Ključni čovjek

Piše: Željko Vukmirović

Stvar postaje ozbiljna. Nekada se od Milančeta još i očekivalo da nešto izvali, da petljajući babe i žabe možda nekog i nasmije, imao je čak i prijeteće faze, bilo je tu i uvreda i poetskih dometa. Znao je Milanče i po blatu da se valja samo da zasluži pažnju, da se uvaljuje i u policijsku „maricu“, a znao je i da se primiri dok nevolja ne prođe. Bilo je tu svega. 

Malo je što od Milančeta ostalo. Toliko se posvetio svom Ćaci opredjeljenju i toj mučnoj servilnosti srbijanskom predsjedniku Vučiću da danas zaista malo ko može ozbiljno da shvati bilo kakvo njegovo javno zalaganje ili politički aktivizam. Ili kako se već zove sve to što već radi. 

Prvo smo se nagledali Milančetove patnje nakon što su njegovi dojučerašnji saborci svoju sreću potražili u daleko isplativijem i dugoročnijem evropskom angažmanu. A patio je malo i nakon što je spoznao činjenicu da su njegovi saborci sa lakoćom prihvatili ideju sjedenja na dvije stolice, sada već posvećeni evropskim integracijama, tretirajući svoj bazični „srpski svet“ tek kao usputno pomagalo. 

Birao je protivnike. Nije dao mira Jakovu Milatoviću, niti Saši Mujoviću. Bio je to za njega prelazak preko plitkog potoka koji mu je obezbjeđivao naslovnice ili bar ostavljao utisak da bez obzira na protraćenu karijernu poziciju može bar nekom da se suprostavi. 

I uvijek se vraćao Spajketu. Taj mu je bio omiljen. Uopšte, za Milančeta je to bila garancija da destabilizacija države nijednog trena ne smije biti narušena, da je zauzeto vrijeme sa Spajketom u glavnoj ulozi zauvijek izgubljeno, da ga tamo neće sustići nikakav neželjeni odgovor, da u Spajketu uvijek ima provjereni štih za malo pažnje. 

Tako je odlučio i da finišira ovo ljeto. I bude ključni čovjek. A onda je bez neke muke i preko Spajketove grbače provalio raspolaganje od 13 do 15 odsto, valjda političke podrške, nekakvo čudo od kompromitujuće informacije kao da ih Spajke već nema sasvim dovoljno i očešao u prolazu Ustavni sud tek da promoviše svoju posvećenost za kraj ljetnje sezone. 

Još je i zakucao sa odavanjem informacije tek za 15, 20 dana. To bi već moralo sve da nas podsjeti da je ovdje najprije da utvrdi pazar, kao i da mu društveni interes nije nikada bila naročita interesna sfera.

Istina je da smo se već naslušali postojanja raznih afera. Istina je i da nijedna nije takla bilo koga iz izvršne vlasti. Istina je i da će se vlast itekako držati zajedno bez ikakve namjere da naruši sopstvene položaje i lične dobiti. Istina je i da je većina posvećena izvršavanju povjerenih evropskih poslova, te da provjera partijskih kapaciteta nikom ne pada na pamet. 

Zato Milanče i može da priča o nekakvih 13 do 15 odsto. A može da priča i da je zemlja ravna ploča. Zapravo, istina je da Milanče može da priča šta hoće, baš kao što je živa istina da to bilo koga sve manje zanima. A istina je i da vjerovatno može nekakvim nebulozama, lišen trunke integriteta, bar za malo da opstruira proces crnogorskih integracija prema Vučićevim zamislima. 

I eto ti ključnog čovjeka. Ili samo smijurije, kako vam drago.