Connect with us

Društvo

REZOLUCIJA O GENOCIDU: Kojem Srbinu stigne čestitka od Bakira, taj se ispisao i iz srpstva i iz čojstva

Published

on

Piše: Bećir Vuković

Mitropolit Amfilohije sahranjen je sa grumenom zemlje sa Kosova, i grumenom zemlje iz Jasenovca. Na sahrani su govorili i Krivokapić i Bečić.

Do godišnjice Mitropolitu – sigurno – biće potpisan Temeljni ugovor, ali nisam – siguran – da će ga potpisati Krivokapić, i da će mu olovku dodati Bečić.

Što će reći da nećemo čuti ni besede Krivokapića i Bečića na godišnjici upokojenja Mitropolita.

Neće besediti u Hramu ne zato što su potvrdili Đukanovićevo priznanje Kosova, i usvojili Rezoluciju da je srpski narod genocidan, nego što sam – siguran – da neće biti u političkoj igri.

U međuvremenu, Bečić, Krivokapić, i Đukanović iznašli su – model – kako se u buduće – ophoditi – prema srpskom narodu.

Na prvom mjestu ophoditi se kao prema – genocidnom narodu.

Koliko će izdržati ovaj – model antisrpstva – Bečića, Krivokapića, i Đukanovića, samo narod zna.

Pošto se radi o narodu, nema smisla da o njemu odlučuje iko drugi – osim njega samog – na izborima.

Žalosno je kad narod na sva usta kaže da je Krivokapić gori od Đukanovića.

Glasovima – izopštenih poslanika iz crkve – smijenjen je ministar pravde Leposavić, koji je pisao Zakon o slobodi vjeroispivijeti.

Da ne pominjemo druge skupštinske miševe, koji jure karijere glasajući da su Srbi – genocidni narod.

Glas da su Srbi genocidni narod, pojedinim poslanicima više će donijeti nego Trinaestojulska nagrada.

Amandman DF da se osude svi zločini – nije prošao – jer bi neko mogao pomisliti da se istim osuđuju i zločini nad srpskim narodom.

I žrtve se diskriminišu. To je sigurni – utabani – popločani evropski put. Evropska demokratija temeljno počiva na tom principu.

Priznanje Kosova za državu, najveći je poraz Cene Gore.

Priznanje je stiglo u vrijeme vladavine Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića.

Ali, Rezolucija da je srpski narod genocidan, donesena je u vrijeme vladavine Zdravka Krivokapića, Alekse Bečića, i Dritana Abazovića. Srpski narod neće im Rezoluciju ni oprostiti, niti zaboraviti.

Đukanović je krao izbore, Krivokapić prekraja izbore. Jedino je prekrađa gora i od krađe.

Krasti izbore poslije izbora, to je nov fenomen, isključivo i samo naš – crnogorski.

Prekroj, i nakrivi kapu. Doista, da se iskrivi i najpraviji mozak.

Tu bi Mitropolit (pa da je doživio ovakav sunovrat još jednog Krivomozgića), domislio još neku igru riječi.

Na primjer – Krivoumi premijer.

Taj pojam – krivoumlje – ne isključuje – jednoumlje – naprotiv.

Suština je ista, samo je forma drukčuja. Što će reći da su isti – rezultati izbora.

Stvari se mogu tumačiti i ovako: Srbi ne mogu u Krivokapićevu vladu, jer su Srbi – genocidni narod.

Šta je sa onim drugim dečakom, Dritanom. Je li dečak izbačen iz igre. Mesto njega – na prvoj liniji antisrpstva – zamijenio ga je serobelj Željko.

Na kraju, Skupštini Crne Gore stigle su čestitke i od Bakira Izetbegovića. Aferim, Bekire.

Kojem Srbinu stigne čestitka od Bakira, taj se ispisao i iz srpstva, i iz čojstva.

Pjevačici Barjaktarevićki – barjaktarki komita – stižu čestike od ustaša iz Zagreba.

Čestitke su okićene sa kukastim krstom kao sa nenadmašnim ukrasom.

Eh, taj, pusti kukasti krst, da poživje još malo DPS jednoumlje, pristao bi na svaku kapu – uz već postojeću himnu – zamijenio bi petokraku kod armije domaćih subnorovaca.

Sad su sve oči subnora uperene u Bakira, u Bečića, u Krivokapića…

(Autor je predsjednik žirija za dodjelu 13-julske nagrade)

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije