Connect with us

Vijesti

GODIŠNJICA “OLUJE”: Pravdu žrtvama donose sudovi, a ne populizam

Published

on

Puhovski kaže da se u Hrvatskoj ne govori o “Oluji” kao etničkom čišćenju jer veliki broj ljudi, poput bivše hrvatske predsjednice Grabar Kitarović, smatra da je ta akcija bila “čista kao suza”

I Haški tribunal i hrvatski sudovi morali su da urade više na procesuiranju ratnih zločina počinjenih tokom i nakon hrvatske vojne akcije “Oluja”, u kojoj je iz te zemlje početkom avgusta 1995. godine protjerano više od 220.000 Srba – ocijenili su sagovornici “Vijesti”.

Profesor u penziji Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Žarko Puhovski, ocjenjuje da je možda kasno da se stanje popravi.

”Mnogo više je trebalo da bude urađeno na svim stranama kad je riječ o procesuiranju… Sad ćemo, u pravnom smislu, morati da živimo s ovim što imamo. S druge strane, istorijske i političke interpretacije ‘Oluje’ će biti otvorene”, rekao je on “Vijestima”.

Beogradski pravnik i aktivista za ljudska prava, Milan Antonijević, kazao je da se zasigurno moralo učiniti više po ovom pitanju.

”Popis žrtava i zločina ‘Oluje’ postoji. Tog materijala ima mnogo više, nego što ga je bilo pred hrvatskim sudovima. Presuda Haškog tribunala, kojom su tri hrvatska generala – Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak – oslobođeni za zločine u ‘Oluji’, samo je olakšala svima koji ne vjeruju u objektivnost tog suda. Ali ta presuda ne smije da dovede do toga da se ti generali smatraju herojima u Hrvatskoj”, istakao je on za “Vijesti”.

Juče se navršilo 26 godina od “Oluje”. Na listi Dokumentaciono-informacionog centra Veritas su imena 1.877 stradalih i nestalih Srba iz ove akcije i nakon nje, od čega je 1.228 civila, od kojih su, kako navode, oko tri četvrtine bili stariji od 60 godina.

Tribunal u Hagu osudio je 2011. prvostepeno Gotovinu na 24 godine zatvora i Markača na 18 godina – za progon, deportaciju, pljačku, ubistva i nehumana djela nad srpskim stanovništvom u Krajini – dok je Čermak oslobođen optužbi. Međutim, Žalbeno vijeće Tribunala je 2012. oslobodilo i Gotovinu i Markača krivične odgovornosti.

Dokumentaciono-informacioni centar Veritas saopštio je da su hrvatski sudovi, od nekoliko procesuiranih pripadnika sopstvenih oružanih snaga, za ratne zločine nad Srbima iz vremena “Oluje” do sada pravosnažno osudili samo jednu osobu (slučaj “Prukljan i Mandići”) i jednu nepravosnažno (slučaj “Kijani”). Prvi je, kako navode, etnički Albanac, a drugi etnički Srbin.

Iako smatra da je “Oluja” bila opravdana, Puhovski ocjenjuje da ta akcija predstavlja etničko čišćenje u kom su učestvovale i Hrvatska i Srbija.

”’Oluja’ je bila obostrano etničko čišćenje, i nijedna strana to ne priznaje. Ne tvrdim da su se (Franjo) Tuđman i (Slobodan) Milošević telefonski dogovorili, ali su obje strane znale da su im interesi paralelni – Hrvatska je htjela što više teritorije i što manje Srba, dok je Srbija htjela što više izbjeglica, kako bi ih prebacila na Kosovo, osramotila Hrvatsku i time oštetila njenu poziciju žrtve, koju je do tada imala u međunarodnim odnosima”, kaže on.

Upitan zašto zvanični Zagreb ne želi da prihvati da se u “Oluji” dogodilo etničko čišćenje, Puhovski odgovara da se u Hrvatskoj ne govori o tome jer je velikom broju ljudi i dalje u primisli ono što je, prema njegovim riječima, jednom prilikom neoprezno formulisala bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović – da je ta akcija bila “čista kao suza”.

Puhovski
Puhovskifoto: Boris Pejović

”Helsinški odbor, u kom sam sudjelovao, je prvi, pet dana nakon ‘Oluje’, obavijestio javnost o prvim civilnim žrtvama. To je izazvalo strašan šok i velike napade, jer se htjelo vjerovati da je hrvatska vojska izvršila akciju bez presedana u svojoj humanosti. To je, naravno, dobrim dijelom netačno. Prije svega, problem je u žrtvama nakon akcije. U Helsinškom odboru nijesmo se bavili žrtvama za vrijeme akcije. Tu niko od nas nije mogao da pristupi, pa nijesmo ni mogli ocjenjivati da li je bilo nekih povreda međunarodnog humanitarnog prava. Ali je nakon završetka akcije bilo nekoliko stotina ubijenih civila srpske nacionalnosti. To, sasvim sigurno, znači da se ne može govoriti o akciji ‘čistoj kao suza’”, napominje Puhovski.

Podsjećajući da ratni zločini ne zastarijevaju, Antonijević navodi da očekuje da s pojavom novih dokaza budu obnovljeni neki postupci.

”Imamo dobar odgovor hrvatskog civilnog društva koje govori o ‘Oluji’ na pravi način. To je znak da i u Hrvatskoj postoji svijest o razmjeri ovog zločina. Mislim da su upravo to pitanja koja Hrvatska mora otvarati svakog 5. avgusta, koji nikako nije dan za slavlje. To je dan za sjećanje na žrtve, posljedice i besmisao sukoba. A o besmislu najviše govori to što i gradove u kojima više nema Srba danas napušta i hrvatsko stanovništvo, jer u tim mjestima više nema perspektive”, napominje on.

U Kninu će danas biti održana centralna svečanost obilježavanja godišnjice “Oluje”. Za razliku od prošle godine, u tom gradu ovog puta neće biti predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Prošlogodišnjoj ceremoniji prisustvovao je član Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i potpredsjednik Vlade Hrvatske, Boris Milošević. Hrvatski premijer Andrej Plenković kazao je tada u Kninu da žali prema svim civilnim žrtvama rata u Hrvatskoj – i Srbima i Hrvatima.

Puhovski je nakon te ceremonije, komentarišući poteze Miloševića i Plenkovića, rekao da je “napravljeno nešto što je davno trebalo biti napravljeno”. Upitan da li se, godinu kasnije, otišlo korak dalje ka srpsko-hrvatskom pomirenju, Puhovski odgovara da pomaka nema.

Plenković
Plenkovićfoto: Betaphoto/Hina

”Oni (Milošević i Plenković) su i sami ove godine rekli da je to prošle godine bila jednokratna pojava i da oni ne misle to da rade svake godine. Tako da ne očekujem da će se stvari naglo mijenjati. Postoji realna društvena i politička potreba za trijumfalizmom na hrvatskoj strani, odnosno za njegovanjem pozicije žrtve na srpskoj. Još uvijek čekamo na rješenje za pomirenje. Nažalost, čekaćemo i dalje. Čekaćemo i duže nego što su optimisti među nama vjerovali. Odmah nakon rata sam mislio da će četvrt vijeka biti dovoljno. U Evropi je četvrt vijeka nakon Drugog svjetskog rata počelo veoma jasno pomirenje. Ali kod nas se pokazalo da taj period nije dovoljan…”, podvlači sagovornik “Vijesti”.

U Beogradu će danas, u Crkvi svetog Marka, biti služen pomen žrtvama “Oluje”. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da svi ministri treba da budu na obeležavanju srpskog stradanja u “Oluji”.

”Kome more bude preče od obilježavanja stradanja srpskog naroda – nema potrebe ni da se vraća s odmora”, poručio je on.

Antonijević smatra da stavovi zvaničnog Beograda otežavaju položaj Srbima u Hrvatskoj.

”Zvanična Srbija bi trebalo da stane iza srpske zajednice u Hrvatskoj, koja je na dostojan način uspjela makar djelimično da promijeni stav Zagreba o ‘Oluji’. Svaki radikalan stav Beograda o ‘Oluji’ provociraće isti takav odgovor Zagreba. To gledamo evo već 26 godina”, naglašava on.

Ratni zločini ne zastarijevaju: Milan Antonijević-
Ratni zločini ne zastarijevaju: Milan Antonijević-foto: Betaphoto

Na pitanje kako tumači Vučićevu izjavu s obzirom na to da žrtve “Oluje” u Srbiji nemaju status civilnih žrtava rata, jer tamošnji državni organi kao žrtve ne prepoznaju nastradale van Srbije, Antonijević odgovara da je Srbija od početka imala loš odnos prema protjeranima iz Hrvatske.

”Srpske vlasti su hapsile ljude koji su imali status izbjeglica i vraćale ih na front. Ako Srbija želi da pokaže iskren odnos prema žrtvama, mora govoriti i o ovome. Mnogi od tih ljudi, koji su poslati na ratišta, nijesu se vratili. Treba govoriti o tome, a ne o ministrima koji će prisustvovasti pomenu. Populistička retorika o ‘Oluji’ mora da prestane”, zaključuje on.

Milaš:”Nevidljive” žrtve za institucije sistema

CGO je juče ponovo pozvao vlasti u regionu na djelotvorno suočavanje s prošlošću.

Koordinatorka programa ljudska prava Tamara Milaš saopštila je da je akcija “Oluja” jedno od najsurovijih i najmasovnijih etničkih čišćenja na području bivše SFRJ u sukobima 1990-ih. Ostaje, podsjeća, zločin za koji još niko nije odgovarao.

Milaš
Milašfoto: Savo Prelević

”Žrtve, preživjeli i porodice ubijenih i nestalih tokom “Oluje” nevidljive su žrtve za institucije svih zemalja u regionu. Bilo da danas žive u Hrvatskoj, Srbiji ili Crnoj Gori oni nemaju nikakvu materijalnu, zdravstvenu ni psihosocijalnu podršku institucija. U martu 2020. godine, u Srbiji je usvojen Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, ali ni u njemu žrtve iz operacije “Oluja” nisu prepoznate kao civilni invalidi rata,” navodi Milaš.

Konatar: Naša dužnost je spriječiti nacionalizam i obezbijediti pravdu

Predsjednik Skupštine Aleksa Bečić odao je počast nevinim žrtvama i izrazio saosjećanje sa prognanima u operaciji “Oluja”.

Bečić
Bečićfoto: Skupština Crne Gore

“Da se nikada više ne ponovi ni Oluja, ni Srebrenica, ni Piva, ni Velika, ni Štrpci, ni Bukovica, ni Murino, niti jedno od tragičnih poglavlja u našoj zajedničkoj istoriji. Da nove generacije grade mostove saradnje, pobijede vjerske i nacionalne podjele i ne dozvole da se ikada više probude zli duhovi prošlosti. Mir je najveća vrijednost. Čuvajmo ga”, napisao je Bečić na Tviteru.

Šef Poslaničkog kluba GP URA Miloš Konatar saopšto je na istoj mreži da je dužnost spriječiti nacionalizam, mržnju, agresiju, netrpeljivost, fašizam, a žrtvama ratova i njihovim porodicama obezbijediti pravdu.

Konatar
Konatarfoto: GP URA

”Na današnji dan se moramo prisjetiti i odati počast civilnim i nedužnim žrtvama jednog od najsurovijih i najmasovnijih etničkih čišćenja u okviru operacije “Oluja” tokom zlokobnih, bezumnih i bratoubilačkih ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

Samo poštujući sve žrtve možemo stvarati društvo koje će se temeljiti na istinskoj kulturi mira,” naveo je Konatar.

Puhovski: Komemoracije opterećuju nove generacije

Upitan smatra li tačnom ocjenu zagrebačkog profesora Dejana Jovića, da komemorisanje i slavljenje devedesetih čine devedesete živima i danas, Puhovski kaže da je to dio istine.

”Iza činjenice da su devedesete žive i danas, pojavljuje se i smisao bavljenja njima. Političari ne rade stvari koje nijesu popularne. Političari – uz mali broj izuzetaka, koji su pravi državnici – ne idu protiv matrice. Da u matrici ne postoji potreba za tim, to se ne bi događalo”, smatra on.

Puhovski kaže da su sve češća obilježavanja raznih godišnjica u regionu postala opterećujuća.

”Imamo tugovanja, pa radovanja… To je postalo opterećujuće za sve, a posebno za nove generacije”, napominje on.

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije