskih prava i osnovnih prava – kategorična je Vujović.
U pritužbi ističe da je njeno i dvorišta njenih komišija, „ali i jedini izlazi na ulicu Uprava policije ‘opšila’ metalnim, visokim željeznim ogradama i skoro 48 sati prilično ograničavala slobodu kretanja“.
– Na taj način je onemogućen nesmetan pristup našoj imovini uz slobodu kretanja na koju sam ukazala. Bili smo prinuđeni da čekamo i duže da se pojavi policijski službenik koji bi nam otvorio metalnu ogradu i dozvolio da pođemo do marketa, apoteke, prošetamo psa. Tako je bilo i u povratku. Neću prećerati, ako bih rekla da je to ličilo kao na izlazak i ulazak u logor. Taj tretman je ponižavajući – istakla je Vujović.
Ukazuje da je posebno zabrinjavajuće pitanje bilo đe idu.
– Zašto je policiji važno kuda idem ja ili neko od mojih komšija, a posebno zašto ga je briga kuda idem ja kao žena. Onda mi dodatno kažu, što sve dokazujem, prilozima, da kada uđem u kuću više neću moći izlaziti (!) Čekajte, šta to znači?! Kako on meni može da odredi da ne izlazim iz kuće – istakla je ona.
Ukazuje i na činjenicu da „policijski službenik ili starješina nije došao, da od vrata do vrata (što je i bio koncept programa ῾Policija u zajedniciʼ) pojasni aktivnosti policije, pruži neki kontakt telefon“, te da je izostalo i bilo kakvo saopštenje MUP-a i Uprave policije.
– Postojala je namjera da se građani Cetinja po svaku cijenu ponize i omalovaže – kategorična je Vujović.
