DVADESET GODINA OD OBNOVE NEZAVISNOSTI: Problemi sa kojima se nijesmo suočili nakon 2006. danas su samo eskalirali

Piše: Tijana Lopičić

Kako se približava obilježavanje 20 godina od obnove nezavisnosti, prirodno je da preispitamo šta je Crna Gora ostvarila od tog perioda. Pri tome, ne smijemo zaboraviti koliko je borbe, istrajnosti i političke mudrosti bilo potrebno da bi se ostvario taj cilj. Pokret za nezavisnost Crne Gore, koji je okupio političke partije, nevladine organizacije i institucije poput Matice crnogorske, dao je ključni doprinos ostvarivanju istorijskog podviga. Upravo i njima dugujemo trajnu zahvalnost za obnovu crnogorske nezavisnosti.

No, sa obnovom nezavisnosti kao da su određeni politički akteri pomislili da je posao završen, a upravo tada je trebalo realizovati i postaviti čvrste temelje. Čini se da nijesu željeli naučiti iz kobnih istorijskih lekcija prošlosti, te se sve svelo na bezbrojne kompromise. Upravo su nas takvi kompromisi i doveli u poziciju u kojoj se nalazimo od avgusta 2020. godine.

Prvo, donesen je Ustav Crne Gore, koji je od prvobitnog predloga bio „raskomadan“ brojnim kompromisima zbog neslaganja unutar koalicije DPS-SDP, ali i kompromisima sa tadašnjom opozicijom. Nerijetko se može čuti kako i Nebojša Medojević likuje nad određenim izmjenama, ističući ih sopstvenom zaslugom. Umjesto čvrstog oslonca, takav temelj obnovljene Crne Gore postavljen je na staklene noge.

Umjesto čvrstog oslonca, temelj obnovljene Crne Gore postavljen je na staklene noge

Pitanje na koje bi, makar pred sobom, trebalo da odgovore tadašnji politički akteri, posebno oni koji se na konferencijama ne libe da kažu da su Petrovići bili prozapadno orijentisani, očigledno smatrajući da se obraćaju neobrazovanoj publici, jeste da li bismo, da je ostala prvobitna verzija Ustava Crne Gore, danas izbjegli sadašnji i politički i institucionalni ambis?

Drugo, u ekspanziji svoje moći DPS je bio gluv na brojna ukazivanja na greške i vremenom je poprilično uspješno razvijen partitokratski model društva. Bilo je  kontinuiranih pokušaja da im se ukaže na propuste, kroz djelovanje brojnih NVO, nezavisnih intelektualaca, ali i tadašnjeg političkog kluba „Pravedna Crna Gora“. Iako je manje poznato, bila sam članica Upravnog odbora u periodu 2013-2014. godine, i već tada je bilo relativno lako predvidjeti da ćemo doći do današnje tačke ambisa.

I nakon trinaest godina se sjećam svog govora na skupu zahvalnosti političkog kuluba „Pravedna Crna Gora“, kada sam, nakon kritičkog osvrta, svoje izlaganje završila svojom pjesmom „Riječi“, koju i ovom prilikom poklanjam političkoj ‘eliti’.

Treće, teško je živjeti u državi bez vladavine prava. Ipak, ne treba se zanositi idejom da su svi ovi problemi nastali tek u novijem periodu, jer korijeni su u ključnim godinama nakon obnove nezavisnosti, a danas svjedočimo njihovoj eskalaciji. Ni donošenjem Zakona o crnogorskom državljanstvu iz 2008. godine birački spisak nije očišćen, pa se i dalje dešavaju zloupotrebe i sporne prakse u vezi sa biračkim pravom i dvojnim državljanstvom. 

Kako Demokrate vode ovaj sektor, ostaje da se vidi da li će konačno napraviti iskorak u reformi izbornog zakonodastva, te sa biračkog spiska ukloniti lica koja po važećim propisima ne ispunjavaju uslove za ostvarivanje biračkog prava, a na svake izbore nam dominatno dolaze “turisti” iz Srbije i susjednih država.

Četvrto, niko od nas nema koristi od upiranja prstom u to šta se moglo uraditi drugačije u prošlosti, ali iz današnje perspektive neprihvatljivo je ponavljanje istih grešaka. Umjesto jeftinih političkih performansa i djelovanja nakon završenog čina, potrebno je blagovremeno i institucionalno reagovati na složene političke i bezbjednosne izazove koje su izazvane hibridnim ratom. Velikosrpska ideologija je izuzetno otvorena u  svojim intencijama u sprovođenju demografskog inženjeringa i promjeni geopolitičke strukture u Crnoj Gori.

Na kraju, nije kasno da se sačuva istorijski podvig koji je ostvaren 2006. inspirisan idejom Pokreta za nezavisnost Crne Gore, te je krajnje vrijeme da se sa bezvrijednih riječi „banke usluge“ pređe na konkretna djela i stvarnu zaštitu interesa Crne Gore.