Povežite se sa nama

Kultura

ZORAN ILINČIĆ: Atlantida još postoji (X)

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Rogozno more

Poznato je da niz vrlo složenih uticaja dovodi do toga da se oblik planete Zemlje mijenja iz trenutka u trenutak.

Taj trenutni stvarni oblik površine Zemlje se zove geoid.

Njegov oblik je najbliži obliku elipsoida.

Najveća odstupanja geoida od elipsoida su kopnene površine, u prvom redu velike planine.

Međutim, i velike vodene površine svih svetskih mora i okeana, na prvi pogled neočekivano, odstupaju od idealnog oblika elipsoida.

Ta odstupanja se kreću od maksimalnih plus 70 metara u zoni oko Nove Gvineje, pa do minus 100 metara u zoni južno od Šri Lanke.

Odstupanja nivoa vode u okeanima u odnosu na idealni elipsoid

To je u prvom redu posledica položaja, razlika u dubini vode i sastavu zemljine kore ispod okeanske ili morske vode, usled čega se na različitim lokacijama javlja razlika u gravitacionom privlačnom dejstvu zemljine kore i ostalih djelova planete Zemlje na vodu.

U zoni sadašnjeg Sueckog kanala, tj. na potezu od Port Saida do Sueca, izmjerene su razlike u visini vode i dobijeni su rezultati da je u odnosu na idealni elipsoid, u zoni Port Saida nivo vode Mediteranskog mora za oko 10 metara na većoj visini od nivoa vode Crvenog mora u zoni Sueca.

Šema nekadašnjih moreuza između Crvenog mora i Mediteranskog mora i moreuza između Mrtvog mora i Crvenog mora prije katastofalnog cunamija koji je uništio Atlantidu

U vremenu prije propasti Atlantide, kada je Rogozno more bilo pomorska veza između Mediteranskog i Crvenog mora, to je, uz još neke druge faktore, omogućavalo da voda iz Mediteranskog mora konstantno teče kroz taj moreuz i uliva se u Crveno more.

Taj vodeni tok je sa sobom nosio i sedimente, koji su se taložili u zoni gdje se Rogozno more širilo i prelazilo u Crveno more.

Posledice tog taloženja su vidljive i danas, jer se dubina vode Crvenog mora od Sueca pa dalje prema Indijskom okeanu mijenja, od vrlo plitke u blizini Sueca, pa do neke vrlo velike dubine u središnjem i jugoistočnom dijelu Crvenog mora.

Međutim, Crveno more u zoni grada Akabe nije imalo nanose sedimenata slične nanosima u zoni Sueca i tamo je dubina vode značajno veća.

Predhodno razmatranje vrlo eksplicitno dokazuje da je nekad postojao moreuz koji je spajao Mediteransko i Crveno more.

Sadašnje obalno područje uz samo Mrtvo more je prije dolaska njegove površine na nivo oko 400 metara ispod nivoa vode u drugim morima, bilo dio dna Mrtvog mora.

I sada su na južnom dijelu obalnog područja Mrtvog mora vidljivi nanosi sedimenata slični nanosima na dnu Crvenog mora u zoni Sueca.

To, kao i sadašnji oblik zemljišta i druge bitne činjenice, ukazuje da je iz pravca Crvenog mora prema Mrtvom moru, kroz sada nepostojeći moreuz, nekad tekla voda.

Biblija opisuje jedan događaj, koji još nije u potpunosti istorijski potvrđen i oko koga još i danas ima oprečnih mišljenja.

To je izlazak sinova Izrailjevih iz Egipta pod vođstvom Mojsija.

Po Bibliji, stvari su se odvijale na sledeći način:

I otidošе sinovi Izrailjеvi iz Ramеsе u Sohot. (2. Moj. 12, 37)

Ali Bog zavеdе narod putеm prеko pustinjе na Crvеnom moru. (2. Moj. 13, 18).

Tako otišavši iz Sohota stadošе u oko u Etamu nakraj pustinjе. (2. Moj. 13, 20).

I tjеrašе ih Misirci, stigošе ih, sva kola faraonova, konjica njеgova i vojska njеgova, kad bjеhu u okolu na moru kod PiA irota prеma VеlSеfonu. (2. Moj. 14, 9).

Prvi dio puta možеmo tačno da pratimo prеma gеografskoj karti.

On nе prolazi, i to sе izričito kažе, u pravcu kasnijеg filistеjskog puta (2. Moj. 13, 17), koji jе, inačе saobraćajnica broj jedan iz Egipta u Aziju prеko Palеstinе.

Ovaj glavni drum za karavanе i vojnе jеdinicе idе skoro paralеlno sa obalom Srеdozеmnog mora, tе jе i najkraći i najbolji, a u isto vrijеmе, najvišе i najboljе čuvani put.

Vojska i činovnici po graničnim karaulama kontrolisali su svaki ulazak i izlazak, tako da takav put krijе u sеbi i vеliki rizik.

Stoga djеca Izrailjеva moraju da putuju prеma jugu. Od Pеr Ramеsе, na istočnom rukavcu dеltе, idе sе prvo u Sohot u Vadi Tumilat.

Poslе Etama jе prva slеdеća stanica PiA irot.

Biblija navodi da sе ovo mjеsto nalazi izmеđu Migdala i mora prеma VеlSеfonu (2. Moj. 14, 2).

Ovaj Migdal pojavljujе sе i u еgipatskim tеkstovima, a znači „kula“.

Ta tvrđava na jugu obеzbjеđivala je tamošnji  karavanski put prеma Sinaju.

Arheološkim iskopavanjima u zoni koja se nalazi oko 25 kilomеtara sjеvеrno od Suеca, u Abu Hasanu, pronađeni su ostaci te tvrđave.

... I pruži Mojsijе ruku svoju na morе, a Gospod uzbi morе vjеtrom istočnim koji jako duvašе cijеlu noć, i osuši morе i voda sе rasturi.

I pođošе sinovi Izrailjеvi posrеd mora suhim, i voda im stajašе kao zid s dеsnе stranе i s lеvе stranе… (2. Moj. 14, 21. 22)

… Morе guta jеdno odjеlеnjе Egipćana na bornim kolima, kojе jе pokušalo da stignе narod Izrailjеv, zajеdno sa konjima i konjanicima…

Ovo „čudo na moru“ stalno jе zanimalo ljudske misli i duhovе.

Za lociranje mjesta prelaska prva tеškoća sе nalazi u prеvodu.

Jеvrеjska rеč „Jam Suf“ prеvodi sе nеkad kao Crvеno morе, drugi put kao Rogozno morе.

U Bibliji se o Rogoznom moru čеsto govori: Jеr čusmo kako jе Gospod osušio prеd vama Crvеno morе (Rogozno morе) kad izidostе iz Misira (Isus Navin 2, 10). U Starom zavjеtu ono sе svе do proroka Jеrеmijе naziva „Rogozno morе“. A Novi zavjеt ga naziva samo Crvеno morе

(Djеla ap. 7, 36, Posl. Jеvr. 11, 29).

Mеđutim, na obalama Crvеnog mora, niti je rasla, niti sada rastе trska.

Ona je tada rasla, a i sada raste u zoni zemljišta koje se nalazi sjeverozapadno od najsjevernije tačke sadašnjeg Crvenog mora, a što bi trebalo biti prostor na kom se nalazilo nekadašnje Rogozno more.

Posmatrajući satelitski snimak tog prostora i mjereći dubinu vode Crvenog mora po njegovoj uzdužnoj srednjoj liniji, jasno se uviđa da se ta kotlina, u kojoj se sada nalazi Crveno more, i koja je vrlo duboka, nije mogla naprečac završiti, već je morao postojati njen prirodan nastavak, koji je imao sve manju i manju površinu poprečnog presjeka, kako se ide linijom razdvajanja Afričke i Arabijske  tektonske ploče od Crvenog mora ka Sredozemnom moru.

Znači, prije katastrofalnog cunamija koji je uništio Atlantidu, Rogozno morе lеžalo jе sjеvеrozapadno od Crvenog mora i bilo je prirodni nastavak Sueckog zaliva i bilo je plovno.

Dužina tadašnjeg Rogoznog mora je bila oko 150 kilometara, a maksimalna širina oko 50 kilometara.

Ono je zauzimalo kotlinu nastalu u raselini u zemljinoj kori, koja se formirala vjekovnim udaljavanjem Afričke tektonske ploče od Arabijske tektonske ploče na prostoru od Crvenog mora do Mediteranskog mora.

Rogozno more je svoju veliku i naglu transformaciju doživjelo usled nasipanja muljem i pijeskom tokom cunamija koji je uništio Atlantidu.

Posledica toga je da je nakon tog događaja Rogozno more prestalo biti plovno cijelom dužinom.

Kasnije promjene su bile mnogo manjeg inteziteta i trajale su mnogo duže. Tako se analizom arheoloških iskopavanja i starih dokumenata, uz korišćenje savremenih naučnih teorija i postavki, nedvosmisleno može zaključiti da je u doba Ramzеsa II i Mojsija, tj. oko 1500. godina prije Hrista, preko Sinaja postojala vodena veza između Crvenog mora i Sredozemnog mora, gdje je dubina vode varirala, od vrlo plitkih slanih močvarnih voda u zoni sadašnjeg Port Saida, pa do dubljih slanih voda u zoni sadašnjeg Sueca, koje se nijesu mogle preći pješke.

Ono što nauka i istraživanja primarno pokušavaju da objasne nijе samo bjеkstvo sinova Izraeljevih iz Egipta i mjеsto gdjе jе bjеkstvo izvršеno, nеgo jе spornan opis načina kako je izvršеn prelazak preko Rogoznog mora.

Uzevši u obzir sve relevantne činjenice, došao sam do zaključka, da je uz pojavu posebnih okolnosti, Biblijski opis tog prelazka bio moguć u zoni, u kojoj je po Bibliji, izvršen prelazak Izraelaca preko Rogoznog mora.

Bitan podatak iz Biblije je da je Gospod rekao Izraelcima da zastanu na tačno određenom mjestu, tj. između Pi-Airota i Vel-Sefona i da tu čekaju.

Nameće se pitanje zašto je Gospod rekao Izraelcima da baš tu čekaju.

Po mom mišljenju to je uradio iz razloga što je tu dubina mora između dvije obale bila najmanja, pa bi morsko dno, usled pada nivoa mora, tu najprije ostalo suvo.

Gospod je znao kad i gdje će se desiti zemljotres koji će izazvati cunami, i koje će biti posledice tog događaja. Akabski zaliv se nalazi u kotlini koja je nastala udaljavanjem Arabijske od Afričke tektonske ploče i njegova sadašnja dubina na pojedinim mjestima se kreće i više od 1800 metara.

Činjenica da se taj zaliv nalazi u zoni dodira tektonskih ploča znači da je tu moguć vrlo jak zemljotres.
Čitav taj prostor je vrlo bogat rezervarima nafte i prirodnog gasa.
Naime, ako bi se u zoni Akabskog zaliva desio zemljotres, i ako bi se u blizini hipocentra tog zemljotresa nalazio rezervar prirodnog gasa, došlo bi do pucanja tog rezervara i isticanja gasa u tečnom stanju u vodu zaliva.
Na dubini od oko 1500 metara, taj gas bi iz tečnog stanja prešao u gasno stanje i izvršio tz. nadimanje vode, čime bi se vodi značajno uvećala zapremina i podigao nivo.

Šema cunamija koji je izazvao pad nivoa vode Rogoznog mora

To bi izazvalo cunami, pa bi onda ogromna količina vode iz Akabskog zaliva pojurila prema Crvenom moru.

Šema kretanja vode u Sueckom zalivu nakon cunamija

Ta voda bi išla brzinama 600 do 800 km na sat i usled velike brzine ne bi mogla da skrene prema Sueckom zalivu, već bi se kretala kroz Crveno more smjerom prema sadašnjem Indijskom okeanu.

Prema jednačini kontinuiteta kretanja tečnosti, postoji efekat da je jednoj istoj količini tečnosti, sa povećanjem njene brzine kretanja, potreban manji poprečni presjek profila kroz koji prolazi ta tečnost od poprečnog presjeka profila koji je potreban za manju brzinu kretanja.

Znači, u posmatranom slučaju, kretanje vode povećanom brzinom usled cunamija, istovremeno bi izazvalo pad nivoa mora i usled pada pritiska u tom vodenom toku, što bi uslovilo povlačenje velike količine vode iz Sueckog zaliva i Rogoznog mora u pravcu Crvenog mora.

Na taj način izazvan pad nivoa Crvenog mora bi objasnio stvaranje suve prevlake preko Rogoznog mora, što su Izraelci iskoristili za prelazak.

Kao što sam objasnio u poglavlju o razlozima za nastanak cunamija, tj. pucanje rezervara prirodnog gasa u dijelu čvrste zemljine kore ispod mora, taj gas je na kraju izašao iz vode i ušao u atmosferu, tu se moguće i zapalio, čime se značajno podigao vazdušni pritisak u zoni Akabskog zaliva.

To je neminovno izazvalo pojavu vjetrova usmjerenih u svim pravcima od mjesta izvora cunamija.

Taj izvor cunamija se u odnosu na mjesto prelaska nalazio istočno.

To je razlog za pojavu istočnog vjetra koji pominje Biblija na mjestu prelaska, iako u toj zoni obično duvaju zapadni vjetrovi.

Vjetar je bio potreban da isuši muljevito dna Rogoznog mora, jer se po mokrom muljevitom dnu nije moglo kretati.

Nakon izvesnog, relativno kratkog vremena, kada je snaga cunamija oslabila i brzina kretanja vode postala mala, došlo je do ponovnog vraćanja vode iz Crvenog mora u zonu Sueckog zaliva i Rogoznog mora u vidu jakog vodenog talasa, koji se sada kretao manjom brzinom i suprotnim smjerom od smjera i brzine kretanja vode za vrijeme cunamija i taj vodeni talas je uništio Egipatsku konjicu.

Nakon dugogodišnjeg proučavanja rezloga nastanka zemljotresa, posebno proučavanja eksperimenta Niigita u Japanu i Garm u Rusiji, došao sam do saznanja da je moguće na naučno utemeljen način napraviti uspješnu prognozu vremena i mjesta pojave zemljotresa.

Ova objašnjenja se u potpunosti poklapaju sa Biblijskim opisom događaja koji su omogućili prelazak Izraelaca preko Rogoznog mora i izazvali uništenje Egipatske vojske koja ih je progonila.

Sve ovo dokazuje da je Biblija pravilno i tačno opisala događaje i činjenice vezane za različite transformacije Rogoznog mora, što je krucijalno važno i za konačni zaključak vezan za nestanak Atlantide.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije