Connect with us

Kultura

MIROSLAV ĆOSOVIĆ: Njegoš je za Crnogorce upotrebljavao riječi i narod i – NACIJA

Published

on

Oko značenja riječi “nacija” među sociolozima, politikolozima, istoričarima i drugim učenjacima, uopšte nema saglasnosti, jer neki taj termin skoro izjednačavaju sa terminom narod, drugi riječ nacija izjednačavaju sa riječju država, a ima i onih, najmodernijih, koji smatraju da nacije i ne postoje.

DIDRO I DALAMBER 1765. DALI DEFINCIJU NACIJE

Na sajtu “The Encyclopedia of Diderot & d’Alembert” objavljena je Enciklopedija Didroa (Denis Diderot) i Dalambera (Jean Le Rond d’Alembert) i na engleskom je definisana riječ nation (“nacija”). Prema opisu, ta riječ je u Enciklopediju unešena 1765. godine: Nation, a word used to describe a considerable number of people, who live on a specified portion of land enclosed within particular borders, and who obey the same government.”

Eli Keduri je ovo predstavio/preveo na sljedeći način: “Didro i Dalamber u Enciklopediji definišu naciju kao ‘riječ koja se upotrebljava da bi se označila znatna skupina ljudi koji nastanjuju neku teritoriju određenu granicama i koji se pokoravaju istoj vlasti’.” (Eli Keduri, Nacionalizam, CID, Podgorica, 2000, str 37)

Definicija iz 1765. urezala se  u svijest intelektualaca i zbog ove definicije i danas se u frankofonskom i anglosaksonskom svijetu smatra – država = nacija. Tako, imamo svjetsku organizaciju Ujedinjenih Nacija a članice te organizacije su isključivo države; dakle, na najvišem nivou u svijetu riječ nacija i država su sinonimi.

Termin “nacija” za narod koji je organizovan na višem političkom nivou, počeo se široko upotrjebljavati poslije Francuske revolucije 1789. godine. Racionalisti i evropska intelektualna elita u 17, 18, i 19. vijeku uspjeli su omalovažiti plemstvo i crkvu i na njihovo mjesto kao najveća vrijednost je na scenu stupila – nacija, politički organizovan narod.

No, riječ nacija u istočnoj Evropi danas, ima skoro isto značenje kao i riječ narod. Mnogi ljevičarski intelektualci na prostoru bivše Jugoslavije riječ nacija su prihvatili kao Francuzi i Anglosaksonci, dok konzervativni i desničarski intelektualci iz ex-YU riječ nacija skoro pa izjednačavaju sa riječju  – narod.

NEGIRANJE CRNOGORSKE NACIJE OD STRANE SRPSKIH NACIONALŠOVINISTA

Brojni srpski nacionalšovinisti negiraju crnogorsku naciju u prošlosti, neki je negiraju i u sadašnjosti. Tako je u januaru 2020. episkop Atanasije Jevtić – „poručio Milu Đukanoviću da Srbija nije mogla 1918. godine da uzme hramove Crnogorcima, budući da tada nisu postojali kao nacija.” (Crnogorci 1918. nisu postojali kao nacija, trebinjedanas.com, 20. jan 2020)

Medijski vrlo eksponirani srpski istoričar Miloš Ković, u emisiji “Riznica: Njegoš i srpska nacionalna ideologija” (Radio Beograd, 15. decembar 2013), rekao (na 05:22): “U Njegoševom dobu Crnogorci po nacionalnosti nijesu postojali, njih nema u istorijskim izvorima. Da se ne vraćamo u ranije vekove. . . Dakle, Crnogoraca po nacionalnosti u istorijskim izvorima, nema do Titovog doba.”

Ković je izrekao neistinu, cijelu neistinu. Pomena crnogorskog naroda u vrijeme Njegoša, prije i poslije njega u izvorima ima bezbroj, a takođe ima i dosta pomena crnogorske nacije, od kojih su neki potpuno u duhu savremenog, zapadnog shvatanja nacije.

Ne znam što Ković podrazumijeva pod riječju nacija, ali Njegoš je za Crnogorce upotrjebljavao – i riječ narod i riječ nacija.

POMEN CRNOGORSKE NACIJE PRIJE 500 GODINA I KASNIJI POMENI

Sreten Zeković navodi jedan pomen sintagme “crnogorska nacija” od prije skoro 500 godina, piše: “Mustafa, islamizirani Petar Ćuda, sin Radovanov, iz Paštrovića, pojavljuje se u sudsko-notarskim spisima od 8. oktobra 1522. kao ”čovjek crnogorske nacije” (Latinski dokumenti iz sudsko-notarskih spisa Državnoga arhiva u Kotoru, XXXV, str. 37, od 8. 10. 1522). Petar D. Šerović o njemu piše studiju Ko je i odakle bio Mustafa ”čovjek crnogorske nacije” (Istorijski zapisi, god. XIV, knj. XVIII, sv. 3, Titograd, 1961, 496-499).” (Sreten ZEKOVIĆ, O istorijskoj utemeljenosti crnogorske narodnosti odnosno nacionalnosti, portal Montenegrina.net)

Još Zeković u istom radu, o pomenima crnogorske nacije u 18. vijeku: “U izvornoj darovnici – gramati ruskoga cara Petra Velikoga Prvog od 9. 7. 1715. Danilu Petroviću tri puta se navodi ”montenegrinska nacija” i ”nacija montenegrinska” (na originalnoj gramati je potpisan državni kancelar grof Gavrilo Golovkin, a s originalne gramate pośedočio potkancelar Leontije Pljančukov; objavio je akademik dr prof. B. Šekularac i u Lučindanu br. 2, Cetinje, 1999).

U pismu vladika – gospodara Save i Vasilija Petrovića Mletačkom senatu iz 1775. ističe se ”nacion naš” (crnogorski), a na jednoj sablji iz 1766, koja se čuva u Državnom muziju na Cetinju, izgravirano je: ”Sie nož Joka Radonjića, guvernera vse crnogorske nacije”.”

Istoričar dr Andrija Lainović je 1955. godine u naučnom časopisu “Istorijski zapisi” (sveska 1-2), objavio rad “Francuska štampa o Mahmud-paši Bušatliji i Crnoj Gori s kraja XVIII v.”

On je tu prenio pisanje francuskog lista Moniteur iz 1790. godine, osam mjeseci nakon početka Francuske revolucije. U članku pariskog lista Crnogorci se navode kao “slovenska nacija” (une Nation esclavon).

RUSKI PUKOVNIK NIKIČ ĆIRILICOM NAPISAO RIJEČ NACIJA ZA CRNU GORU I BOKU

Istorijski institut iz Podgorice objavio je 1998. zbirku izvornih dokumenata u dva toma, pod naslovom “Ujedinjenje Crne Gore i Boke 1813-1814”. Dokumenta su ispisana iz raznih arhiva i iz vremena su ujedinjenja Crne Gore i Boke. Zbirku dokumenata je obradilo i priredilo dvadesetak naučnih radnika, a predśednik i  potpredśednik redakcije su bili – akademik Slavko Mijušković i dr Jovan Bojović, obojica su bila na stanovištu da su Crnogorci dio srpskog korpusa.

U zborniku je objavljeno skoro 800 dokumenata i – ne postoji nijedan jedini u kojem su na teritoriji Boke i Crne Gore pomenuti Srbi. Među dokumentima na italijanskom, francuskom, ruskom, engleskom, u zbirci je dat i priličan broj ćiriličnih dokumenata koja su, dakle, pisali naši ljudi, tako da ne može  biti zabune: u svijesti Crnogoraca i Bokelja srpska narodnost na teritoriji današnje Crne Gore tada – ne postoji.

Izuzetno svjedočanstvo iz Boke Kotorske ostavio je ruski pukovnik Nikič koji je svom – Ruskom caru, u maju 1814. godine poslao izvještaj da su se Crnogorci i Bokelji sjedinili u jednu naciju (strane 286 i 287 pomenute zbirke, tom I)!

Nikič je u ćiriličnom pismu mogao navesti riječ narod, ali je kao obrazovan čovjek zapisao riječ – nacija. Nema dileme da je Nikič pod terminom nacija podrazumijevao baš ono značenje te riječi koje srpski nacionalšovinisti Crnogorcima danas negiraju.

CRNOGORSKA NACIJA U UGOVORU O PRODAJI MANASTIRA STANJEVIĆI, 1839.

Petar II Petrović Njegoš je u maju 1839. godine Austriji prodao rezidencijalni manastir Stanjevići. Ugovor o prodaji manastira Stanjevići sačuvan je do danas, a objavio ga je etnolog Ljubomir Kapisoda Stanjević u knjizi “Stanjevići – stogodišnja rezidencija dinastije Petrovića” (CNB Đurđe Crnojević, Cetinje, 1998).

U ugovoru је između ostaloga navedeno da Petar II Petrović Njegoš i crnogorski glavari istupaju u ime crnogorske nacije, evo tog dijela ugovora:

Prodavac, to est Ego Visoko Preosvještenstvo Gospod. Petar Petrović Njegoš Mitropolit Crnogorski i Brdski i s njim soglasno i dogovoreno glavari Nahijah Crnogorskijeh ovden prisustvujušći i koji pristaju ovome Kontraktu, renuncijavaju za sebe za njihove pretnike i nasljednike i za onijeh koji prikaživaju Naciju Crnogorsku i istu Naciju, svakijem pravom javnenijem osobenijama vrhu pomenutom Manastiru, prinadležašće potvrdiva i od njihove strane nastojašći Kontrakt od kupovine i prodaje…”

Ugovor je napisan ćirilicom, dakle, nije stavljena domaća riječ narod, već uvezena riječ – nacija. Njegoš je bio upoznat sa francuskim političkim idejama i političkom terminologijom, jer mu je na Cetinju od početka 1838. do jula 1839. učitelj francuskog jezika bio Francuz Antid Žom. S obzirom na tu činjenicu,  velika je vjerovatnoća da je pod riječju nacija Njegoš podrazumijevao ono što se i danas uglavnom smatra da ta riječ označava – narod organizovan na višem političkom nivou.

Iako “intelektualci” koji govore da u prošlosti ili danas nije postojala crnogorska nacija ni sami ne znaju što tačno znači riječ nacija, ili po pravilu ne kažu što podrazumijevaju pod riječju nacija, Njegoš je u ugovoru o prodaji manastira Stanjevići upotrijebio baš tu riječ, a mogao je da stavi domaću riječ –  narod.

CRNOGORCI SU BILI, JESU I BIĆE NACIJA

Ako za riječ nacija kao mjerodavnu uzmemo definiciju iz enciklopedije Didroa i Dalambera, onda bi možda mogli da crnogorsku naciju kao stvarnost posmatramo još od početka 16. vijeka, iz tog vremena imamo dokumenta da se počeo sastajati Zbor Crnogoraca kao najviši politički organ crnogorskog naroda.

Crnogorci su imali ujedno – i svoju teritoriju i svoju političku upravu – od 18. vijeka i faktičko osamostaljenje od Osmanlija – od bitaka na Martinićima i Krusima, 1796. godine.

Kroz cijelu crnogorsku istoriju samo su dva čovjeka na čelu Crne Gore imali planove da se ujedine sa Srbijom, to su Njegoš i kralj Nikola, a lažno je Petru I pripisan plan o stvaranju državne zajednice sa Srbima, on taj plan nije napisao, nego neko drugi.

Nesporno je da je Simo Sarajlija Njegošu usadio srpske ośećaje i da je Njegoš pod Simovim uticajem mislio da su Crnogorci dio neke veće srpske zajednice, i nesporno je da prije dolaska Sima Sarajlije na Cetinje – u Crnoj Gori nema srpske narodne svijesti.

U svakom slučaju, neistina je da nema pomena o crnogorskoj naciji prije Titovog doba, kako saopšti dr Ković, i mnogi drugi propovjednici (novo)srpskih etnobajki.

Crnogorci su bili, jesu i biće nacija.

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije