Connect with us

Društvo

JABUČANIN: Strašna je ura ovo što čine

Published

on

Kad sam tražio advokata, rekli su mi da mi ne treba jer on tu nema ništa da radi, da ja potpisujem da je moj telefon. Sve je to bila čista prevara i sila. Ja sam bolestan, oni su mladi i mogli su i da me biju. Nijesu, ali mogli su svašta da naprave. Ništa mi nijesu rekli što će s mojim telefonom, samo to da mogu da ga zadrže i do mjesec dana. To je ponašanje kao da sam kriminalac – ogorčen je Milorad Milo Jabučanin

Novoj vlasti nije bilo dovoljno što su nehumanom, brutalnom policijskom akcijom razbili građanski protest na Cetinju 5. septembra, tokom koje su utrošene ogromne količine suzavca, šok i „fleš“ bombi, nego u kontinuitetu od tada policija pribjegava raznim metodama zastrašivanja građana za koje znaju da su patriote, pa se tako ne libe da maltretiraju ni starije i oboljele ljude.

Osamdesettrogodišnji Cetinjanin Milorad Milo Jabučanin, koji decenijama živi u Bijeloj, žrtva je svojevrsne policijske torture i bezakonja. Prošle sedmice hercegnovski inspektori pokucali su na vrata njegove porodične kuće u Bijeloj i, pošto ga tamo nijesu zatekli, poručili njegovoj ženi da mora da se javi na informativni razgovor.

Nijesu ostavili nikakav „papir“ kojim bi potkrijepili svoje tvrdnje, a očito im je bilo stalo da što prije otkriju ,,potencijalnog teroristu“: ubrzo su Jabučanina pozvali telefonom i pod prijetnjom privođenja saopštili mu da dođe u stanicu policije, gdje su mu nezakonito zaplijenili mobilni telefon!

NEZVANI GOSTI

– Bio sam u apoteci kad me nazvala žena i rekla mi da su dolazili neki iz policije i rekli da se javim na informativi razgovor. Kazala im je da sam teže bolestan, ali to na njih nije uticalo. Krenuo sam kući, kad mi je opet zazvonio telefon. Bio je to inspektor koji i kaže da dođem u stanicu, samo deset minuta, da dam izjavu – priča Jabučanin za Pobjedu svoje iskustvo sa policijom.

Odmah se zaputio tamo. Nije bilo struje.

– Čekao sam tamo i jadio dok oni oni neki obrazac prekopiraju… Pitali su me gdje sam bio 4. i 5. septembra. Rekao sam da sam bio na groblju, bila je godišnjica smrti moga pokojnoga brata. Ispričao sam im da sam poslije toga pošao da popijem kafu sa mojim sinovcima i unucima i, pošto zbog više bolesti koje imam ne mogu dugo da śedim, pošao sam kući za Bijelu… Vozio me dr Ivan Brzaković. Kazao sam im i da sam śutri dan preležao bolestan. Nijesam bio na Cetinju – prenio je Jabučanin za naše novine dio razgovora sa dvojicom policijskih inspektora.

Kada su završili, tražili su mu da im preda telefon.

– Ja sam im ga morao dati. Kad sam tražio advokata, rekli su mi da mi ne treba jer on tu nema ništa da radi, da ja potpisujem da je moj telefon. Sve je to bila čista prevara i sila. Ja sam bolestan, oni su mladi i mogli su i da me biju. Nijesu, ali mogli su svašta da naprave. Ništa mi nijesu rekli što će s mojim telefonom, samo to da mogu da ga zadrže i do mjesec dana. To je ponašanje kao da sam kriminalac – ogorčen je Jabučanin.

Kada je završio u policiji, razgovarao je sa prijateljima, pozvao i nekoliko advokata i svi su mu rekli da je to što su uradili inspektori skandalozno, da nijesu imali pravo da mu odizmu telefon.

Zbog toga je sjutradan opet otišao u policiju da traži telefon. Nijesu mu ga vratili. Tek tada su mu uručili – poziv za informativni razgovor.

– Pitao sam advokate o čemu se radi i oni su me uputili da idem u tužilaštvo na Cetinje, jer u pozivu piše da su oni izdali nalog za informativni razgovor – dodaje Jabučanin.

Spremio se i pošao u prijestonicu. Primio ga je predsjednik Osnovnog državnog tužilaštva Duško Milanović.

– On mi kaže nikakav predemet moj oni nemaju, niti su oni dali bilo kakav nalog, niti moje ime postoji kod njih. Tražio sam savjet što da radim. Rekao mi je da pođem u policiju i pitam o čemu se radi – kaže naš sagovornik.

TRAGANJE ZA ISTINOM

I tako je, tragajući za istinom zašto je na meti policije, pošao u cetinjsku filijalu gdje je, veli, skoro čitavi dan prestajao.

– Nema niđe nikoga. Protesti su bili povodom hapšenja Kaluđerovića. Tek kasno uveče su mi se javili i rekli da dođem u ponedjeljak u devet sati. I što ću. Evo me na Cetinju i čekam poneđeljak – dodaje on.

Đe je njegov telefon i što s njim čine, ne zna. Ogorčen je što je žrtva nezakonitih radnji policije.

– Nije mi jasno što hoće od mene. Razmišljam da to rade jedino zbog toga što sam se čuo sa Veslinom Veljovićem poslije onoga kada su ga priveli. Po mome mišljenju, oni hoće od njega da naprave teroristu, pa tragaju za svačim i hoće da naprave što više optužbi – kaže Jabučanin.

Jedino mu nije jasno kako su njega povezali sa protestima na Cetinju.

– Očigledno je da sve to rade zbog protesta, zbog čega bi drugo. Meni ništa nijesu rekli, samo su me pitali đe sam bio 4. i 5. septembra i uzeli mi mobilni. Ali ovo što mi čine je nehumano. Ja sam teški bolesnik i ne mogu dugo da izbivam iz kuće, pijem šaku ljekova. To što mi rade je zlostavljanje, maltretiranje, užasna osionost. Besramno je i tužiću policiju, jer su me prevarili, jer su mi uzeli telefon. Lagali su mi – kategoričan je Jabučanin.

Posebno je ljut što mu je inspektor u hercegnovskoj policiji rekao, kada se vratio sa Cetinja i ponovo tražio telefon, da su imali pravo da mu ga uzmu.

– Kazao sam mu da su postupili nezakonito, da sam bio u cetinjskom tužilaštvu, da oni nijesu izdali nalog, a on će meni: „Imali smo pravo“. E pa viđećemo – poručuje naš osamdesettrogodišnji sagovornik.

U policiju će danas sa advokatom, jer im, kaže ništa ne vjeruje i podnijeće krivičnu prijavu.

– Ja sam star čovjek. Svi znaju da sam patriota, Cetinjanin i viđećemo proganjaju li me zbog toga. Zvao sam te momke na Cetinje da vidim kako su, plašio sam se da ne poginu. Interesovao sam se, to je moj grad, zvao sam da vidim što se čini. Nikakve veze sa protestom nemam. Za mene je ovo što mi čine pogibija, strašna je to ura. ‘Oće da me raskubu – zaključuje Jabučanin.

GRAĐANSKI OTPOR

Cetinjanke i Cetinjani najavili su 5. septembra veliki protest u svom gradu u znak otpora zbog odluke Crkve Srbije, koju su podržale crnogorske vlasti, da u Cetinjskom manastiru ustoliče svog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Mićovića.

Danima su apelovali na ovu crkvu i naše vlasti da odustanu od tog nauma, jer ga smatraju atakom na temelje crnogorske državnosti i udarom Srbije na državu Crnu Goru, pogotovo zbog značaja i simbolike Cetinjskog manastira za istoriju, ali i budućnost naše zemlje. Tražili su da mitropolit Crkve Srbije bude intronizovan u bilo kojem drugom manastiru u Crnoj Gori, no sve je bilo uzalud.

Podršku Cetinjankama i Cetinjanima dali su i građani iz ostalih krajeva naše zemlje, kao i dio opozicije, te i predsjednik države Milo Đukanović koji je i sam došao u crnogorsku prijestonicu 4. septembra.

Kada su vlasti shvatile da će se na Cetinje „sliti“ hiljade patriota donijeli su odluku da sve prilaze prijestonici blokiraju 4. septembra popodne i da nikom ne dozvole pristup gradu.

Organizovali su se i građani, jer se više hiljada do tada već skupilo na Cetinju, pa su i oni blokirali prilaze prijestonici. Cilj je bio da se Mićovuću i patrijarhu srpskom Porfiriju Periću onemogući, kad već nije mogla intronizacija u Cetinjskom manastiru, da makar ušetaju u Cetinje i cetinjskim ulicama prođu do Manastira.

Odbrana grada trajala je od subote veče do nedjelje u zoru. Kada su crnogorske vlasti, suočene sa do tada neviđenim građanskim otporom, donijele odluku da dvojac iz Crkve Srbije do Cetinja transportuju vojnim helikopterom, počeo je i napad policije na građane. Fokus su im bili okupljeni na Dvorskom trgu u centru grada, kako bi za Mićovića i Perića napravili „brisani prostor“ da ni u vidokrugu nemaju Crnogorke i Crnogorce.

Duže od četiri sata centar prijestonice bio je zasut ogromnim količinama suzavca, šok i „fleš“ bombi, a na građane su ispaljivani i gukmeni meci. Povrijeđeno je više desetina ljudi, kojima je čak bio onemogućen i pristup zdravtsvenim ustanovama, zato što je policija nemilice suzavcem zasipala i tu ulicu, pa su kola Hitne pomoći kružila gradom kako bi pružali pomoć.

Kada su srpski popovi „polećeli“ natrag u Podgoricu, stao je i napad policije.

Crnogorske vlasti od tada na sve načine pokušavaju da građanske proteste na Cetinju predstave kao skup ekstremista, i teroristički atak, te pokušaj državnog udara.

Pripremili su i spisak na kojem je tridesetak osoba, među kojima ima i uglednih građanskih aktivista, koje žele da optuže za pokušaj terorizma. Prvi na spisku je, prema saznanjima Pobjede, bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović.

Prošle sedmice organizovali su i prvo hapšenje. U Prijestonici je, u centru grada, priveden Neno Kaluđerović pod sumnjom da je jedan od organizatora protesta i potencijalno pokušaj terorizma 4. i 5. septembra na Cetinju.

Poslije višesatnog saslušanja u Specijalnom tužilaštvu u Podgorici kasno uveče pušten je da se brani sa slobode.

U međuvremenu desetine Cetinjana privođeno je na informativne razgovore tokom kojih su ispitivani gdje su bili 4. i 5. septembra, s kim su komunicirali, znaju li ko je stajao iza organizacije protesta…

Besramna privođenja

Cetinjska policija, kaže naš sagovornik, privodila je na informativni razgovor i njegovog sinovca, koji je, takođe, teško blestan.

– Poveli su ga, iako nije bio na protestu, ni na Belvederu. Ne samo što je on teško bolestan, nego doma ima i teško bolesnu ženu o kojoj moraju 24 sata da brinu. I zamislite povedu ga. Bili su mu uzeli mobilni, ali su ga njemu vratili za sat vremena. Pitali ga đe je bio 4. i 5. septembra. Čuš, đe je bio, tako bolestan i on i ženamu i to svi znaju. Ko da njemu nije dovoljno njegove muke. Bersmano je to što čine – ogorčen je Milorad Milo Jabučanin.

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije