INTERVJU – DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Retorika i političke ideje veoma slične onima iz 90-ih godina

Donedavna predsjednica SDP-a i poslanica u Skupštini Crne Gore, Draginja Vuksanović Stanković, u intervjuu za portal Luča, istakla je niz nepravilnosti i loše donesenih odluka u radu nove Vlade, kazavši da svi  potezi nove vlasti ukazuju na 90 – te godine prošlog vijeka.

• Crna Gora, nakon avgustovskih izbora, na čelu sa novom vlašću, postaje suprotnost svemu onome što je krasilo kao građansku, sekularnu, antifašističku državu, opredijeljenu ka evropskim integracijama. Kako Vi doživljavate put kojim je krenula nova vlast?

Vlada je u prethodnom periodu, prije svega, pokazala zavidnu nekompetetnost, nestručnost i nepoznavanje elementarnih demokratskih standarda.
Netransparentno i nelegalno zaduživanje, haos u diplomatiji i vanjskoj politici kojim je urušen ugled Crne Gore u međunarodnim odnosima, afere Simijanović i 21 milion potpredsjednika Vlade, zatim nezakonita imenovanja, pogotovo direktora ANB – a i odavanje podataka partnerskih službi i kompromitacija odnosa sa NATO – om,  te rasulo u resoru zdravstva u borbi protiv COVID – 19, politički revanšizam i čistke po političkoj osnovi, usvajanje i pripremanje ključnih zakona vaznih za EU bez bilo kakvih konsultacija sa njihovim partnerima, zaključno sa skandalom oko negiranja genocida u Srebrenici, sve su to “dostignuća” Vlade za samo 100 dana. Da li nakon svega treba da čudi ocjena recimo, njemačkog ambasadora koji kaže da ga zabrinjava put kojim Crna Gora ide?

Posebna je tema odnos prema crnogorskom identitetu kojeg mnogi visoki zvaničnici Vlade i nove vlasti negiraju, čime pokazuju negativan stav i prema ovoj državi. Jer nema Crne Gore bez Crnogoraca kao državotvornog naroda. Oni žele da Crnu Goru obezliče, da je liše svega onoga što su civiliazacijska dostignuća moderne države. Ovo je u suštini, drugi velikosrpski udar na Crnu Goru, nakon onog iz 90 – ih godina, a izvode ga dosljedni sljedbenici te politike koji se tog velikodržavnog zločinačkog poduhvata nikada nijesu odrekli niti ga osudili. Iz takvog vrijednosnog okvira, dolazi i negacija genocida u Srebrenici i slavljenje ratnih zločinaca Mladića i Karadžića.

• Koliko je za postojeće stanje kriv DPS, odnosno da li se uzroci stanja u kojem se Crna Gora danas nalazi, mogu tražiti u greškama koje je činila prethodna vlast?

SDP je godinama, u kontitnuitetu, upozoravala da politika odsustva reformi, nepravde na svakom koraku, zarobljavanja države, za svoju posljedicu će imati reinkarnaciju veliksrpske ideologije i to se nažalost i desilo. Neki su, u bivšoj vlasti, mislili da mogu da se nadmudruju sa najžešćim protagonistima velikosrpskog nacionalizma oličenim u vrhu SPC u Crnoj Gori.

Takođe, umjesto jačanja institucija, posebno onih koji su imali zadatak da promovišu crnogorski identitet i gradjansku svijest, često smo imali na sceni potrebu da sve to bude pod snažnom jednopartijskom kontrolom. Državu ne može da izgrađuje, niti da je brani, bilo koja partija ili uski centar moći, već njene demokratske institucije, pravilna kadrovska selekcija u svim segmentima društva i politike i stalno širenje a ne sužavanje fronta državotvornih i reformskih snaga u društvu. Državu nigdje na svijetu nijesu odbranili poslušni konformisti, već hrabri, posvećeni i iskreno odani njenim fundamentalnim vrijednostima.

• Evidentan je napor nove vlasti da potre crnogorski identitet i u tu svrhu su učinjeni mnogi potezi – od odnosa prema crnogorskom jeziku i FCJ, do najavljenog normiranja dominacije Srpske pravoslavne crkve. Kako ih zaustaviti u tom naletu?

Finansijsko iscrpljivanje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, kojem se ne uplaćuju zakonska sredstva za rad je, svi vrlo dobro znaju, samo dio političkog pritiska na ovu ustanovu i prva faza ka njegovom ukidanju.

SPC je kreator ove Vlade i ona suštinski postupa po političko – ideološkoj agendi ove vjerske ustanove. Ona selektuje kadrovsku strukturu ove Vlade, određuje prioritete u radu i ima, naravno, svoje dugoročne i imperijalne ciljeve promjene građanskog i sekularnog karaktera države od čega neće odustati. Od Crne Gore se, u finalu, želi stvoriti “srpska Sparta” nešto nalik na BiH entitet, Republiku Srpsku – država marioneta zvaničnog Beograda. Crna Gora, kao srpska provincija, je glavni cilj projektanata novog “srpskog sveta – cilja koji se kani realizovati u više etapa a ovo je samo prva faza.

Vjerujem da svemu ovome, budući da su stvari očigledne i ogoljene do srži, nije potreban nikakav komentar. Potrebno nam je da se naoružamo stpljenjem, hrabrošću, istrajnošću da ovo stanje mijenjamo i ne dozvolimo, posebno zbog budućih generacija, da se Crna Gora više nikada ne vrati političkoj matrici iz ratnih 90 – ih godina prošlog vijeka.

• Mnogi potezi nove vlasti djeluju kao proizvod neznanja, neiskustva, često i diletantizma. Mislite li da u njihovim postupcima, onda kada gaze Ustav ili krše zakone, ima i namjere?

Niz pogrešnih, brzopletih, diletantskih – jednom riječju štetnih odluka, obilježilo je prethodni rad Vlade, a što je još gore, bili smo svjedoci mnogih nezakonitih i neustavnih postupanja.
Vlada, koja se praktično zaklinjala na transparetnost, ključne odluke je donosila po sopstvenom priznanju „tajno i organizovano“. Kako je Vlada radila, možda najbolje govore oni iz njihovih redova koji ih direktno optužuju i za najteža krivična djela.

Vjerujem da je posrijedi kombinacija neznanja i uglavnom loših političkih namjera, tako da možemo reći da je na sceni svojevrsni eksperiment opasne ideološke paradigme i diletantskog modela upravljanja. Sve to prijeti da razori krhku socijalnu, vrijednosnu i političku stabilnost, gdje imamo rizik od srozavanja ekonomske perspektive.

• Primjetno je urušavanje vrijednosti na kojima je nekada počivalo crnogorsko društvo. Recimo, nivo parlamentarne rasprave mnogo je niži nego i u najtežim vremenima 90-tih. Šta je razlog tome?

Crna Gora se već neko vrijeme nalazi u procesu dekadencije na raznim socijalnim poljima. Prethodna vlast, ili da budem do kraja precizna, one snage koje su obnovile crnogorsku nezavisnost, nijesu dovoljno uradile od 2006. godine da emancipuju društvo, a jedan vrijednosno i civilizacijski superioran građanski koncept učine dominantnim na javnoj sceni, na način da ne može biti poljuljan na prvi politički potres ili promjenu vlasti, kao što je to danas slučaj.

To višeslojno socijalno nazadovanje i mnoge propuštene prilike i pored niza nesumnjivih dobrih poteza prije svega u vanjskoj politici, dovele su i do deficita političkog kvaliteta. Zato se s pravom može postaviti to pitanje paralele sa 90 – im godinama i nivoom tadašnjeg javnog i parlamentarnog diskursa koji je na većem stepenu nego danas.

• Odnos predsjednika parlamenta prema Vama, primjer je seksističkog, mizoginog odnosa, kakav ne bi smio biti svojstven čovjeku na takvoj funkciji. Kako ste Vi vidjeli odnos predsjednika Skupštine Crne Gore Alekse Bečića, prema Vama?

Mislim da nije potreban poseban komentar na taj slučaj. Vjerovatno i to dosta govori o nivou javnog diskursa i uopšte kulturološkom nivou na koje ste i ukazali u prethodnom pitanju. Izvinjenje koje je uslijedilo ne smatram iskrenim, budući da je ono imalo za cilj da diskvalifikuje i etiketira sve one koji su stali u zaštitu pristojnosti, osuđujući onako neprimjeren nastup predsjednika Parlamenta.

• Jeste li optimista kada je u pitanju homogenizacija suverenista i povratak crnogorskih snaga na vlast?

U našem kongresnom Proglasu za građansku Crnu Goru smo istakli da odgovor na ukupnu društvenu i političku regresiju mora biti reafirmacija državotvorne politike.

Posebno je za osudu to što su neke građanske političke snage omogućile utemeljivanje ovakve političke realnosti koju prati opšta klerikalizacija javne scene, kao i društvena atmosfera, retorika i političke ideje veoma slične onima iz 90 – ih godina prošlog vijeka.

Saradnja zdravih, građanskih, državotvornih, euroatlantski usmjerenih subjekata i pojedinaca, koja podrazumijeva raskid sa starim praksama, kompromitovanim akterima i tvrdoglavim odbijanjem da se uvide brojne sistemske greške u sprovođenju državne politike, najbolji je put za suočavanje sa očigledno regresivnim socijalnim i političkim trendovima.

To je i neophodan preduslov za obnovljenu državotvornu i reformsku politiku. Ključni cilj mora biti obnova građanskog povjerenja i ponovno pokretanje jedne emancipatorske i progresivističke ideje na čijoj energiji je i obnovljena nezavisnost i ostvarena mnoga strateška i istorijska dostignuća.